Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1
28. Kzd-86/2021-55
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7 28. Kzd-86/2021-55
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. P., zbog kaznenog djela iz članka 172.stavka 1. i 2. Kaznenoga zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-71/2021 od 28.svibnja 2021, nakon zaključene rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku I. Š. B. – L. J., z.z.oštećenika S. T., punomoćnika oštećenika M. M., odvjetnika iz O. i okrivljene M. P., dana 13.srpnja 2023. objavio je, a 11.srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453.točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08),
okrivljena M. P., …..,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da je
u vremenu od siječnja 2017. do 28. svibnja 2021., iako temeljem presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj P Ob-23/15-20 od 30. listopada 2015., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-474/15-2 od 20. prosinca 2016., presuđena da doprinosi mjesečno iznos od 1.000,00 kn za uzdržavanje djeteta D. T. (rođenog ….), svjesna ove svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni budući je radno sposobna i ostvarivala je primanja u N. i E., isto nije ispunila, na koji način je uskratila dužno uzdržavanje svom sinu D. T. u iznosu od 53.000,00 kn,
dakle, nije uzdržavala osobu koju je po zakonu dužna uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,
II. pa da je time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. u svezi s člankom 172. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.
III. Na temelju članka 149.stavka 1.ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-71/2021 od 28. svibnja 2021. optužena je okrivljena M. P. da je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece-povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172.stavku 2. u vezi članka 172. stavka 1.KZ/11, a kažnjivo po članku 172.stavku 2. KZ/11.
2. Pozvana da se očituje da li se smatra krivom za kazneno djelo iz optužbe okrivljena M. P. je izjavila da se ne smatra krivom.
3. U svojoj obrani okrivljena M. P. je navela da je od 2017. radila u E., te je u tom periodu D. i S. slala garderobu, kompletno ih oblačila, ali novce nije slala. Kada bi dolazila u Hrvatsku i to svaka dva i pol mjeseca, davala bi djeci novce većinom S. oko 400 do 500 Funti, D. ne toliko, ali mu je kupovala sve što je trebalo. Nekako u to vrijeme 2017. S. lokal je otišao u blokadu, S. je prestao raditi i nije imao novaca, to joj je rekao S.. Te 2017. Su S. i D. praktički i živjeli jedno vrijeme kod nje, D. nije spavao, ali je dolazio na ručak, oprati veš i sve što je bilo potrebno. S. je prebacio lokal na S. i tu su se počeli gomilati dugovi. 2018. u tri navrata su isključivane struje, dva puta na lokalu i B. M., a jednom na kući na adresi S. M.. U to vrijeme platila je dug za struju jednom 4.000,00 kuna, a jednom 6.000,00 kuna, te je i podmirila dugovanje za plin u iznosu od 14.000,00 kuna. 2018. je čak i kuću renovirala gdje su živjeli kada je došla snaha, kompletnu dnevnu sobu je kupila, D. sobu i kuhinjske stolice. S. je pronašla posao u E. da ide raditi te je radio četiri mjeseca u E. 2018. godine i za to vrijeme je D. bio kod nje, živio je kod nje cijelo vrijeme. Okrivljena je tijekom 2018. i 2019. radila u tom lokalu u kafiću, ali je radila i na crno, te plaću nije primala, ali je u vremenu kada nije u lokalu radila išla brati breskve, pa je i na taj način zaradila, imala je ušteđevinu dok je radila i pomagala joj je majka. U N. radi od 2020., a osim nje i njena majka je puno pomagala i davala novce S., te mu je čak i kuhala i hranila ga. Dok je radila u inozemstvu ostavila je svoj automobil koji su koristili S. i S.. z.z. ošt., odnosno S. nije niti imala na koji način uplatiti novce za uzdržavanje, jer je na svim