1

                                                                                                  Poslovni broj: 4 Gž Ob-36/2023-3

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                            Poslovni broj: 4 Gž Ob-36/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici S. G., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M., G. i G. u Z., protiv tuženika A. J. iz G. S., OIB …, zastupanog po punomoćnici N. B. iz Odvjetničkog društva T. i partneri u Z., uz sudjelovanje mlt. djece O. J., OIB … i mlt. U. J., OIB …, zastupani po posebnoj skrbnici T. B. U. iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi razvoda braka, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, od 3. svibnja 2023., poslovni broj: 20 P Ob-137/2021-44., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I Žalba tuženika A. J. se odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice V.J. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, od 3. svibnja 2023., poslovni broj: 20 P Ob-137/2021-44:

a) potvrđuje pod točkom II, III, V i VI izreke,

b) preinačuje pod točkom IV izreke i sudi:

Nalaže se tužiteljici V. J. da za uzdržavanje mlt. O. J. , OIB: … i mlt. U. J., OIB … plaća iznos od 132 eura/994,55 kn[1] mjesečno, za svakog, počevši od pravomoćnosti prvostupanjske presude pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do 10-og u

mjesecu za tekući mjesec, na račun oca A. J., time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu uzdržavanja za mlt. O. J. i mlt. U. J. za razdoblje od 3. svibnja 2023. do pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Razvodi se brak između V. J., rođene L., iz Z., OIB …, rođene 4. kolovoza 1995. u Z. i A. J.  (nom. A. J.) iz G. S., D. 77 a, OIB …, rođenog 26. studenog 1992. u Z., koji brak je sklopljen 26. siječnja 2019. u D. S. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja D. S., a pod rednim brojem 1. za 2019. godinu.

II Djeca stranaka mlt. O. J., OIB …, rođen 5. lipnja 2019. i mlt. U. J., OIB …, rođena 18. lipnja 2020., stanovat će s ocem A. J., a roditelji će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb.

III Majka V. J. osobne odnose s mlt. O. J. i mlt. U. J. održavat će tri vikenda u mjesecu (1.,3. i 4. vikend u mjesecu) od petka u 16:00 sati, do nedjelje u 19:00 sati, te svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj, time da će dvodnevne blagdane, Božić i Uskrs, djeca provoditi na način da sa svakim roditeljem provedu po jedan dan te će djeca kod majke provoditi tjedan dana tijekom zime i tri tjedna tijekom ljeta, a polaskom starijeg djeteta u školu djeca će kod majke provoditi polovicu svih školskih praznika i to parne godine prvu polovicu svih školskih praznika, a neparne godine drugu polovicu.

Dogovorom roditelja odredit će se koji će roditelj dovoziti i odvoziti djecu od jednog do drugog roditelja, a ako dogovor izostane, tada će majka dolaziti po djecu k ocu, a otac će dolaziti po djecu k majci.

IV Nalaže se tužiteljici V. J. da za uzdržavanje mlt. O. J. , OIB …i mlt. U. J., OIB … plaća iznos od 132 eura/994,55 kn mjesečno, za svakog, počevši od 3. svibnja 2023. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, na račun oca A. J., time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V Odbija se tuženik s dijelom zahtjeva za uzdržavanje za svako dijete u iznosu od 40,67eura/306,43 kn mjesečno.

VI Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 792,48 eura/ 5.970,94 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.”

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobne i dopuštene žalbe podnijeli su tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica zastupana po punomoćniku ne osporava točku I izreke presude kojom je razveden brak između tužiteljice i tuženika, dok sve ostale dijelove presude pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19 dalje ZPP) i zbog ustavnih i konvencijskih povreda.

