Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj Gž-780/2023-3

 


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-780/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. H. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. P. Š., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-3035/19-54 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalba tužiteljice i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-3035/19-54 od 3. veljače 2023.

 

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za dosudu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku S. H. d.o.o., Z., OIB: ... isplatiti tužiteljici D. G. iz Z., OIB: ... iznos od 4.232,52 Eur / 31.889,92 kn sa zateznom kamatom tekućom ako slijedi:

- na iznos 4.056,00 Eur od 6. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

- na iznos od 176,52 Eur od 2. ožujka 2017. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.157,09 Eur / 16.252,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos 4.056,00 Eur / 30.559,93 kn za razdoblje od 10. kolovoza 2017. do 5. prosinca 2019.

III. Nalaže se tuženiku S. H. d.o.o., Z., OIB: ... naknaditi tužiteljici D. G. iz Z., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu 1.229,05 Eur/9.260,28 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

2.Protiv citirane odluke žalbu podnose obje stranke.

 

2.1.Tužiteljica žalbu podnosi protiv odbijajućeg dijela odluke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

2.2.Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela pod toč. I. i III. presude, također iz svih žalbenih razloga. Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužiteljice na naknadu troškova postupka tuženiku, a podredno je predloženo prvostupanjsku odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

2.3.Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice predlažući njezino odbijanje

 

3.Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

3.1.Žalba tuženika je neosnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ni povrede na koje se žalitelji izričito pozivaju kao ni one na koje sadržajem žalbe upiru žalitelji.

 

4.1.Suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

 

4.2.Kako u navodima žalbe tužiteljice i tuženika koji se odnose na prigovore načinu na koje je prvostupanjski sud ocijenio dokaze, ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bilo kakve protivnosti ili suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže i ispravama koje prileže spisu, ovaj sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda sadrži odgovore na sve prigovore žalitelja relevantne za odluku o predmetu spora.

 

4.3.Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koje žalbom upire tužena. Pritom valja imati u vidu kako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju žalitelji i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to oni čine. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbena izlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. To stoga što je u prvostupanjskom postupku proveden je dokazni postupak u kojem je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze, i pritom je dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, dok drugima nije poklonio svoju vjeru.

 

4.4.Protivno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je sadržajem sukladna odredbi iz čl. 311. ZPP-a.

 

4.5.Nadalje, time što je odbio prijedlog za saslušanje svjedokinje S. B., sud nije počinio bitnu povredu postupka iz čl 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP-a na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Pri tome je za napomenuti kako je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako okolnosti na koje su predložene jesu utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora.

 

4.6.Prema odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja, kako je i postupljeno u ovom slučaju kada je sud odbijanje prijedloga valjano obrazloženo saznanjima do kojih je došao prvostupanjski sud ostalim provedenim dokazima, posebno iskazima svjedoka radnica tuženika koje su bile zaposlene u dućanu tuženika kao i predložena svjedokinja, što se u cijelosti prihvaća.

 

4.7.Također u postupanju suda nije nađeno obilježje povrede načela pravičnog postupka. Radi se o složenom pojmu čija se suština ostvaruje pomoću takve konstrukcije postupka koja procesnim sudionicima jamči jednake mogućnosti utjecaja na njegov ishod a univerzalna prihvaćenost načela pravičnosti očituje se u njegovom konstitucionaliziranju u glavnim međunarodnim pravnim aktima o pravima čovjeka.

 

4.8.Spomenuto načelo iz čl. 6 st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10) pretočeno u uspostavljenu sudsku praksu Europskog suda održava se povezano s pravilnim radom pravosuđa, prema kojemu presude sudova trebaju na odgovarajući način sadržavati razloge na kojima se osnivaju odnosno dostatne razloge. Mjera do koje se primjenjuje ova dužnost davanja obrazloženja može se razlikovati prema naravi odluke i treba se utvrditi u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, pa kako je izvan razumne dvojbe prvostupanjski sud u tekućoj parnici utvrdio sve odlučne činjenice, za koja utvrđenja je dao argumentirane, jasne, prihvatljive te međusobno podudarene dostatne razloge, u tim okolnostima nije došlo do povrede spomenutog konvencijskog ni ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st.1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) na koji tužiteljica kao žaliteljica neosnovano upire.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete pretrpljene ozljedom lijeve ruke kao posljedicom pada pred trgovinom prednika tuženika 11. prosinca 2016.

