- 1 -              III Kr 56/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 56/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 258. st. 3. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 14. rujna 2021. broj K-18/2019-191 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2022. broj I Kž-12/2022-11, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. M. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 14. rujna 2021. broj K-18/2019-191 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2022. broj I Kž-12/2022-11, M. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, subvencijske prijevare iz čl. 258. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci.

 

2. Protiv te pravomoćne presude os. M. S. je pravovremeno osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) i to zbog „Povrede po članku 469. točki 1.do. 4. ovog Zakona ili zbog povrede iz točke 5. toga članka iz ZKP članku 468. stavku 1. točki 1., 5., 9. i 10., odnosno u članku 468. stavku 2. iz ZKP sa prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, uvaži kao osnovane, presude niže stupanjskih sudova preinači i protiv okrivljenika odbije optužbu ili ga oslobodi od optužbe, ili ukine presude niže stupanjskog sudova i predmet vrati na ponovni postupak suđenja i odlučivanje suda prvog stupnja“.

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U pravu je osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da su sudovi, navodeći „Narodne novine“ u kojima je objavljen Kazneni zakon primijenjen u odnosu na njega, naveli izmjene i dopune koje su na snagu stupile nakon počinjenje djela, a koje u konkretnoj situaciji nisu trebale biti navedene. No, ovaj propust u konkretnoj situaciji nije od utjecaja, s obzirom na to da čl. 258. KZ/11. nije mijenjan niti u jednoj od navedenih izmjena i dopuna, slijedom čega nije došlo niti do povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika.

 

5.1. Međutim, pogrešno osuđenik smatra da su i kod ZKP/08. suvišno navedene „Narodne novine“ u kojima su objavljene njegove izmjene i dopune do kojih je došlo nakon vremena počinjenja djela. Naime, za razliku od materijalnog zakona koji se primjenjuje prema vremenu počinjenja djela (osim ako su kasnije izmjene blaže), procesni se zakon primjenjuje prema vremenu poduzimanja radnje pa je stoga trebalo navesti sve „Narodne novine“ koje su navedene u pravomoćnoj presudi.

 

5.2. Nije u pravu osuđenik niti kada tvrdi da je zbog nepravilne primjene podzakonskog akta, pogrešno primijenjen kazneni zakon, odnosno da je i u tom dijelu prema osuđeniku primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti. Naime, iz spisu predmeta priloženih Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u investicijskom razdoblju 2014. do 2020. (dalje: Opći uvjeti) vidljivo je da, protivno navodima u zahtjevu, čl. 25. Općih uvjeta, u st. 1. ima i toč. f) i toč. g) (listovi 54. i 55. spisa predmeta, stranice 33. i 34. Općih uvjeta). Slijedom toga, osuđenikovi navodi u zahtjevu su netočni.

 

5.3. Osuđenik u svojem zahtjevu navodi da u pobijanoj pravomoćnoj presudi postoji daljnja povreda kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08. jer da opisane radnje za koje je osuđen nisu kazneno djelo. Ovo stoga što je „sud prihvatio neargumentiranu tezu JT OJT da je tuženik ovlaštena osoba organa upravljanja, iako za to ne postoji činjenična ni pravna osnova“. Međutim, suprotno ovakvim navodima, u skladu s odredbom čl. 47. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93., 34/99., 121/99. - vjerodostojno tumačenje, 52/00. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11. - Kazneni zakon, 152/11. - pročišćeni tekst, 111/12., 68/13. i 110/15. - dalje: ZTD), prokurist (u kojem je svojstvu osuđenik postupao, poduzimajući radnje za koje je osuđen pravomoćnom presudom) može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izabranim sudovima. Stoga njegovo svojstvo odgovorne osobe nije upitno.

 

5.4. Osuđenik povredu kaznenog zakona nalazi i u tome da djelu nedostaje kvalifikatorni oblik, odnosno da visina štete ne udovoljava kriterijima koji su potrebni da bi se radilo o kaznenom djelu iz čl. 258. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11. Pritom propušta uočiti da je osuđen da je postupao s ciljem da ostvari pravo na znatna sredstva potpore iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, koja se financiraju od strane europskih fondova, a u korist trgovačkog društva R. d.o.o., u iznosu od 7.896.087,19 kuna. Navedeni iznos višestruko premašuje iznos od 600.000,00 kuna, koji je iznos, u skladu s odredbom čl. 87. st. 7. KZ/11., potreban da bi se u konkretnoj situaciji radilo o državnoj potpori velikih razmjera. Stoga nema govora da nije ostvaren kvalifikatorni element djela za koje je osuđenik proglašen krivim.