računima bio blokiran, pa je inzistirao da mu se plaća na ruke. Svjesna je svoje obveze dužnosti uzdržavanja, te je S. davala novce na ruke i smatra da je na taj način podmirila iznose uzdržavanja. Automobil kojeg je vlasnik S. je ona tri godine registrirala. Osim toga prošle godine D. i ona su platili kaznu za S. automobil, jer se zbog kazne nije mogao registrirati auto i to u iznosu od 6.700,00 kuna. Od 2020. na D. račun mjesečno uplaćuje nekada 100, 150, 200 Eura, zavisi koliko može. I sada je D. dala novce za što mu je potrebno, te mu kupuje i odjeću. D. se još nije zaposlio, pa iz tog razloga nema niti primanja. Uvijek će pomagati svojoj djeci i kada se zaposle. U E. je radila u novinama, odnosno raznosila je novine, a u N. radi kao komisionar. Za vrijeme korone renovirala je i kafić, lokal u Belom Manastiru putem maminih kartica, sveukupno otprilike 35.000,00 kuna. Za vrijeme korone svi su kod nje ručali, jer su bili nezaposleni. U E. je zarađivala otprilike 1500 Funti mjesečno, a u Njemačkoj 1.600,00 Eura. Automobil koji ima vrijedi oko 14.000 Eura, ali je kupljen na leasing. U tri do četiri navrata prije dvije godine S. je dala na ruke novce, ponekad 1.000 Eura, a jednom prilikom i 10.000,00 kuna, za potrebe njegovog posla. Nikada od S. nije tražila pisanu potvrdu da mu je dala novce, nema nikakvu pisanu dokumentaciju o svim novcima koje je dala. Bila je svjesna da je dužna plaćati uzdržavanje, ali je stalno davala novce, te je smatrala da su to iznosi uzdržavanja.
3.1. Ispitana na raspravi 23. siječnja 2023. okrivljena se branila suglasno, a na raspravi 11. srpnja 2023. je dodala da je zaboravila reći da je z.z. oštećenik u razdoblju od godinu dana tijekom 2018. i 2019. otišao u E. i ostavio maloljetnog sina kod nje, dijete je cijelo vrijeme bilo s njom.
4. U tijeku dokaznog postupka ispitan je z.z. ošt. S. T., te su pročitani iskazi svjedoka ošt. D. T., ošt. S. T., V. B. i N. T.,. Pročitana je presuda Općinskog suda u Osijeku broj POb-23/2015, Županijskog suda u Zagrebu broj GžOb-74/15, potvrda HZMO, potvrda ZK Odjela, te Zavoda za zapošljavanje.
5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenicu.
6. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da okrivljena nije bila zaposlena u terećenom razdoblju.
7. Iz potvrde ZK odjela razvidno je da okrivljena nije bila upisana kao vlasnica nekretnina.
8. Iz potvrda Porezne uprave je utvrđeno da okrivljena nije imala nikakvih prihoda od 2016 do 2021. godine.
9. Uvidom u potvrdu Zavoda za zapošljavanje utvrđeno je da je okrivljena bila prijavljena na Zavod kao nezaposlena osoba i to u kontinuitetu od 30. srpnja 2018. do 4. siječnja 2019., te od 30. travnja 2019. pa do 26. veljače 2021. te u tom razdoblju nije primala nikakvu novčanu naknadu.
10. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljene M. P., ovaj sud drži da nije sa sigurnošću utvrđeno, a niti dokazano da bi okrivljenica počinila kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnici.
11. Naime, presudom Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru broj P Ob-23/15, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-474/15, okrivljena je bila u obvezi doprinositi za uzdržavanje djeteta D. T. doprinosi mjesečno iznos od 650,00kn, počevši od svibnja 2014. pa nadalje.
12. Sud smatra da tijekom dokaznog postupka nije na neutvrđen način dokazano da je okrivljena svojim postupanjem počinila kazneno djelo za koje se tereti.
13. Sud je u cijelosti prihvatio obranu okrivljene u kojoj je navela da je radila u terećenom razdoblju u E. i N., te da je cijelo vrijeme brinula za svoju djecu, pa tako i za oštećenog D., slala im novce, kupovala sve što je potrebno, brinula za sve njihove potrebe, plaćala račune i dugove čak i za njihovog osa z.z. ošt. S., te smatra da niti jednim svojim postupanjem nije počinila kazneno djelo za koje se tereti.
