REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 12 Pž-3742/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i
Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZDENAC d.o.o., OIB
39753740326, Duće, Četvrt Ribnjak 15, kojeg zastupa punomoćnik Dijana Vulić,
odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26 A, protiv tuženika GRAD OMIŠ, OIB
49299622160, Omiš, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Dragan
Mijoč, odvjetnik u Splitu, Velebitska 75, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka
protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-69/2021-16 od 14. lipnja
2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-69/2021-16 od 14. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se
tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 937.197,95 kn i troškove postupka, sve sa
zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od
15 (petnaest) dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 48.775,00 kn, dok je
tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 56.850,00 kn, odbijen.
Rješenjem je odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti prvostupanjskog suda za
odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
2. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je sud utvrdio da nema
uvjeta za primjenu odredbe čl. 1111. i čl. 1115. („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15; dalje: ZOO) te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. O troškovima
postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 15. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) te
primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa).
Poslovni broj: 12 Pž-3742/2022-2 2
3. Protiv točke I. i dijela točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju platiti
tuženiku troškova postupka u iznosu od 48.775,00 kn žalbu je podnio tužitelj zbog
svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu uz
naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 25.625,00 kn. U žalbi navodi da je
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a,
da je tužitelj na ime komunalnog doprinosa za izgradnju poslovno stambene zgrade –
hotel „Stina“ uplatio do 15. siječnja 2012. ukupan iznos od 2.832.955,34 kn, iako je
stvarno trebao uplatiti iznos od 1.819.396,88 kn, pa mu je tuženik tek 29. lipnja 2019.
(nakon sedam godina) vratio više plaćeni komunalni doprinos u iznosu od
1.013.568,46 kn, da je sud propustio pravilno primijeniti odredbu članka 29. ZOO-a
kada je odbio tužbeni zahtjev jer na navedeni iznos od 1.013.568,46 kn pripadaju i
zakonske zatezne kamate za vremenski period od kada je uplaćen ukupan iznos
komunalnog doprinosa, odnosno od 6. siječnja 2012. pa do kada je tužitelju vraćen
više plaćeni komunalni doprinos 29. lipnja 2019., a ne kako to pogrešno
prvostupanjski sud zauzima stajalište da kamate teku tek od 29. ožujka 2019., da se
suprotno obrazloženju pobijanje presude tuženik ne može smatrati savjesnim
stjecateljem, da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je tuženik mogao
postati nepošten stjecatelj više plaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od
1.013.568,46 kn od dana kada je zaprimio rješenje Upravnog odjela za komunalne
poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko-dalmatinske županije od
26. ožujka 2019., dakle, od 29. ožujka 2019. pa je neosnovano odbijen tužbeni
zahtjev, da je pobijana presuda protivna sudskoj praksi pa tako i presudi Vrhovnog
suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev–53/90 od 26. rujna 1990. te da je sud
počinio povredu odredaba Zakona o parničnom postupku jer nije savjesno i brižljivom
ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno donio pobijanu odluku.
4. Tuženik je podnio žalbu na dio odluke o troškovima postupka u točki II.
izreke pobijane presude, u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova
postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.
ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava. Predlaže ovom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka u
smislu žalbenih navoda i traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od
8.362,50 kn. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe
Tarife kada je za sastav dva podnesaka od 4. veljače 2022. i od 7. veljače 2022.
priznao naknadu za jedan umjesto za dva podneska po Tbr. 8. t. 1. Tarife te kada je
za sastav podnesaka od 21. veljače 2022. i od 12. travnja 2022. priznao naknadu u
iznosu od 500,00 kn za svaki po Tbr. 8. t. 3. Tarife umjesto po Tbr. 8. t. 1. Tarife u
iznosu od 9.380,00 kn plus trošak poreza za svaki od tih podnesaka.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Pobijana odluka ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s
čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći pri tome po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 5.,
6., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Poslovni broj: 12 Pž-3742/2022-2 3
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti
jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao
sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Suprotno
žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva, presuda nema
nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim
činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što
se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili
zapisnika.
9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju upire tužitelj u žalbi budući da je sud pravilno ocijenio
izvedene dokaze te je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog
postupka, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane.
10. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu iznosa od 937.197.95 kn s
kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe u ovom postupku do isplate. Navedeni
iznos odnosi se na obračunate zatezne kamate na iznos glavnice od 1.013.568,46 kn
na ime više plaćenog komunalnog doprinosa, za razdoblje od 6. siječnja 2012., kada
je uplaćen ukupan iznos komunalnog doprinosa, do 29. lipnja 2019. kada je tužitelju
vraćen više plaćeni komunalni doprinos u navedenom iznosu od 1.013.568,46 kn.