 

5.5. Nije u pravu osuđenik niti kada povredu kaznenog zakona nalazi u nedostatku navođenja u izreci zakonskih članka iz kojih proizlazi da se u konkretnoj situaciji radilo o supočiniteljstvu. Naime, supočiniteljstvo je sasvim jasno i dostatno opisano u činjeničnom opisu djela („zajedno i dogovorno“) te u daljnjim radnjama koje su poduzimali osuđenik i N. S., bilo zajedno, bilo svaki od njih, a sve u skladu s prethodnim dogovorima, pa izostanak zakonskog članka u kojem je opisano supočiniteljstvo ne predstavlja povredu kaznenog zakona niti bilo kakvu drugu povredu.

 

5.6. Daljnjim navodima u kojima osuđenik ističe da bi se ovdje radilo o beznačajnom djelu, da on kao prokurist nije podnio zahtjev za subvenciju, da iz dokaza ne proizlazi da su on i N. S. zajedno podnijeli dokumentaciju Ministarstvu da nije provedeno vještačenje od strane ovlaštenih vještaka na okolnosti vrijednosti strojeva za tvornicu za proizvodnju peleta, da sudovi nisu vodili računa o tome da je kazna na koju je osuđen u M. zastrajela te da mu bijeg iz M. nije mogao biti otegotno cijenjen, osuđenik dovodi u pitanje pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u odnosu na samo djelo te činjenična utvrđenja vezana za odluku o kazni. No, u skladu s čl. 515. i čl. 517. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te odluka o kazni ne predstavljaju osnove za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zbog čega ni ovi njegovi navodi nisu osnovani.

 

6. Neosnovano osuđenik u zahtjevu tvrdi i da prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu obrazložili zajedničko postupanje osuđenika i N. S., postojanje kvalifikatorne okolnosti te, vezano za potonje, neprovođenje vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti strojeva za tvornicu za proizvodnju peleta, čine da je ostvarena povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., u vezi s čl. 517. st. 1. toč 3. ZKP/08.

 

6.1. No, ni u navedenom osuđenik nije u pravu. Naime, zajedničko postupanje opisano je u odlomcima 6.6. i 6.7. prvostupanjske presude te odlomku 7.7. drugostupanjske presude, dok su za postojanje kvalifikatorne okolnosti razlozi dani u odlomku 6.7. prvostupanjske presude. Pritom, s obzirom na Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova od 7. listopada 2016., prema kojem je trgovačko društvo R. d.o.o. ostvarilo pravo na korištenje bespovratnih sredstava u iznosu od 7.896.087,19 kuna za realizaciju projekta izgradnje i opremanja postrojenja za proizvodnju drvenog peleta, vrijednost nabavljenih strojeva nije od odlučne važnosti pa stoga nije niti bilo potrebe na te okolnosti provoditi vještačenje (čije provođenje nije niti bilo predloženo). Naime, prema činjeničnom stanju, nije odlučna okolnost vrijednost strojeva, nego činjenica da se radilo o korištenim, a ne o novim strojevima, o čemu je u pravomoćnoj presudi dano vrlo detaljno i opsežno obrazloženje.

 

6.2. Prema tome, osuđeniku nije ni na koji način povrijeđeno pravo na pravično suđenje te su u tijeku postupka bile ispunjene sve pretpostavke načela pravičnosti. U konkretnom je slučaju ostvareno pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke te pravo osuđenika da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik. Pritom je osuđenik imao mogućnost predlagati i izvođenje dokaza, a činjenica da su neki od tih dokaza odbijeni uz valjano i sasvim prihvatljivo obrazloženje, ne predstavlja povredu prava na obranu, koje mu pravo niti u jednim dijelu postupka nije bilo povrijeđeno. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na dokazima izvedenim na raspravi u kontradiktornom postupku. U konačnici, i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali su razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a iz detaljne raščlambe proizlazi da nisu proizvoljni.

 

6.3. Pritom svakako treba napomenuti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu i takva presuda kao cjelina treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje, a što je konkretno ostvareno.

 

7. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju čl. 519. u svezi s čl. 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2023.

 

                                                                                                            Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.