14. Ovakva obrana okrivljene potkrijepljena je i iskazom samog oštećenika D. T. koji je naveo da s majkom, odnosno okrivljenom ima jako dobar odnos, naime od razvoda braka njegovih roditelja ostao je živjeti s ocem, jer je tako htio. Poslije razvoda braka, negdje od 2013. pa do 2018. godine okrivljena je radila u E., a sada unazad dvije godine radi u N.. Kada majka nije prisutna s istom se čuje skoro svaki dan. Koliko je njemu poznato postojao je dogovor između njegovog oca i majke da ona iznos uzdržavanja ne plaća, nego da im kupuje stvari, te je davala novce bratu S. i z.z. oštećeniku kada god je to bilo potrebno. Nije prošao mjesec da okrivljena nešto nije poslala, ili im dala novce. Od njegove šesnaeste godine, odnosno od kada je majka u N., ista mu redovito mjesečno uplaćuje iznos od 200 do 300 eura i to na njegov račun. Njemu i bratu nikada ništa nije nedostajalo, okrivljena se uvijek brinula o njima, kupovala im je odjeću, otprilike 90 % njegove odjeće je ona kupila. Otprilike 20.000,00 kuna je potrošila na sve njegove patike koje mu je kupila, i prošle i ove godine mu je platila registraciju automobila i popravila auto, te platila kaznu od 6.000,00 kuna, a koja je bila tatina kazna. Također cijela dnevna soba i njegova soba u kući u kojoj sada živi, a kuća je od oca, je opremljena stvarima koje je okrivljena kupila. Jako ga boli nepravda što je podnesena ova kaznena prijava protiv okrivljene, jer je izneseno puno laži. On osobno zna koliko je majka pomagala i uvijek mu je financijski davala. Doslovno okrivljena je i njemu i bratu, kao i ocu stalno financijski pomagala. Jako mu je teško zbog ove situacije i zna da je majci najgore što nije fizički bila to svo vrijeme uz njih, ali njima ništa nije falilo, te mu je žao što sada otac govori da nije bilo tako. Mora napomenuti kako je okrivljena samo za lokal koji je njegov brat preuzeo od tate, platila dugovanje za plin u iznosu od 14.000,00 kuna te u više navrata po 4.000,00 do 5.000,00 kuna za struju. Također radila je u lokalu kod S. kako bi mu pomogla i to bez ikakvih primanja. Sve čega se može sjetiti dobio je od majke, opremu za nogomet, kopačke, zimske jakne. Također i otac je doprinosio, bio je uz njih, školovao ih, brinuo se za njih, ali smatra da to nije bilo ni približno koliko je okrivljena doprinosila. Tata je sada u N. gdje radi i isto mu mjesečno šalje novaca, koliko je u mogućnosti. Dogovor između majke i oca bio je takav da majka ne uplaćuje uzdržavanje ocu na račun već da njemu i bratu kupuje sve što je potrebno. Koliko mu je poznato majka je dvije rate uplatila na račun a ostalo je plaćala prema njihovom dogovoru. Ne može se točno sjetiti od kada je taj dogovor, misli od kada je majka otišla u E.. Naime odnos okrivljene i oca je jako kompliciran, ponekad su godinu dana u dobrim odnosima, a ponekad su doslovno "na noževima". Dogovor između majke i oca postignut je prije podnošenja ove kaznene prijave.
15. Sve navedeno potvrdio je i svjedok S. T. koji je iskazao da je sin okrivljene, te je preuzeo negdje 2016. ili 2017. lokal od svog oca. S obzirom da je imao osamnaest godina poslovanje lokala mu nije išlo baš najbolje, pa su se stvorili određeni dugovi koje je okrivljena platila, otprilike 2.500 Eura. Također majka je jedno vrijeme i radila u lokalu kada on nije mogao. Nije mu poznato da li je okrivljena D. davala novac na ruke, ali zna da mu je kupovala odjeću. Također D. je živio s njima u kući i hranio se kod njih ali često je odlazio i kod majke jesti.
16. Da nije dokazano da je okrivljena počinila terećeno kazneno djelo na opisani način utvrđeno je i iz iskaza ispitanih svjedoka V. B. i N. T..
