- 1 -              I Kž 10/2023-4

Broj: I Kž 10/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Božičević-Grbić kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. M., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju jedne godine zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 239. st. 3. Krivičnog zakona Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 19. lipnja 2023., broj Kv I-10/2023 (Kir-230/2023), u sjednici održanoj 13. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se žalba izručenika S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 33. i čl. 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'', br. 178/04 – dalje: ZOMPO), utvrđeno je postojanje pretpostavki za izručenje sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine, Osnovnom sudu u Banjoj Luci, izručenika S. M. radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine, zbog kaznenog djela prevare iz čl. 239. st. 3. u vezi sa st. 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, izrečene pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci.

1. 1. S obzirom da se tražena osoba nije odrekla primjene načela specijaliteta, u smislu čl. 37. st. 1. ZOMPO, ista se bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne smije se ograničavati u osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, niti se smije izvoditi pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik, putem braniteljice N. Đ. Đ., odvjetnice iz D., zbog bitne povrede odredaba postupka, povrede zakona i zbog pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, s prijedlogom odbiti zamolbu za izručenje.

3. Spis je u skladu s čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a, bio dostavljen državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je sjednica vijeća 19. lipnja 2023., na kojoj je donesena odluka o izručenju, održana ''… bez prisustva stranaka i branitelja…''. Naime, ni odredbama ZOMPO-a a niti odredbama ZKP/08., koje se supsidijarno primjenjuju u postupcima izručenja, nije propisano da se o ispunjenju pretpostavki za izručenje odlučuje na javnoj sjednici.

5.1. Kako sud samo utvrđuje da li je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, postupak radi izručenja se ne provodi na javnoj sjednici, niti se dokazi izvode na raspravi. Izručenik je bio ispitan kod suca istrage, kada mu je nakon utvrđenja identiteta priopćeno zbog čega se tereti i na temelju kojih se dokaza traži njegovo izručenje radi izdržavanja kazne zatvora, a predočene su mu i pretpostavke za njegovo izručenje.

5.2. Sud je, prije svoje odluke, savjesno provjerio zamolbu i vjerodostojnost isprava koje su joj priložene, pri čemu ničim nije bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

6. Kada žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje, zanemaruje kako je nedvojbeno utvrđeno da izručenik nije državljanin Republike Hrvatske, a djelo za koje se izručenje traži nije počinjeno na teritoriju Republike Hrvatske ili protiv njenog državljanina. Kazneno djelo prijevare, zbog kojeg se izručenje traži, propisano je i po domaćem kaznenom zakonu, a izručenik zbog toga djela nije bio osuđen ili oslobođen od strane domaćeg suda niti je zbog toga djela protiv njega u Republici Hrvatskoj pokrenut postupak.

7. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, a na koju se uredno poziva prvostupanjski sud, nedvojbeno proizlazi da je izručenik od strane Osnovnog suda u Banjoj Luci (broj 71 0 K 269251 17 K), 1. listopada 2019. bio proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare, te mu je izrečena uvjetna osuda na način da mu se utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku šest mjeseci naknadi štetu oštećeniku (list 63-67 spisa). Isto tako, iz spisa predmeta proizlazi da je 14. travnja 2021. Okružni sud u Banjoj Luci, svojom presudom (broj 71 0 K 269251 20 Kž), odbio kao neosnovanu žalbu optuženika i potvrdio presudu Osnovnog suda u Banjoj Luci. (list 68-69 spisa). U spisu predmeta se nalazi i pravomoćna presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci (broj 71 0 K 269251 22 Kv) kojom je, 29. travnja 2022., opozvana uvjetna osuda, te je određeno da se utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine treba izvršiti (list 70-71 spisa).

8. Žalitelj osporava odluku o izručenju jer je, za razliku od sve ostale dostavljene dokumentacije, presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci o opozivu pisana ćiriličnim pismom (kojim se izručenik, naravno, služi), a nije prevedena na latinično pismo. Međutim, žalitelj ničim ne osporava njenu vjerodostojnost.

9. Zamolba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, kao i sva dostavljena dokumentacija vezana uz izručenje, suglasno odredbi čl. 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 1/2014 od 14. veljače 2014.) sastavljena je na jeziku i pismu države moliteljice, uslijed čega legalizacija isprava nije bila potrebna.

9.1. U spisu predmeta se, pored presude o opozivu uvjetne osude, nalaze dopisi te naredba Osnovnog suda u Banjoj Luci, pisani latiničnim pismom, iz kojih je razvidno da se, zbog kaznenog djela prijevare, izručenik S. M. treba lišiti slobode i sprovesti u kazneno popravni dom - B. L., jer je ''… pravosnažnom presudom Osnovnog suda Banja Luka, broj 71 0 K 269251 22 Kv od 3. 5. 2022. godine opozvana uslovna osuda izrečena presudom ovog suda broj 71 0 K 269251 17 K od 1. 10. 2019. godine, pravosnažna dana 14. 4 . 2021. godine, te se osuđenom određuje utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine…'' (listovi 72- 75 spisa).

9.2. Dakle, potpuno je proizvoljni žalbeni navod kako se „... može zaključiti jedino da je izručenik uvjetno osuđen ...“.

10. Kazneno djelo prijevare iz čl. 239. st. 3. u vezi sa st. 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, Bosna i Hercegovina (list 81 spisa), odgovara kaznenom djelu protiv imovine – prijevara, iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.). Kako se radi o kaznenom djelu za koje je, prema pravu obiju država, propisana kazna zatvora teže od jedne godine, a trajanje konkretne kazne zatvora premašuje četiri mjeseca i prema pravu obiju država nije došlo do zastare izvršenja kazne (list 82 spisa), ispunjene su i pretpostavke iz citiranog Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju.

11. Razvidno je stoga kako su ispunjene sve pretpostavke za izručenje izručenika S. M. radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 239. st. 3. u vezi sa st. 1. Krivičnom zakona Republike Srpske, Bosna i Hercegovina. S obzirom da ispitivanje pobijanog rješenja, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, koja se u smislu čl. 81. ZOMPO-a primjenjuje u ovom postupku, nije utvrđeno ni počinjenje povreda na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 13. srpnja 2023.