3.1. U bitnom u žalbi navodi da prvostupanjski sud u cijelosti odluku temelji na nalazu i mišljenju vještaka prema kojem tužiteljica funkcionira na razini lake mentalne retardacije, a pri tome je odbio prijedlog tužiteljice za provođenje vještačenja po vještaku neurologu, kao i provođenje novog vještačenja po vještaku psihijatru i psihologu. Iz prvostupanjske presude nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da je život s tuženikom u najboljem interesu djece i da se sud čvrsto i jedino drži općenitog mišljena sudskih vještaka prema kojem je jednim testom kod tužiteljice utvrđena laka mentalna retardacija, a pri tome je potpuno zanemarena činjenica da je tužiteljica samostalna i sposobna osoba, koja je položila sve ispite na studiju međunarodnih odnosa te se potpuno primjereno brine o djeci od početka 2021. Zanemarena je i konstatacija vještaka kako je zdravstveno stanje tužiteljice bolje, nego što je utvrđeno prilikom provođena vještačenja, budući da kod tužiteljice nema ostataka tumora te već dvije godine nije imala epileptičkih napada. Naprotiv, sud je zaključak vještaka o tome da bi svaki potencijalni slijedeći epileptični napad mogao umanjiti općenito funkcioniranje i roditeljske kompetencije tužiteljice, držao kao dovoljno opravdanje da se tužiteljici preventivno ukine pravo stanovanja s vlastitom djecom. Člankom 23. stavkom 4. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom jasno je propisano da dijete ni u kojem slučaju ne smije biti odvojeno od roditelja po osnovi diskriminacije pa tužiteljica smatra da je presudom učinjena direktna diskriminacija na temelju njezinih zdravstvenih osobina i da je na taj način tužiteljica dovedena u neravnopravan položaj prema ocu djeteta u odnosu na roditeljske kompetencije. Smatra da sud nije imao na umu najbolji interes djece te se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i presude Europskog suda za ljudska prava.

3.2. Dalje ističe da su djeca već stvorila socijalno okruženje i bilo bi protivno njihovim interesima da se izdvajaju iz postojeće sredine i rutine na koju su navikla, bez za to opravdanog razloga te da je u ovom predmetu došlo do ozbiljnih postupovnih povreda jer je prvostupanjski sud u velikoj mjeri svoju odluku temeljio na neurološki uvjetovanom zdravstvenom stanju tužiteljice, a dokazni prijedlog za vještačenje po neurologu odbio je kao neodlučan. Tužiteljica smatra da je stavljena u nepovoljniju poziciju u odnosu na tuženika jer je spremnost komunikacije i partnerskog roditeljstva utvrđena kod obaju roditelja, a kod tuženika se ona posebno naglašava dok se kod tužiteljice u potpunosti zanemaruje, zatim sud je utvrdio da je život s tuženikom u najboljem interesu djece, a nije utvrđivano da život s tužiteljicom nije, u prilog roditeljskim sposobnostima stavlja se adekvatnost stambenih uvjeta kod tuženika premda su i kod tužiteljice stambeni uvjeti utvrđeni jednako adekvatnim, kod tuženika se činjenica da je izrazito pasiviziran i oslonjen na primarnu obitelj cijeni pozitivno, dok se kod tužiteljice cijeni negativno pa je prvostupanjski sud doveo u pitanje jedno od najvažnijih procesnih jamstava – načelo jednakosti oružja stranaka, kako ga propisuju odredbe ZPP-a i Konvencije.

3.3. Kao daljnji žalbeni razlog ističe da je u točki IV izreke prvostupanjske presude tužiteljici naloženo plaćanje uzdržavanja od trenutka donošenja presude, iako je još uvijek na snazi privremena mjera prema kojoj djeca stanuju s tužiteljicom pa je obveznik uzdržavanja i nadalje tuženik. Osim toga propušteno je naložiti tuženiku plaćanje uzdržavanja za djecu u vremenskom razdoblju od 10. siječnja 2021. (datum podnošenja tužbe) pa do 17. lipnja 2021. od kada tuženik plaća uzdržavanje na temelju privremene mjere. Osporava i odluku o parničnim troškovima jer je tužiteljica studentica i nema stalna primanja pa je time povrijeđen članak 4. i članak 366. Obiteljskog zakona.