17. Svjedok V. B. je navela da je okrivljena nakon razvoda braka pomagala u uzdržavanju svoje djece, ali njezin najveći problem je bio taj što to nije zapisivala, odnosno nije papirnato uplaćivala S.. Svjedokinja joj je rekla da će joj to jednom biti problem. Poznato joj je je da je jedno vrijeme uzdržavala i S., a nakon razvoda braka okrivljena je radila u E. i otprilike svaka četiri mjeseca je dolazila i svaki put kada bi došla vidjela je da je donosila torbe pune odjeće za S. i D.. Osim toga, vidjela je da je D., osim odjeće, davala i novce kada mu je trebalo, kupovala knjige. Davala je i za kućanske potrepštine kada god je trebalo, gorivo sipala u automobil. D. je popravila automobil i registrirala, čak je bila i prisutna kada je i S. davala novce za kruh, jer nije imao. Zna da se D. i okrivljena redovito čuju, ona brine o njemu, D. i S. ništa nije falilo, čak misli da su imali i više nego što je potrebno. Također joj je poznato da su M. i njena majka dale novce za S. lokal da se popravi terasa pa je dala sve svoje novce i otišla raditi nakon toga u Njemačku. Nije joj poznato ništa vezano za dogovor optužene i S. koji se odnosi na plaćanje alimentacije.
18. Svjedok N. T. je iskazala da je supruga S. T., sina okrivljene, te je od 2017. u njihovoj kući u B. M.. Poznato joj je da se 2017. okrivljena vratila iz E. gdje je radila, te je u to vrijeme njoj i S. pomagala oko lokala. Pomagala im je novčano, radila je u lokalu, te je pomagala i sa čuvanjem djeteta. Poznato mi je da je u vremenu od 2017. Okrivljena D. barem jednom mjesečnom vodila u trgovine kako bi mu kupovala odjeću. Ista je do 2021. bila u B. M., a onda je otišla raditi u N.. S. i D. imaju dobar odnos s majkom, dobro se slažu. Ista brine o njima. Navela je da se D. rublje pralo u stanu okrivljene iz razloga jer D. nije volio da mu svjedokinja pere veš. D. se hranio i kod njih kod kuće, ali i kod majke u stanu. Navodi kako je ona svaki dan kuhala, a D., ako mu se ne bi svidjelo, otišao bi jesti kod majke.
19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka oštećenog D. T., S. T., V. B. i N. T., smatrajući iste istinitim, jasnim i uvjerljivim, te u bitnom sukladnim, kako međusobno, tako i sa samom obranom okrivljenice.
20. Sud nije prihvatio iskaz ispitanog z.z. ošt. S. T. koji je naveo da je u vremenu od 1997. do 2015. živio u izvanbračnoj zajednici s M. P. u kojoj su rođena dva sina S. T. i D. T.. Po prestanku izvanbračne zajednice Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru je donio presudu, kojom je M. P. dužna za uzdržavanje sinova platiti zaostatke iz 2013. i 2014. godine te nadalje doprinositi za uzdržavanje djece iznos od 1.000,00 kn mjesečno. Nakon donesene presude M. P. nije ništa plaćala za uzdržavanje sinova niti na tekući račun niti na ruke, s time da je u listopadu 2016., a nakon što je S. razbio njegov auto, na ruke platila 45.000,00 kn, što smatra da je u tom pogledu podmirila dospjele iznose uzdržavanja za S. i ne postavlja imovinskopravni zahtjev, jer je to taj iznos koji je ona bila dužna platiti za uzdržavanje S.. U odnosu na dijete D. nije platila ništa za uzdržavanje, niti njemu na ruke niti na tekući račun, već je povremeno kupovala odjeću i obuću, međutim navedeno ne smatra obrocima za uzdržavanje njihovog sina D.. Tijekom 2013. godine okrivljena je imala otvoren obrt, ugostiteljski objekt u B. M., nakon čega je isti zatvorila i otišla raditi u N. gdje je odlazila sezonski raditi 2-3 godine u poljoprivredi. Nakon toga je otišla u E. gdje je bila pet godina, radila je neprijavljeno, a koliko