 

6.U provedenom je postupku prvostupanjski sud utvrdio:

 

-kako je tužiteljica primljena u Hitnoj službi Klinike za traumatologiju KBC u Z. 11. prosinca 2016. radi prijeloma dijafize lijeve nadlaktične kosti kada joj je indicirano operacijsko liječenje, koje je i provedeno te je otpuštena kući 15. prosinca 2016.,

-kako je tužiteljica obavljala fizikalnu terapiju u Privatnoj praksi fizikalne terapije i rehabilitacije S. B. u Z. i snosila troškove u iznosu od 1.080,00 kn za medicinsku gimnastiku (02. ožujak 2017.), te funkcionalni status pacijenta tretman-250,00 kn (2. ožujak 2017.), kao i rehabilitaciju u T. C., Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u C., uz trošak u iznosu od 3.062,50 kn, prema računu od 26. veljače 2017.,

-kako se tužiteljica 24. srpnja 2017. i 24. rujna 2018. obratila tuženiku s prijavom nesretnog slučaja navodeći kako je 11. prosinca 2016. doživjela nezgodu na ulazu u B. na način da se poskliznula i pala zbog neočišćenog snijega i leda, kako je potom prevezena u bolnicu u kojoj je 13. prosinca 2016. zbrinut zadobiveni prijelom njezine lijeve nadlaktične kosti, te smatrajući da joj, s obzirom na lakšu tjelesnu ozljedu, pripada s naslova povrede prava osobnosti iznos od 30.000,00 kn, predlagala izvansudsku nagodbu, potom je 10. studenog 2019. dopunila prijavu nesretnog slučaja navodeći pojedine kvalifikatorne okolnosti u odnosu na koje traži naknadu štete u ukupnom iznosu od 37.810,00 kn, odnosno imovinsku štetu zbog troškova liječenja u iznosu 4.392,50 kn, ili ukupno 42.202,50 kn uz dostavu medicinske dokumentacije i računa; a 5. prosinca 2019. obavijestila je tuženika kako je došlo do pogreške u odštetnom zahtjevu jer da je uzrok pada zauljena površina, a ne neočišćeni snijeg i led,

-kako je radnica tuženika S. K. R. 9. siječnja 2020. dala izjavu u pravcu da se ne sjeća da bi netko prijavio pad ili da bi ona zvala Hitnu službu 11. prosinca 2016. i 21. prosinca 2018., a saslušana kao svjedok potvrdila kako je dućan 2016. izgledao kao na fotografiji na listu 176 spisa, kako su dio platoa ispred ulaza koristili kupci, prolaznici, stanari iz .., ... i drugih ulica, kako je taj prostor uglavnom čistila higijeničarka ili netko od djelatnika, a kada bi bio jako prljav čistio se strojem, posipao solju kad je bio snijeg i stavljao žuti plastični pano s oznakom skliskosti i to na mjesto koje je na fotografiji označila zvjezdicom,

-kako svjedokinja L. P., radnica tuženika kao voditelj blagajne također nije imala saznanja o nezgodi u prosincu 2016. kada je radila, te imala pregled na natkriveno parkiralište odnosno plato prikazan na listu 176 koji se čistio i meo te sadržavao upozorenja na klizavost u vidu žutih plastičnih panoa od kojih je jedan iza stupa na fotografiji označen strelicom,

-kako je radnica tuženika O. K. dala izjavu u pravcu kako se ne sjeća događaja sa padom u gore navedenim datumima, a saslušana kao svjedok potvrdila kako je 2016. bila zamjenik voditelja u dućanu, nije joj poznato da je netko stradao u to vrijeme, da površinu ispred čisti higijeničar, a 2016. bila za čišćenje zadužena služba za čišćenje,

-kako je S. B. dala izjavu u pravcu kako se ne sjeća događaja sa padom u gore navedenim datumima, a i M. Š. je dala izjavu kako se ne sjeća događaja iz prosinca 2016, a saslušana kao svjedok da je u dućanu u sporno vrijeme bila voditelj voća i povrća, da je plato uvijek čistila spremačica ili neko od djelatnika a dolazila je i služba za soljenje i čišćenje te se stavljali panoi s upozorenjem na skliskost, u pravilu ispred ulaza, označeno strelicom i zvjezdicom na fotografiji na listu 176,