3.4. Predlaže usvojiti žalbu i presudu prvostupanjskog suda preinačiti u skladu s navodima žalbe, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik zastupan po punomoćniku podnio je odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava navode žalbe kao neosnovane.

5. Tuženik zastupan po punomoćniku žalbom  predmetnu presudu pobija u točki II, III, IV, V i VI izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a. U odnosu na točku II i III izreke žali se na dio odluke kojom je odlučeno da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb  jer tužiteljica posebno onemogućava tuženika kod donošenja odluka o zdravstvenoj skrbi djece, odnosno odabiru doktora i bolnice za liječenje mlt. O., a iz čega je vidljivo da  su tužiteljici bitniji konflikti s tuženikom od interesa i dobrobiti djeteta. Tužiteljica u potpunosti ignorira pozive i upite tuženika niti se s njom bilo što može dogovoriti u svezi skrbi o djeci, a sud je propustio cijeniti ovu činjenicu. U interesu i dobrobiti djece je da tuženik samostalno ostvaruje roditeljsku skrb o pitanjima donošenja odluke o zdravstvenoj skrbi, školovanju, upisu djece u školu, školskim i izvanškolskim aktivnostima te pribavi osobnih isprava djece pa smatra da je sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio činjenično stanje što je u konačnici dovelo do donošenja presude na štetu maloljetne djece. Tuženik se žali na odluku o kontaktima tužiteljice s djecom jer je prvostupanjski sud propustio ocijeniti smjenski rad tuženika te se posebno protivi da djeca provode 3 vikenda mjesečno kod tužiteljice jer je djeci za emocionalni i psihički razvoj potrebno druženje s oba roditelja pa će ovakvom odlukom, a uvažavajući smjenski rad tužitelja i vrijeme koje će djeca vikendima provoditi s tužiteljicom, djeca biti zakinuta za druženje s tuženikom. U odnosu na točku IV i V presude tuženik ističe da  prvostupanjski sud ne daje valjane razloge za plaćanje uzdržavanja u iznosu nižem od zakonskog minimuma jer tužiteljica nema drugih obveza uzdržavanja, nema kredita niti drugih zaduženja, nema većih životnih troškova, ista je radno sposobna te u mogućnosti naći zaposlenje. U odnosu na troškove postupka smatra da je tužiteljica dužna platiti troškove pristupa vještaka na ročište jer ista nije bila suglasna s provedenim vještačenjem te je inzistirala na usmenom saslušanju vještaka. Navedeni trošak koji je dužna platiti tužiteljica  iznosi 405,89 eura. U konačnici smatra tuženik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je došlo do izricanja nezakonite i nepravilne presude. Predlaže ukinuti odluku u pobijanom dijelu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

6. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

7. Žalba  tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

8. Prvostupanjski sud dao je za svoje pravne stavove jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a  na koju se ukazuje žalbom. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, kao niti konvencijske i ustavne povrede.