11. Između stranaka nije sporno, a to proizlazi i iz podataka u spisu, da je
tuženik 20. prosinca 2011. u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa za tužitelja
kao investitora donio privremeno rješenje kojim je određena visina komunalnog
doprinosa za gradnju poslovne građevine – hotel „Stina“ na kat.čest.zem. 3837/63
k.o. Duće u Omišu, predio Ribnjak, u iznosu 2.799.398,39 kn koji iznos je umanjen
za unaprijed plaćeni iznos od 1.800.000,00 kn i kojim je naloženo tužitelju kao
investitoru u roku od 15 dana uplatiti tuženiku iznos od 999.398,39 kn, da je rješenje
od 20. prosinca 2011. postalo izvršno 9. siječnja 2012., da je tužitelj uplatio navedeni
iznos od 2.799.398,39 kn 5. siječnja 2012., da je Visoki upravni sud Republike
Hrvatske presudom poslovni broj: Usž-1571/18-3 od 11. listopada 2018. poništio
presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 5 Uslgr-460/16-17 od 9. listopada
2017. te je poništio rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za
komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Klasa: UP/II-363-
03/16-03/0093, URBROJ: 2181/1-10-16-2 od 30. rujna 2016. i predmet vratio
Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za komunalne polove, komunalnu
infrastrukturu i zaštitu okoliša u povodu koje odluke je Upravni odjel za komunalne
poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko-dalmatinske županije
rješenjem Klasa: UP/II-363-03/16-03/00093 Ur.broj: 2181/1-10-19-10 od 26. ožujka
2019. poništio rješenje Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambenu
djelatnost, Uređenje prostora i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-363-02/14-01/270, Urbroj:
2155/01-05/09-16-14 od 12. srpnja 2016. i predmet je vratio na ponovni postupak
nakon čega je tuženik rješenjem Klasa: UP/I-363-02/14-01/270, Ur.broj: 2155/01-
05/09-19-35 od 23. travnja 2019. tužitelju kao obvezniku utvrdio visinu komunalnog
doprinosa za izgradnju poslovne zgrade hotela „Stina“ na kat.čest.zem. 3837/63 K.O.
Poslovni broj: 12 Pž-3742/2022-2 4
Duće u Omišu, obujma 22.762,45 m2 u iznosu od 2.140.455,15 kn, s tim da je u točki
2. izreke tog rješenja utvrdio odobreni popust od 15%, tako da taj komunalni iznos
iznosi 1.819.286,88 kn a točkom 3. utvrđen je iznos više plaćenog komunalnog
doprinosa - 1.013.568,46 kn, da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.013.568,46 kn
te mu je platio i iznos obračunatih zateznih kamata za razdoblje od 29. ožujka 2019.
(kada je tuženiku dostavljen upravni akt rješenje Splitsko-dalmatinske županije od
26. ožujka 2019.) do 5. srpnja 2019. u iznosu od 21.817,55 kn.
12. Tužitelj potraživanje temelji na obračunatoj zakonskoj zateznoj kamati na
više plaćeni iznos od 1.013.568,46 kn, kamate od 6. siječnja 2012. do 29. ožujka
2019., jer da se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem budući da je
presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništena presuda Upravnog
suda u Splitu poslovni broj Uslgr-460/16 i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, u
čijem obrazloženju je navedeno da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo
na štetu tužitelja primijenivši Odluku o komunalnom doprinosu koja nije bila na snazi
u vrijeme podnošenja Zahtjeva za izdavanje akta za građenje te da je tuženik sedam
godina koristio tužiteljev novac i da se tuženiku na taj način povećala imovina.
Tuženik tvrdi da je tužiteljevo potraživanje neosnovano jer je tuženikova obveza na
odlučivanje i povrat dijela uplaćenog komunalnog doprinosa tužitelju nastala u
trenutku kada je pravomoćno otpala pravna osnova da tuženik zadrži taj novčani
iznos, a nakon što je pravna osnova otpala tuženik je više plaćani iznos od
1.013.568,46 kn vratio tužitelju te mu je za razdoblje od 26. ožujka 2019. do 5. srpnja
2019. na ime zakonske zatezne kamate platio i iznos od 21.817,55 kn.
13. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da
je tužbeni zahtjev neosnovan budući da je u trenutku kada je tužitelj plaćao tuženiku
komunalni doprinos postojala valjana pravna osnova koja je kasnije otpala zbog
radnje koja nije protupravna, pa tada, u trenutku kada je otpala valjana pravna
osnova, i nastaje obveza vraćanja tako stečene imovine te da pri tome nisu od
odlučnog značaja okolnosti koje su dovele do nastanka pravne osnove ili do njenog
naknadnog prestanka. Pozivajući se na odredbu čl. 1115. ZOO-a prvostupanjski sud
utvrđuje da je tuženik mogao postati nepošten stjecatelj više plaćenog komunalnog
doprinosa u iznosu od 1.013.568,46 kn od dana kada je zaprimio rješenje Upravnog
odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko-
dalmatinske županije od 26. ožujka 2019., dakle, od 29. ožujka 2019. od kada
tužitelju, osim iznosa više plaćenog komunalnog doprinosa od 1.013.568,46 kn,
pripadaju i zatezne kamate na taj iznos od 29. ožujka 2019. do dana isplate 5. srpnja
2019., a kako je tuženik platio tužitelju i zakonske zatezne kamate na iznos od
1.013.568,46 kn za razdoblje od 29. ožujka 2019. do dana isplate 5. srpnja 2019.
utvrđuje je tužbeni zahtjev neosnovan jer nema tražbine koju bi tužitelj osnovano
potraživao prema tuženiku, a s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je tuženik
nepošteni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO-a.
14. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, odlukom o neosnovanosti tužbenog
zahtjeva kao i primjenom materijalnog prava, suglasan je i ovaj, viši sud. Naime
odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na
bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
Poslovni broj: 12 Pž-3742/2022-2 5
pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi
(st. 1.), pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom
(st. 2.), obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi
s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.). Odredbom
čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju
se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana
stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO-a
da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju
izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s
kamatama od trenutka kad je postao nepošten.
15. U konkretnom slučaju tuženik je pravilno utvrdio da je tuženik mogao
postati nepošten stjecatelj više plaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od
1.013.568,46 kn od dana kada je zaprimio rješenje Upravnog odjela za komunalne
poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko-dalmatinske županije od
26. ožujka 2019., dakle, od 29. ožujka 2019. Od tada tužitelju, osim iznosa više
plaćenog komunalnog doprinosa od 1.013.568,46 kn, pripadaju i zatezne kamate na
taj iznos od 29. ožujka 2019. do dana isplate 5. srpnja 2019. Kako je tuženik taj iznos
kamata 21.817,55 kn platio tužitelju, što nije sporno, pravilno je prvostupanjski sud
utvrdio da je prvostupanjski sud donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st.
1. i čl. 155. ZPP-a, međutim, donoseći odluku o troškovima postupka sud je
djelomično pogrešno primijenio odredbe Tarife i to u dijelu u kojem je za sastav dva
podnesaka i to podneska od 4. veljače 2022. i podneska od 7. veljače 2022. priznao
naknadu kao za jedan podnesak u iznosu od 9.380,00 kn sukladno Tbr. 8. t. 1.
Tarife.
17. Naime, odredbom Tbr. 8. Tarife propisano je da punomoćniku za
sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih
podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se
očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u
prvostupanjskom postupku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.
(točka 1.), a za sastavljanje ostalih podnesaka - 25% nagrade iz t. Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i
7. ali ne više od 50 bodova (točka 3.). Pravilnom primjenom odredbe Tbr. 8. t. 3.
Tarife za sastav podneska od 4. veljače 2022. tuženiku pripada naknada u iznosu od
500,00 kn (uvećano za trošak poreza) kao i za sastav podneska od 7. veljače 2022.
naknada u iznosu od 500,00 kn (uvećano za trošak poreza) ili ukupno za sastav oba
podneska iznos od 1.260,00 kn.
18. Tako je tuženiku za sastav navedenih podnesaka od 4. veljače 2022. i 7.
veljače 2022. priznata naknada u ukupnom iznosu od 9.380,00 kn uvećano za trošak
poreza, a pravilno je za ta dva podneska valjalo priznati naknadu u ukupnom iznosu
od 1.250,00 kn, dakle, priznata mu je veća naknada nego mu pripada. Međutim,
sukladno odredbi čl. 374. ZPP-a, a s obzirom da tužitelj u žalbi nije određeno pobijao
odluku o troškovima postupka, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti
Poslovni broj: 12 Pž-3742/2022-2 6
na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne može se preinačiti
odluka o troškovima na štetu tuženika.
19. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a
odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u
izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća Branka Šabarić Zovko
Kontrolni broj: 0e593-7e004-00b1b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.