-kako je tuženik slijednik B. d.o.o.,

-kako je, prema podacima DHMZ s glavne meteorološke postaje Z. na dan 11. prosinac 2016. temperatura bila -6,6 stupnja (7 sati), 12,3 stupnja (14 sati) i 0,9 stupnja (21 sat), time da je nakon hladne noći i jutra dan bio ugodno svjež, uz slab vjetar i povremenu slabu naoblaku, rosa i mraz su bili u tragovima u trajanju od 19,15 do 24,00 sata, a inje slabo do umjereno od 00,30 do 12,15 sati,

-kako je na uviđaju na licu mjesta tužiteljica pokazala mjesto pada, izjavila kako je tada bilo hladno vrijeme, doba dana oko 14,00 do 15,00 sati, kako su mjesto pada, kao i okoliš, fotografirani te mjesto pada prikazano znakom „X“ ispisanim plavom kemijskom olovkom (list 176 spisa),

- kako Iz iskaza svjedokinje S. K., poznanice tužiteljice po zanimanju liječnice, kao bitno proizlazi kako je kritične prigode oko 14,00 ili 15,00 sati vidjela tužiteljicu kako sjedi na podu na mjestu označenom plavom kemijskom olovkom sa znakom "X" na fotografiji lista 176 spisa i u njezinoj je blizini zamijetila tamnu masnu mrlju, a tužiteljica joj je rekla kako je pala i da ju boli nadlaktica lijeve ruke,

- kako iz iskaza svjedokinje A. M. D., kćeri tužiteljice proizlazi kako je na lice mjesta došla nakon telefonskog poziva i zatekla tužiteljicu kako sjedi i drži lijevu ruku, nakon čega ju je odvezla hitna služba i u konačnici je operirana, kako je tužiteljica tada imala nazubljene zimske cipele sa debljim đonom, kako je iz razgovora s tužiteljicom saznala da je pala ispred dućana na nekakvu mrlju, na mjestu označenom "X" na fotografiji na listu 176 spisa te kako je tužiteljica istu ruku ozlijedila i 2018.

- kako iz iskaza tužiteljice kao bitno proizlazi kako je oko 14,30 sati pala na mjestu označenom znakom "X" na fotografiji lista 176 spisa na način da se okliznula na nekakvoj mrlji koju nije odmah vidjela, kako je tom prilikom nosila zimske cipele i kretala se normalnim hodom, da je nakon pada ostala sjediti, prsti ozlijeđene ruke su se pokretali protivno njezinoj volji, okružili su ju ljudi i nekome je dala broj da nazove njezinu kćer, da su potom stigli hitna služba, njezina kći A. M. D. i svjedokinja S. K., kako je zbog loma nadlaktice imala operaciju i oporavak je trajao par mjeseci, kako se nije mogla sama obući, počešljati niti otuširati, pa joj je pomoć pružao suprug, kako i danas osjeća bolove, promjenu kod nošenja težih predmeta i ne može ležati na toj ruci jer osjeća čavle koji su unutra ostali, kako povodom štetnog događaja nije tražila psihijatrijsku pomoć niti se liječila kod psihologa, ali joj je ostao strah od pada, kako je prošla godine kada bi ju nekakav ožiljak u estetskom smislu trebao smetati, osim što ju, kad nosi kratke rukave, ljudi znaju pitati što je to i upravo ju to smeta te da je 2018. opet pala, praktički na istom mjestu, kojom prilikom je ozlijedila lakat i ručni zglob,

- kako iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M., spec ortopeda traumatologa i dr. G. M., spec psihijatra, subspecijalist forenzičke i biologijske psihijatrije s opisom ozljede, tijeka liječenja tužiteljice, kao i nalaza dobivenog kliničkim pregledom, proizlazi kako je tužiteljica utužene prigode zadobila prijelom gornjeg dijela lijeva nadlaktične kosti koji je operativno zbrinut osteosintezom prijeloma, kako su tužiteljicu pregledali i u nalazu jasno opisali koje trajne posljedice ima, kako su u nalazu obuhvatili i pregled lijevog lakta jer je kroz medicinsku dokumentaciju- pregledom RTG snimaka utvrđeno kako je 21. prosinca 2018. zadobila prijelom donjeg dijela nadlaktične kosti i palčane kosti lijevo, koje posljedice i tegobe su u potpunosti isključene iz mišljenja, kako su nakon provedenog liječenja zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja opsega pokreta lijevog ramena u lakom do srednjem stupnju i kroničnih bolova povremenog karaktera u području lijevog ramena odnosno umanjenja njezine životne aktivnosti za 7%, time da su posljedice druge ozljede od 21. prosinca 2018. (prijelom distalnog dijela humerusa s pomakom i prijelom distalnog dijela palčane kosti s pomakom) isključene iz ocjene uslijed sporne ozljede,