9. Donoseći odluku o roditeljskoj skrbi prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju. 

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni zbog čega je bračna zajednica prestala u siječnju 2021., da stranke imaju zajedničku maloljetnu djecu i da nisu sklopile plan o zajedničkom ostvarivanju roditeljski skrbi, kao niti sporazum tijekom parničnog postupka te da je u predmetu Općinskog suda u Zlataru – Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj R1 Ob-381/2021, rješenjem od 6. prosinca 2021., određena privremena mjera na temelju koje maloljetna djeca stanuju s majkom sve do pravomoćnog dovršetka postupka za razvod braka ili do drugačije odluke suda, zatim je odlučeno na koji način će se održavati kontakti oca i maloljetne djece te je naloženo tuženiku plaćati za uzdržavanje svakog djeteta 1.000,00 kn mjesečno, počevši od 17. lipnja 2021.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio na temelju provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja da tužiteljica intelektualno funkcionira na razini lake mentalne retardacije, a nešto funkcionalnije u verbalnom shvaćanju i radnom pamćenju, zatim da tužiteljica ima uredne vidno-perceptivne sposobnosti, no manifestira poteškoće na planu vizualnog pamćenja, a radi se o poteškoćama koje se mogu pripisati organskim faktorima, odnosno posljedicama neurološke bolesti s kojom je suočena niz godina. S tim u vezi povezana je i sklonost manje kontroliranom, impulzivnom postupanju te je tužiteljica nesigurna u sebe, istovremeno nekritična i nedostatnog vida u vlastite kapacitete i mogućnosti samostalnog obnašanja pojedinih životnih okolnosti, a što je sve rezultiralo, a može i ubuduće depresivnom promjenom raspoloženja kao i produkcijom strahova, anksioznosti do razine stanja koje je tužiteljica opisala kao panične napade. Pasivizirana je, oslonjena na roditelje i postavljena u infantilniju socijalnu ulogu te su roditeljski kapaciteti tužiteljice ocijenjeni reduciranim za samostalnu skrb o djeci. U odnosu na tuženika utvrđeno je da tuženik intelektualno generalno funkcionira na razini prosjeka s boljom funkcionalnosti na planu radnog pamćenja i slabijeg funkcioniranja verbalnog shvaćanja, tuženik raspolaže urednim vidno-perceptivnim sposobnostima te se radi se o osobi koja se prezentira otvorenom, zainteresiranom za doživljajem opće prihvaćenosti, izražene pasiviziranosti i pasivno-zavisnih tendencija. Radi se o emocionalno destabiliziranom stanju u okolnostima sadašnje obiteljske situacije. Tuženik bazično raspolaže roditeljskim sposobnostima, pokazuje se spreman primjereno komunicirati s majkom svoje djece i ostvarivati s njom zadovoljavajuće partnerske odnose u roditeljstvu. Nalaz i mišljenje sudskih vještaka prihvatio je Centar za socijalnu skrb Novi Zagreb, a posebna skrbnica, s obzirom na specifičnu situaciju, prepustila je odluku sudu. Saslušani na ročištu pred prvostupanjskim sudom vještaci su detaljno i stručno odgovorili na sva postavljena pitanja.

12. Pravilno je prvostupanjski sud vodeći se načelima Obiteljskog zakona i Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 12/93 i 20/97 – dalje Konvencija), prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr.sc. J. Z., specijalistice kliničke psihologije,  stalne sudske vještakinje za psihologinju i dr. sc. J. P., specijaliste psihijatra, subspecijaliste dječje i adolescentne psihijatrije, stalnog sudskog vještaka za psihijatriju, koji su mišljenje o roditeljskim kompetencijama stranka i mišljenje o ostvarivanju osobnih odnosa djece s roditeljima dali na temelju pregleda roditelja i djece, razgovora i provedenih psihijatrijskih i psihologijskih testova te je pravilno odbio prijedlog tužiteljice za provođenje novog vještačenja. Sud će zatražiti mišljenje drugog vještaka ako u mišljenju vještaka kojeg je odredio u postupku ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci i proturječnosti ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. Stranka koja prigovara nalazu vještaka u ovom smislu mora istaknuti konkretne primjedbe. Izjašnjenje o nalazu vještaka mora biti izričito i jasno i u njemu mora biti točno navedeno u čemu se sastoji nestručnost vještaka te po čemu bi drugi vještak jednake specijalnosti, bio stručniji i koje su to proturječnosti i nedostaci u nalazu vještaka. Ovakve prigovore tužiteljica nije iznijela, odnosno tijekom postupka nije prigovorila stručnosti vještaka, a nije iznijela niti primjedbe na vještačenje u smislu proturječnosti i nedostataka u istom. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio i prijedlog za vještačenje po vještaku neurologu jer je nesporno da tužiteljica boluje od neurološke bolesti, ali su posljedice njezine bolesti u psihijatrijskoj i psihološkoj sferi te su stoga vještaci adekvatne struke dali svoje mišljenje o roditeljskim kompetencijama tužiteljice i tuženika.

13. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da se odluka prvostupanjskog suda temelji isključivo na općenitom mišljenju sudskih vještaka prema kojem je jednim testom kod tužiteljice utvrđena laka mentalna retardacija jer se temelji i na činjenici da se tužiteljica liječi od anksiozno-depresivnog sindroma zbog čega su njezini roditeljski kapaciteti reducirani za samostalnu skrb o djeci, da je tužiteljica pasivizirana, nekritična i nedostatnog uvida u vlastite kapacitete i mogućnost samostalnog obnašanja pojedinih životnih okolnosti, da je oslonjena na roditelje te  da bez njihove pomoći ne bi mogla samostalno skrbiti o djeci jer dio zadataka i odgovornosti za djecu prepušta svojim roditeljima i nije samostalna u svojim odlukama. Poboljšanje neurološkog zdravstvenog stanja nije dovelo do poboljšanja roditeljskih kompetencija tužiteljice. Povremeni uvidi u vlastite kapacitete i samostalno obnašanje pojedinih životnih okolnosti kod tužiteljice su povremeno rezultirali depresivnim promjenama raspoloženja, produkcijom strahova, anksioznošću pa sve do razine stanja koje je tužiteljica opisala kao napade panike. Ove teškoće koje prate tužiteljicu, a posljedica su, prema mišljenju vještaka, kroničnih epileptičkih napada s pozadinom tumora na mozgu, koji je uspješno operativno izliječen, umanjuju kvalitetu roditeljske skrbi tužiteljice pa se otac u ovom trenutku pokazuje kao bolji roditeljski kapacitet za djecu, a što je svakako u interesu djece i pri tome se ne može uzimati u obzir i ocjenjivati je li odluka na štetu pojedinog roditelja i smatra li roditelj da je zbog takve odluke diskriminiran. Prvostupanjski sud je jednako cijenio parničnim strankama spremnost na komunikaciju i partnersko roditeljstvo, a što je i njihova dužnost te je uvažavajući ove činjenice odredio zajedničku skrb nad djecom, kao i osobne odnose s majkom tri vikenda u mjesecu, od petka do nedjelje do 19:00 sati, ravnopravno podijeljene dvodnevne blagdane, vjerske blagdane kao i buduće školske zimske i ljetne praznike. U odnosu na ostale žalbene razloge pravilno su ocijenjeni stambeni uvjeti kod tuženika boljim, nego kod tužiteljice jer tuženik ima u posjedu cijeli kat kuće s kuhinjom i tri spavaće sobe, dok su kod tužiteljice djeca i tužiteljica smješteni u jednu zajedničku sobu, zatim da tužitelj ima stalno zaposlenje i redovna primanja, a da je tužiteljica trenutno nezaposlena. Pasiviziranost tužiteljice samo je jedan od elemenata koji je uzet u obzir kod odluke s kojim će roditeljem živjeti djeca (uz sklonost manje kontroliranom impulzivnom postupanju, nesigurnosti, nekritičnosti, depresivnim raspoloženjima, anksioznosti, produkciji strahova pa sve do paničnih napada), a utvrđeno je da tuženik raspolaže roditeljskim kapacitetima, da je spreman primjereno komunicirati s tužiteljicom i ostvarivati s njom zadovoljavajuće partnerske odnose u roditeljstvu i da je isto tako emocionalno orijentiran na djecu, dok su roditeljski kapaciteti kod tužiteljice ocijenjeni reduciranim.

14. Točno je da je tužiteljica prema djeci topla i za njih emocionalno vezana te da su djeca za vrijeme stanovanja kod tužiteljice uz pomoć njezinih roditelja, dobro zbrinuta te je točna i  da je tuženik prema djeci topao i za njih emocionalno vezan i da su djeca jednako privržena i tužiteljici i tuženiku.