mu je poznato u jednoj firmi u skladištu. Nakon toga se, ali ne zna točno kada, vratila u H. i pomagala sinu S. u ugostiteljskom objektu nakon čega je ponovno otišla u N. početkom 2020. godine gdje se zaposlila u tvrtki „be4work“ Gmbh i koliko zna plaća joj je 1.600 do 1.700 eura. Nakon što se zaposlila u N., M. P. je kupila osobno vozilo „VW Tiguan“ kojeg je platila 16.000,00 eura. Zna da je ista dok je bila u E. zarađivala i to ne manje od 1.600 funti, a to zna iz razloga što je i on jedno vrijeme radio u E.. D. mu je u razgovoru rekao da mu je majka od kada je u N. na tekući račun kojeg mu je otvorio uplatila u par navrata po 50 eura, ali s obzirom da je D. još maloljetan smatra da se ne radi o plaćenim dužnim iznosima za uzdržavanje već o poklonu D.. Navodi da je nezaposlen budući je morao zatvoriti svoj ugostiteljski objekt u B. M. jer nije radio zbog korone. Postavlja imovinskopravni zahtjev da M. P. plati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za maloljetnog D. T..
21. Ispitan na raspravi 26. travnja 2022. z.z. ošt. S. T. je iskazivao suglasno te dodao da nije točno da je okrivljena uzdržavala njega i djecu sve ove godine. Ista je na ime uzdržavanja prije sedam godina na njegov račun uplatila iznos od oko 1.600,00 do 1.800,00 kuna i to jer je bilo potrebno kupiti bicikl D. i to da pola iznosa plati ona, pola on. Trenutno je zaposlen u N. i ima otvoren račun na koji D. uplaćuje novce kako bi isti imao za podmiriti ratu kredita, režije i sa svoj džeparac. Koliko mu je D. rekao, ovo što mu uplaćuje okrivljena je otprilike nekad 50, a nekada 100 Eura. S okrivljenom nije imao nikakav drugačiji dogovor, već je ista bila dužna iznose uzdržavanja plaćati na njegov račun. D. je 2021. godine završio školovanje, te se planira zaposliti. Okrivljena D. uplaćuje ove iznose otprilike 100 Eura od 2021. godine od mjeseca svibnja.
22. Ispitan na raspravi 11. srpnja 2023. z.z. oštećenik je ostao u cijelosti kod svog iskaza te dodao da postavlja imovinsko pravni zahtjev da mu se isplate svi dospjeli iznosi uzdržavanja.
23. Sud smatra da navedeni svjedok svjesno prešućuje odlučne činjenice, a njegov iskaz je u cijelosti suprotan, kako ka obranom okrivljenice, tako i sa iskazima svih u postupku ispitanih svjedoka, osobito sa iskazom samog oštećenika D. T.. Stoga sud njegov iskaz smatra u cijelosti nevjerodostojnim.
24. Dakle, optužba nije dokazala da je okrivljenica M. P. imala mogućnosti plaćati uzdržavanje, te da i unatoč tome svjesno i namjerno odbijala izvršavati svoju obvezu u terećenom razdoblju, a kako ju se činjeničnim opisom tereti. Štoviše, iz dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno, da je okrivljena doprinosila za uzdržavanje sina D., kupovala i brinula o njemu na razne moguće načine, brinula i o drugom djetetu, kao i o samom z.z. oštećeniku, plaćajući njegove dugove.
25. Stoga sud nalazi da niti jednim izvedenim dokazom tijekom postupka nije sa sigurnošću utvrđeno i dokazano da je okrivljena M. P. počinila kazneno djelo neplaćanja uzdržavanja, a kako ju se optužbom tereti, pa ju je sud, temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe za terećeno kazneno djelo.
26. Budući da je sud okrivljenu M. P. oslobodio od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a temeljem odredbe članka 149.stavka 1. ZKP/08.
27. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 13.srpnja 2023.
Marina Bušbaher Oberkirš.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka nadležnom Županijskom sudu.
Dostaviti:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.