- kako je tužiteljica fizičke boli jakog intenziteta trpjela 3 dana, srednjeg 10 dana, a slabijeg intenziteta 60 dana, time da povremene boli slabijeg intenziteta koje trpi i nadalje ulaze u ocjenu trajnih posljedica,

- kako je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta u trajanju od 2 dana, umjerenog oscilirajućeg 5 dana i slabijeg oscilirajućeg 6 tjedana, dok je zaostao povremeni slabiji strah u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj,

- kako je tužiteljici bila potreba tuđa pomoć ukućana u trajanju od 15. prosinca 2016. do 13. veljače 2017. u opsegu 2 sata dnevno te od 27. veljače 2017. pa narednih 8 tjedana u opsegu 2-3 sata tjedno za obavljanje težih poslova primjerenih dobi,

-kako je kod tužiteljice zaostalo i naruženje u lakom stupnju u vidu postoperativnog ožiljka dužine 3 cm u području velikog tuberkuluma i 2 cm u anteromedijalnom dijelu lakta, uz stražnji ožiljak u području lijevog lakta i nadlaktice dužine 16 cm,

- kako tužiteljica uma osteoporozu i osobe s tom dijagnozom lakše zadobivaju lomove ali da to ovdje nije odlučno jer je do loma došlo uslijed pada,

-kako je trošak medicinske gimnastike u iznosu 1.080,00 kn i funkcionalnog statusa pacijenta u iznosu 250,00 kn u privatnoj praksi fizikalne terapije S. B. opravdan, dok trošak rehabilitacije u T. u C. u iznosu 3.062,50 kn nije opravdan jer za potrebu fizikalne terapije kod vrste prijeloma koji je imala tužiteljica nije potrebna hospitalizacija,

 

8.Provedenim dokazima i njihovom ocjenom sud prvog stupnja utvrdio je kako je do štetnog događaja došlo na način da se tužiteljica 11. prosinca 2016. poskliznula na masnoj mrlji/površini u neposrednoj blizini ulaza u dućan tuženika u ... (označeno znakom "X" na fotografiji na listu 176 spisa), pa ne nalazeći na strani tužiteljice doprinosa nastanku tog događaja jer se kretala na uobičajen način, normalnim hodom i nosila primjerenu obuću, zaključio je kako je do pada i posljedično ozljeđivanja došlo zbog propusta tuženika poduzeti mjere čišćenja potrebne za sigurno i nesmetano kretanje kupaca, radi čega je smatrao tuženika (isključivo) odgovornim za nastanak štetnog događaja.

 

8.1.Utvrđujući kako je tužiteljica povrede opisane u nalazu i mišljenju vještaka zadobila upravo u štetnom događaju, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta u smislu čl.19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), zaključio je kako je istu dužan naknaditi tuženik sukladno odredbi čl. 1045. ZOO.

 

8.2.Ujedno je ocjenom vještačkih nalaza i mišljenja glede naravi ozljede, trajanja i intenziteta bolova, straha i smanjenih životnih aktivnosti smatrao primjerenim tužiteljici dosuditi neimovinsku štetu od 3.630,00 Eura (od čega za pretrpljene fizičke bolove 1.500,00 Eura, strah 930,00 Eura, smanjene životne aktivnosti 1.200,00 Eura).

 

8.3.Utvrđujući kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 142 sata po cijeni sata od 3,00 eura, dosudio je iz tog osnova iznos od 426,00 Eura ili sveukupno iz navedenih osnova 4.056,00 Eura (čl. 19. u svezi sa čl. 1046., čl. 1100. ZOO). Na navedeni iznos tužiteljici je dosuđena i kamata tekuća od 6. prosinca 2019. do isplate pri čemu je prvostupanjski sud smatrao kako je tek 5. prosinca 2019. tužiteljica dostavila tuženiku odštetni zahtjev s potpunim podacima uz medicinsku dokumentaciju (čl. 29. ZOO).