15. Uvažavajući sve utvrđene činjenice u postupku, pravilno je prvostupanjski  sud ocijenio da će djeca imati adekvatniju skrb kod tuženika i bolje uvjete života i da je u najboljem interesu djece da stanuju kod tuženika s kojim su jednako kao i s majkom,  emocionalno povezana. Uvažavajući prava i dobrobit djece kao primarnog načela, ne može se govoriti o diskriminaciji tužiteljice po osnovi bolesti jer su u postupku ocijenjeni svi kriteriji za odlučivanje o roditeljskoj skrbi, izvršene usporedbe roditeljskih kapaciteta oba roditelja, emocionalnog kriterija, socijalnog kriterija te je utvrđeno da tuženik ima sve roditeljske kapacitete za ostvarivanje temeljnog sadržaja roditeljske skrbi iz članka 92. ObZ-a.

16. U odnosu na podignutu optužnicu protiv tuženika zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prema činjeničnom opisu optužnice djelo nije počinjeno u nazočnosti djece, da tuženik za navedeno kazneno djelo nije osuđen i da kazneni postupak još nije proveden, da sudski vještaci kod tuženika nisu pronašli bilo kakvu dijagnostiku smislu poremećaja ličnosti, a osim toga u postupku je utvrđeno da su otac i djeca emocionalno povezani, da su mu djeca privržena i da se mlt. O. prilikom rješavanja zadataka dodijeljenih od strane vještaka oslanja na oca.

17. U odnosu na žalbene razloge koji se odnose na održavanje osobnih odnosa majke i djece, a koje ističu obje parnične stranke i na žalbeni razlog koji se odnosi na zajedničku roditeljsku skrb koji ističe tuženik, ovaj sud prihvaća zaključak i odluku prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju u najboljem interesu djece da stranke i nadalje zajednički ostvaruju roditeljsku skrb jer je vrlo bitno za djecu ovakve kronološke dobi da učestalo održavaju osobne odnose s majkom, s kojom su jednako emocionalno povezana kao i s ocem i da majka sudjeluje u donošenju svih odluka vezanih za dobrobit i prava djece. Ovakvo mišljenje donio je i stručni tim Centra za socijalnu skrb, a i zaključak je stalnih sudskih vještaka. U postupku nije dokazano i utvrđeno da bi tužiteljica na bilo koji način svojim postupcima štetila zdravlju djece i njihovom osobnom razvoju niti je utvrđeno da je tužiteljica konfliktna osoba, koja bi u odgoju i donošenju odluka o pravima i obvezama djece pravila probleme  i ne bi bila spremna na zajednički dogovor s tuženikom u svezi svih pitanja bitnih za djecu. Iz provedenog postupka ne proizlazi niti jedan ozbiljan razlog koji bi se protivio zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi. Prema članku 104. stavku 1. ObZ-a roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Za suprotnu odluku potrebno je postojanje izuzetnih i opravdanih razloga, a i pri tome potrebno je uvažavati najbolji interes djece. Oboje roditelja odgovorni su za odgoj djece, za njihov budući život i emocionalni razvoj pa svoje ponašanje moraju uskladiti s najboljim interesima djece te izbjeći sve nesuglasice i probleme do kojih dolazi zbog njihovih emocionalnih stanja, inata i bilo kojih razloga koji nisu primjereni pri skrbi o djeci.  Iz navedenih razloga neosnovana je žalba tuženika da bi trebao imati samostalnu skrb kod donošenja odluka o zdravstvenoj skrbi, školovanju, upisu djece u školu, školskim i izvanškolskim aktivnostima te pribavi osobnih isprava djece. Neosnovana je žalba tuženika u odnosu na kontakte tužiteljice s djecom, kao i žalba tužiteljice u tom dijelu jer je prvostupanjski sud u donošenju ove odluke vodio računa o svim bitnim okolnostima, a to su emocionalna povezanost djece s oba roditelja i isključivi interes djece da makar i približno podjednako provode vrijeme i s majkom i ocem, kojima su jednako privrženi, što je vrlo bitno za njihov daljnji psihološki razvoj. Ispred ovakvog interesa djece, nemaju prednost osjećaji oca i majke te razmišljanja kako će se to odraziti na njihov život, osjećaje i radno vrijeme. Dakle, djeca će kod oca provoditi sve radne dane i jedan vikend u mjesecu te je u interesu djece da tri vikenda provode sa svojom majkom.

18. Na temelju članka 288. stavka 1., članka 289., 311., 313., 314. i 317. ObZ-a prvostupanjski sud je donio odluku o uzdržavanju djece, koje je obvezna plaćati tužiteljica jer će djeca stanovati s ocem, u mjesečnom iznosu od 132 eura/994,55 kn za svako dijete, slijedom čega je odbijen zahtjev tuženika za uzdržavanje za svako dijete u iznosu od 40,67 eura/306,43 kn mjesečno. Prema ocjeni prvostupanjskog suda tužiteljica je nezaposlena, ali je prema dostavljenom Izvodu sa studomata položila sve ispite na Međunarodnom sveučilištu Libertas, na kojem studira međunarodne odnose te iz provedenog parničnog postupka nije utvrđeno da je tužiteljica radno nesposobna, da djeca nemaju povećane potrebe i da su mjesečne novčane potrebe mlt. O., koji ima 4 godine i mlt. U., koja ima tri godine, 132,00 eura mjesečno. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno odmjerio mjesečne potrebe djece stare 3 i 4  godine, a koje se u ovoj životnoj dobi djece odnose na troškove prehrane, odijevanja, higijene i eventualnog polaska u vrtić  te je pravilno utvrdio da je tužiteljica radno sposobna, da može naći zaposlenje i plaćati navedeni iznos uzdržavanja. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud donio odluku da je tužiteljica dužna plaćati uzdržavanje od 3. svibnja 2023. jer će djeca na temelju privremene mjere izdane u predmetu R1 Ob-381/2021, sve do pravomoćnosti odluke o roditeljskoj skrbi, stanovati s majkom pa je u ovom dijelu osnovana žalba tužiteljice.

19. Žalbeni razlog tužiteljice da prvostupanjski sud nije odlučio o njezinom zahtjevu za plaćanje uzdržavanja za djecu u vremenskom razdoblju od 10. siječnja 2021. pa do 17. lipnja 2021., treba smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude o kojem odlučuje prvostupanjski sud, u skladu s odredbom  članka 189. ZPP-a.

20. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku koja je donesena vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja i ishodu parničnog postupka. Stranke nisu sklopile plan o zajedničkoj skrbi, nisu se tijekom parničnog postupka sporazumjele o zajedničkoj skrbi te su dužne zajednički snositi troškove provedenog vještačenja. Tužiteljica je položila sve ispite na fakultetu, radno je sposobna i može naći zaposlenje te platiti pripadajući dio parničnog troška pa je ovaj žalbeni razlog tužiteljice neosnovan. Neosnovan je i žalbeni razlog tuženika da tužiteljica treba platiti cjelokupne troškove pristupa vještaka na ročište jer je imala prigovore na vještačenje i to stoga što su, prema odredbi članka 260. ZPP-a, vještaci dužni svoj nalaz iznijeti usmeno na ročištu, a hoće li vještaci prije usmenog iznošenja nalaza dati i pisani nalaz, odlučiti će sud. Dakle, obaveza je suda pozvati vještake na ročište, bez obzira jesu li stranke imale primjedbi na nalaz. 

21. Slijedom navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, a žalba tužiteljice je djelomično odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena pod točkom II, III, V i VI izreke sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a, dok je žalba tuženice djelomično prihvaćena u odnosu na dio točke IV izreke te je u tom dijelu presuda djelomično preinačena na način da je tužiteljica dužna plaćati uzdržavanje počevši od pravomoćnosti presude, a ne od 3. svibnja 2023., sve sukladno članku 373. ZPP-a, dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu uzdržavanja za mlt. O. J. i mlt. U. J. za razdoblje od 3. svibnja 2023. do pravomoćnosti presude.

22. Stranke nisu tražile troškove žalbenog postupka.

23. Točka I izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Slavonski Brod, 13. srpnja 2023.

                                                                                                      Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić