1              Poslovni broj: Gž-72/2023-4

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Vesne Šuflaj-Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. A. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva R. & V., odvjetnicima u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-15/2017-47 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba tuženice djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-15/2017-47 od 2. prosinca 2022.,

 

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 370.000,00 kn/49.107,44 eur[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2016. do isplate,

 

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju plati parnični trošak u iznosu 24.975,00 kn/3.314,75 eur,

 

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 108.000,00 kuna/14,334,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2016. do isplate i sudi:

 

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 108.000,00 kuna/14.334,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2016. do isplate.“

 

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati parnični trošak u iznosu 21.275,00 kuna/2.823,68 eur i u tom dijelu odbija se kao neosnovan zahtjeva za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-15/2017-47 od 2. prosinca 2022., presuđeno je tako da izreka glasi:

 

„I. Nalaže se tuženoj R. H., zastupanoj po O…., OIB: … da tužitelju T. A. iz Z., OIB: … plati iznos od 478.000,00 kn što odgovara iznosu od 63.441,50 EUR (tečaj konverzije 1 EUR / 7,53450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2016. kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženici R. H. da tužitelju T. A. naknadi parnični trošak u iznosu od 46.250,00 kn što odgovara iznosu od 6.138,43 EUR (tečaj konverzije 1 EUR / 7,53450 kuna), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.„

 

2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže preinačiti presudu ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potražuje trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi neosnovanog lišenja slobode.

 

7. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj u pritvoru proveo 1195 dana i to od 17. studenog 2008. do 2. prosinca 2009., od 1. ožujka 2010. do 22. svibnja 2012., da je presudom Županijskog suda u Splitu broj K-Us-17/12 od 16. siječnja 2013. pravomoćno oslobođen kaznene odgovornosti za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga koje mu se stavljalo na teret, da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa, zahtjevom za naknadu štete 5. veljača 2016., a prema dopisu Ministarstva pravosuđa od 6. prosinca 2016. ponuđena mu je novčana naknada u visini od 143.000,00 kuna.

 

8. Tuženica ne osporava pravo tužitelju na naknadu štete koja tužitelju pripada prema članku 12. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04, 115/06 - dalje: ZKP/97). Sporna je visina štete.

 

9. Prvostupanjski sud je kod dosude pravične novčane naknade zatraženog iznosa od 478.00,00 kuna cijenio činjenice da je tužitelj bio u istražnom zatvoru 1195 dana, da je trpio bolove srednjeg intenziteta prilikom obavljanja nužde na čučavcu, koji bolovi su bili jači i vremenski dugotrajniji zbog tužiteljeva boravka u zatvoru. Također, tužitelj se teže kretao po stepenicama što je dodatno otežavalo njegov boravak u istražnom zatvoru, budući da iz tog razloga nije svakodnevno izlazio u dvorište te se bojao da ne padne. Nadalje, da je zbog tih bolova tužitelj bio anksiozan i imao nesanicu te da je i nakon izlaska na slobodu imao problema sa spavanjem, uz nemir i anksioznost. Obzirom da se stanje prolongiralo, taj izvjesni psihički poremećaj je duže trajao. Kod tužitelja se tako, po mišljenju vještaka, radi o blažem obliku psihičke smetnje, jer tužitelj može donekle funkcionirati u okruženju, nije posjećivao psihijatra, nije se stacionirano liječio, ne uzima diferentne lijekove osim anksiolitika, ne uzima antipsihotike ili antidepresive, a smanjenje životne aktivnosti tužitelja procijenjeno je na 5%.

 