 

8.4.U preostalom dijelu, posebno glede kvalifikatorne okolnosti naruženosti, tužbeni zahtjev iz navedenih osnova je odbijen.

 

8.5.Također je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka o tome da je trošak liječenja u privatnoj medicinskoj praksi od 176,53 Eura (medicinska gimnastika i funkcionalni status) opravdan, tužiteljici taj trošak i dosudio (čl.1095. st. 1. ZOO), dok je u preostalom zatraženom dijelu za trošak rehabilitacije u T. u C. u iznosu 3.062,50 kn tužbeni zahtjev odbio smatrajući kako za tužiteljičinu ozljedu nije bilo potrebna rehabilitacija hospitalizacijom.

 

9.I po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran kao pravni slijednik trgovačkog lanca B. pred ulazom u čiji dućan je došlo do pada tužiteljice i odgovoran za nastanak štetnog događaja, radi čega je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka provođenjem predloženih dokaza, u dovoljnoj mjeri raspravio i utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenični supstrat na kojem je temeljen navedeni zaključak nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tuženika.

 

10.Odgovornost tuženika pravilno je prvostupanjski sud našao u propustu ispunjenja obveze održavanja predmetnog platoa ispred ulaza u prostor trgovine sigurnim za prolaz, koje poslove su, kako je provedenim dokazima, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, valjano utvrđeno, prema kazivanju saslušanih svjedoka a inače radnika tuženika, održavali radnici tuženika (higijeničarka, spremačica), ponekad i strojevi za čišćenje, a kada je bilo dosta zaprljano, čak se i četkom ribalo te je i postavljan plastični žuti pano s upozorenjem na klizav pod. Kod takvog činjeničnog stanja, zaključivati je o potrebi i obvezi tuženika obavljati redovito čišćenje pred ulazom u trgovinu, pa dosljedno tome na strani tuženika koji je propustio poduzeti radnje čišćenja i otklona moguće opasnosti za siguran prolaz kupaca koja bi mogla dovesti do poskliznuća i pada, što je u konkretnom slučaju i ostvareno, postoji odgovornost za štetu za nastup štetnog događaja.

 

11.Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

11.1.Krivnja u obliku obične nepažnje u primjeni odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO se predmnijeva, pa je upravo na strani tuženika kao štetnika bilo da dokaže da je postupao kao dobar domaćin odnosno da do štete nije došlo njegovom krivnjom te da tako otkloni od sebe predmnijevu o skrivljenom postupanju. Tako za ustanovljenje odštetne odgovornosti tuženog u konkretnom slučaju i nije potrebno dokazivati namjeru ili krajnju nepažnju, dok je na tužiteljici kao oštećeniku teret dokazivanja postojanja štetne radnje, štete i uzročno posljedične veze.

 

12.Naime, tuženik je skrivio navedenu nezgodu jer je do iste, kako su iskazale saslušane svjedokinje A. M. D. i S. K., kojima je prvostupanjski sud s osnovom vjerovao jer su, iako u prijateljskom te srodničkim odnosu s tužiteljicom, o tome da je do nezgode došlo na način prikazan po tužiteljici i vidjevši masnu mrlju (S. K.), bile jasne i određene, a njihovom iskazu tuženik nije ponudio protudokaze koji bi ih s osnovom osporili.

 

12.1.Tužiteljica je uslijed pada zadobila ozljedu u vidu prijeloma koji je neposredno po događaju verificiran i zbrinut, pa su dosljedno tome ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dajući valjane i prihvatljive razloge.

 

12.2.Istina, ni tužiteljica ne tvrdi kako je o nezgodi obavijestila osoblje trgovine, što nije neuobičajeno kada se ima u vidu da prilikom traume kakvu je doživjela sva pažnja nje i pratnje po redovnom tijeku stvari objektivno biva upravljena prema zbrinjavanju ozljede, niti je začuđujuće što radnice u trgovini nisu neposredno o tome imale saznanja ili se sjećale jer je njihov prvenstveni zadatak obavljati poslove radnog mjesta, pa to što je iskazima svjedokinja koje o padu nisu imale saznanja ili se nisu sjećale sud vjerovao, a isto tako i svjedokinjama koje su o padu tužiteljice imale saznanja, imajući u vidu konkretne okolnosti, ne predstavlja proturječnost razloga na koju neosnovano ukazuje tuženik, a koju ocjenu je sud prvog stupnja detaljno obrazložio.

 

12.3.Nije u pravu tuženik ni kada tvrdi kako sud nije utvrdio mjesto pada i način pada, jer je sud utvrdio gdje je i kako do pada došlo i to na platou ispred ulaza u tuženikov dućan (trgovinu) uslijed poskliznuća na masnu mrlju sve to povezujući s oznakom mjesta prikazanog znakom „X“ na fotografiji sadržanoj na listu 176 spisa na koju se u razlozima pozvao.

 

12.4.Stoga nema mjesta prigovoru da tužiteljica nije dokazala odgovornost tuženika te da bi trebalo prihvatiti stav tuženika o odbijanju tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a.

 

12.5.To što je tužiteljica i 2018. ponovo doživjela pad i lom donjeg dijela lijeve nadlaktice ne predstavlja činjenicu koja bi dovodila u pitanje tuženikovu odgovornost za konkretan slučaj, kao ni činjenica što ima osteoporozu, jer je provedenim dokazima prvostupanjski sud utvrdio, koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud, kako je normalno hodala i u prikladnoj obući te kako je do prijeloma lijeve podlaktice u gornjem dijelu došlo uslijed pada na skliskom podu uslijed masne mrlje kao vanjskog uzroka, pa kako tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati da je do štetnog događaja došlo iz razloga za koje on ne odgovara smatrati ga je odgovornim za nastup štetnog događaja i naknadu time prouzročene štete, kako je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

 

12.6.Na protivno od utvrđenog ne ukazuje ni to što je tužiteljica kao uzrok pada označavala skliskost uslijed snijega i leda da bi u konačnici ukazala na skliskost uslijed masne mrlje, što je sud prvog stupnja s osnovom pripisao nedostatku komunikacije između tužiteljice i punomoćnika, što se odnosi i na kvalifikaciju ozljede koju je prvi punomoćnik označio kao laku, a drugi kao tešku, o čemu su kvalificirano mišljenje mogli dati jedino liječnici vještaci.

 

13.Na osnovu nalaza i mišljenja sudskih vještaka ortopeda i traumatologa koje je sud prvog stupnja prihvatio, a koji se kao objektivni i stručni, detaljno obrazloženi pismeno i usmeno, utemeljeni na dostupnoj dokumentaciji i kliničkom pregledu te sa svim potrebnim parametrima, prihvaća i od strane ovog suda, što se s osnovom ne čini upitnim ni u ovom stadiju postupka, primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a tužiteljici je i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje i to po kriterijima fizičkih bolova (jaki 3 dana, srednji 10 dana a slabi 60 dana) u iznosu od 1.500,00 eura, pretrpljenog straha (primarni strah pri samom događaju jakog intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta u trajanju od 2 dana, umjerenog oscilirajućeg 5 dana i slabijeg oscilirajućeg 6 tjedana te kasni povremeni slabiji u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj) od 930,00 Eura te smanjene životne aktivnosti (7%) od 1.200.00 Eura, pri tom vodeći računa o težini povrede i okolnostima slučaja, dakle trajanju i intenzitetu fizičkih bolova kao i neugodnostima vezanim uz liječenje.

 

13.1.Stoga je prvostupanjski sud valjano primijenio i materijalno pravo iz čl. 19., 1045., 1046. i 1100. ZOO kada je zaključio kako je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi neimovinsku štetu koju je pretrpjela u iznosu od 3.630,00 Eura, radi čega se uopćeni prigovori stranaka ocjenjuju neprihvatljivim.

 

13.2.Pri tome je posebno tuženiku kao žalitelju odgovoriti kako, istina, vještaci nisu imali na uvidu zdravstveni karton tužiteljice ili potvrdu obiteljskog liječnika o njezinim sveukupnom zdravstvenom stanju, ali su svoje nalaze i mišljenja dali, kako je već navedeno, detaljnim pregledom dostupne medicinske dokumentacije vezane za spornu traumu i kliničkim pregledom, izričito isključujući drugu, kasniju ozljedu, a tuženik konkretno i ne ukazuje na okolnosti koje bi upućivale da je u zdravstvenom kartonu sadržano podataka koji bi ukazivali na vjerojatnost drugačijeg mišljenja,.