10. Cijeneći sve naprijed navedene okolnosti, trajanja neosnovanog lišenja slobode od 1195 dana, životnu dob tužitelja od nepunih 50 godina u vrijeme nastanka štete, tj. da je osoba zrele životne dobi i narušena zdravlja te cijeneći njegovu zabrinutost zbog nastale situacije u kojoj se našao bez opravdanog razloga, da je patio zbog odvojenosti od obitelji, da mu je bio krajnje neugodan smještaj s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, vodeći računa o vremenu trajanja pritvora, posljedicama pritvaranja na ličnost tužitelja, trajanju i težini traume koju je kod tužiteljice izazvalo lišenje slobode, kao i činjenica da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i prava čovjeka i građanina, kao i da sam činjenica povrede slobode i boravka u pritvoru ima za posljedicu duševne boli oštećenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti neosnovanim lišenjem slobode zbog čega je trpio duševne bolove, te zaključuje da ima pravo na naknadu neimovinske štete prema odredbama članka 1100. u vezi članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. i 114/22. – dalje: ZOO) i odredbe članka 480. stavka 1. točka 1. ZKP/97 u visini od zatraženih 478.000,00 kn ili 400,00 kn po danu neosnovanog lišenja slobode, smatrajući da je upravo to pravična novčana naknada primjerena slučaju utvrđene povrede prava osobnosti.

 

11. Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, iako je utvrdio da je u zatvoru tužitelju pružana adekvatna zdravstvena zaštita, da je tužitelj već ranije bio u zatvoru, da je rastavljen, te da su dvojica njegovih sinova osuđeni u kaznenom postupku u kojem je tužitelj oslobođen, pa činjenica boravka tužitelja u zatvoru nije negativno utjecala na njegovu obitelj, time da tužitelj na te okolnosti nije ni predložio izvođenje dokaza saslušanjem članova obitelji.

 

12. Činjenice koje je tužitelj iznio u tužbi, a na kojima temelji tužbeni zahtjev su da je osoba starije životne dobi na kojeg je boravak u zatvoru u trajanju od 1195 dana djelovao izuzetno stresno, da je boravio u ćeliji male površine u odnosu na broj zatvorenika, da su neki bili bolesni pa je bio izložen potencijalnom prijenosu bolesti, da je za vrijeme boravka u pritvoru koristio štake, jer je prije uhićenja imao prometnu nezgodu u kojoj je zadobio ozlijede i da mu se zbog ne pružanja adekvatne zdravstvene skrbi u pritvoru stanje pogoršalo slijedom čega je bio operiran u bolnici u Z., a boravak tužitelja u zatvoru negativno je utjecao i na njegovu obitelj koja je bila izložena negativnim reakcijama od strane okoline.

 

13. Kada se cijene činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud, da je tužitelju u pritvoru pružena adekvatna zdravstvena zaštita, a u tužbi je tužitelj tvrdio da nije i da mu se zdravstveno stanje pogoršalo zbog neadekvatne zdravstvene skrbi i da je zbog toga bio operiran u bolnici za traumatologiji u Z., a prema nalazu i mišljenju vještaka operativni zahvat nije u vezi sa boravkom u pritvoru, da je tužitelj već ranije bio na izdržavanju kazne zatvora nešto malo više od četiri godine, da je potom opet bio dvije godine na izdržavanju kazne zatvora, koje činjenice utječu na ugled i čast tužitelja, da je u vrijeme boravka u zatvoru bio razveden, a dvojica njegovih sinova su osuđeni u kaznenom postupku u kojem je tužitelj oslobođen, da nije predložio saslušanje svjedoka na okolnost da bi obitelj imala neugodnosti zbog njegovog boravka u pritvoru, te činjenice utječu na visinu štete, pa tužitelju po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pripada pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pravična novčana naknada iznos od 49.107,44 eur/370.000,00 kn. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana 5. veljače 2016., dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa.

 

14. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 370. točka 3. ZPP-a žalba tuženice djelomično je prihvaćena, a djelomično odbijena kao neosnovana, pa je presuda potvrđena u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos od 370.000,00 kn/149.107,44 eur, a preinačena u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 108.000,00 kn/14.334,06 eur i u tom dijelu je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.

 

15. Obzirom na zatraženi i dosuđeni iznos štete, uspjeh tužitelja u sporu je 77%, a tuženika 23%. Kada se od uspjeha tužitelja umanji uspjeh tuženika, tuženica je dužna tužitelju primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a naknadit 54% parničnog troška kojeg je utvrdio prvostupanjski sud iznos 46.250,00 kn, što iznosi 3.620,01 eur/27.275,00 kn. Stoga je u tom dijelu potvrđena odluka o trošku, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

16. Tuženici obzirom na uspjeh u sporu nije dosuđen parnični trošak, pa joj ne pripada ni trošak žalbe.

 

Bjelovar, 13. srpnja 2023.