 

13.3.Glede naruženosti kao kvalifikatorne okolnosti u odnosu na opseg neimovinske štete koja se potražuje u iznosu od 8.500,00 kn, neposrednim opažanjem suda utvrđeno je postojanje ožiljaka lijeve nadlaktice vidljivog kao okomiti ožiljak duljine cca 4cm svjetlije boje u odnosu na okolno tkivo, na stražnjem dijelu lijeve nadlaktice, počev od pazuha pa na niže a po vještacima dužine 3cm u području lijevog tuberkuluma i 2cm u anteromedijalnom dijelu, uz stražnji ožiljak u području lijevog lakta dužine 14 cm, što je ocijenjeno kao naruženje lakog stupnja.

 

13.4.Da bi osnov za priznanje novčane naknade za duševne boli zbog naruženosti postojao, bitno je da je izmijenjena vanjština oštećenika koja je vidljiva trećim osobama, bilo uvijek ili samo ponekad te odnos oštećenika prema tome.

13.5.Kako su međutim posljedice ozljeđivanja kod tužiteljice vidljive jedino kod nošenja kratkih rukava i obzirom na lokaciju i činjenicu da se očituje u svjetlijoj boji u odnosu na okolno tkivo, za koje je tužiteljica bila izričita u odgovoru kako je prošla godine kada bi je nekakav ožiljak u estetskom smislu trebao smetati, i po stajalištu ovog suda, uzev u obzir njezinu spomenutu izjavu, životnu dob (rođena 1946.) konkretnu pojavnost i lokaciju promjena, to je dovoljno za zaključak kako tužiteljici ne pripada novčana naknada zbog naruženosti jer prema njezinim subjektivnim mjerilima, takav i objektivno utvrđeni laki stupanj naruženosti, njoj ne smeta, dakle radi se o minimalnom i teško uočljivom nedostatku zbog kojeg ne trpi duševne boli, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pa to što je smetaju pitanja s tim u svezi ne predstavlja razlog za drugačiju odluku.

 

14.Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pozivajući se na opseg i trajanje potrebe za tuđom pomoći kako su je utvrdili liječnici vještaci (u ukupnom trajanju od 142 sata), koje utvrđenje ni u ovom stadiju postupka nije dovedeno u pitanje.

 

14.1.To što je tužiteljici pomoć pružao suprug i što ne tvrdi da je za to plaćala naknadu ne isključuje njezino pravo na naknadu kako neosnovano smatra tuženik, a o čemu je recentna sudska praksa ujednačenog stava jer se radi o nemedicinskoj pomoći koja je i glede satnice valjanom primjenom odredbe iz čl. 223. ZPP-a određena u visini od 3,00 eura, koju kao primjerenu prihvaća i ovaj sud, pa se utoliko protivni žalbeni navodi stranaka ukazuju neosnovanim.

 

15.Također je prvostupanjski sud, valjanom ocjenom nalaza i mišljenja liječnika vještaka, koju prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio kako je opravdan trošak liječenja koji je tužiteljica imala u privatnoj praksi S. B. u iznosu od 176,52 Eura za medicinsku gimnastiku i funkcionalni status pacijenta te istog dosudio valjanom primjenom materijalnog prava iz čl. 1095. st.1. ZOO-a, istovremeno odbijajući zahtjev za naknadu troškova liječenja u T. C. kao neopravdan za vrstu ozljede kakvu je imala tužiteljica, koji zaključak stranke s osnovom nisu dovele u pitanje.

 

16.Pravilna je i zakonita odluka o tijeku kamate na neimovinsku i imovinsku štetu, kako je to valjano obrazloženo u toč. 15., 15.1. 15.2. obrazloženja pobijane odluke, sa čime je suglasan i ovaj drugostupanjski sud, a stranke s osnovom nisu dovele u pitanje.

 

17.I odluka o troškovima pravilna je i zakonita te utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2., 155. i 164. ZPP-a kod čega je sud pravilno odredio uspjeh stranaka u parnici i odmjerio troškove koji su bili potrebni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22).

 

18.Slijedom navedenog žalbe stranaka kao neosnovane je valjalo odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368.st. 1. ZPP).

 

18.1.Tužiteljici i tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka budući sa žalbom nije uspjeli, a tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti po nalaženju ovog suda nije bio potreban (čl. 166. u svezi sa čl. 155. ZPP).

 

U Splitu 13. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu