Poslovni broj: Kž-68/21-7

1

 

                                                                                                                                                        

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Blažene Ereš, predsjednice vijeća, te Melite Avedić, sutkinje izvjestiteljice, i Božene Perić, članice vijeća, uz sudjelovanje Željke Velnić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika R. B. radi kaznenog djela iz članka 286. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/989, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika R. B., podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-362/11-12 od 25. rujna 2020., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2023. u odsutnosti uredno pozvanih Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, okrivljenika R. B. i branitelja okrivljenika, A. K., odvjetnika u Z.,

r i j e š i o    j e

 

Prihvaćaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika R. B., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-362/11-12 od 25. rujna 2020., okrivljenik R. B. proglašen je krivim radi kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - utajom poreza i drugih davanja – iz članka 256. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, – u daljnjem tekstu: KZ/11) te je, temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a na   temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku R. B. izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko okrivljenik R. B. u roku od 2 (dvije) godine ne počini drugo kazneno djelo.

              1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) nalaže se okrivljeniku R. B. snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, te troškove iz članka 145. stavak 2. točka 2. ZKP/08 u visini od 30.630,61 kuna, odnosno sveukupno 31.630,61 kuna, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

              2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik R. B. po svom branitelju A. K., odvjetniku iz O. društva K. & partneri u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe a, podredno, da se okrivljenik osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju i da mu se izrekne uvjetna osuda s kraćim rokom kušnje. 

 

              3. U odgovoru na žalbu, okrivljenik po svom branitelju A. K., odvjetniku iz O. društva K. & partneri u Z., je naveo da žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru nije osnovana te predlaže da se ista odbije.

 

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, nakon čega je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-74/21 od 30. travnja 2021.

              5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika R. B. su osnovane.

 

              6. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika R. B., ovaj Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud, istu je ispitao sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te je našao kako su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1 točka 11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08, a i činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno.

 

U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru:

 

7. Prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje, jer nije ispitao sve svjedoke, tj. sve osobe označene u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, a koje su od TD "M.-a." vl. okrivljenika, kupile automobil u inkriminiranom vremenskom razdoblju. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, prvostupanjski sud je neosnovano ispustio vozila kupljena od strane Š. B. i D. G., navodeći kako navedeni svjedoci nisu ispitani jer nisu niti predlagani od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zadru pa se stoga nije moglo utvrditi da bi u odnosu na navedena vozila bilo počinjeno kazneno djelo.

 

7.1. Neispitivanjem navedenih svjedoka, prvostupanjski sud nije mogao zaključiti kako okrivljenik nije počinio navedeno kazneno djelo u odnosu na navedena vozila, koja su mu optužnicom stavljena na teret, jer navedeni svjedoci tijekom postupka nisu ispitani, niti tijekom istrage niti na raspravi pa stoga nije niti utvrđeno da li je okrivljenik u odnosu na navedena vozila u ispostavljenim računima prikazao manju cijenu od plaćene.

 

7.2.Naime, po članku 419. stavak 1. ZKP/08 stranke imaju pravo predlagati svjedoke i vještake, a po stavku 3. istog članka vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili oni od kojih je predlagatelj odustao.

 

7.3. Prema tome, u ovakvoj situaciji, kada je okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje navedenog kaznenog djela i u odnosu navedene osobe u vezi kupnje navedenih automobila, prvostupanjski sud je trebao pozvati svjedoke Š. B. i D. G. i ispitati ih na sve okolnosti u vezi kupnje navedenih vozila, odnosno da li su ih kupili po višoj cijeni od prikazane.

 

U odnosu na žalbu okrivljenika R. B.:

 

8. U pravu je okrivljenik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, tj. da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna i nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

8.1. Naime, tijekom postupka je ispitan svjedok D. K. i to tijekom istrage i na raspravi, nakon čega prvostupanjski sud na stranicu 18. pobijane presude obrazlaže kako nema nikakve dvojbe da je račun za vozilo …, koje kupio D. K., sačinjen tako da na njemu nije istaknuta stvarna cijena vozila, da je vozilo prodano D. K. za 8.000,00 eura, a ne za 36.600,00 kuna, koliko je navedeno u računu, te da je smanjenjem stvarne cijene okrivljenik svjesno utjecao na smanjenje poreznih davanja. Međutim, u izreci pobijane presude, u nabrajanju vremenskog razdoblja računa, osoba i vozila nije navedeno da bi okrivljenik počinio kazneno djelo i u odnosu na svjedoka D. K., koji je kupio vozilo od Trgovačkog društva okrivljenika.

 

8.2. Nadalje, u pravu je okrivljenik navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud na stranicama pobijane presude broj 36, 37 i 38, vezano za prodaju vozila …, koje je TD "M.a.", vl. okrivljenika, prodalo Građevinskom obrtu B. a ovaj Građevinski obrt K. M., utvrdio da je stvarna prodajna cijena navedenog vozila bila 7.300,00 eura, koja je značajno veća od iznosa 37.044,08 kn, koliko je navedeno u računu. Međutim, u izreci pobijane presude prvostupanjski sud ne navodi da bi okrivljenik za svoju pravnu osobu ostvario nepripadnu dobit u odnosu na automobil marke … i ovo vozilo se uopće ne spominje u izreci pobijane presude, što znači da okrivljenik nije proglašen krivim za bi za navedeno vozilo izdao račun neistinitog sadržaja.

 

8.3. U pravu je okrivljenik navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, tj. da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

8.3.1. Naime, povrijeđeno je konfrontacijsko pravo jer je prvostupanjski sud presudu temeljio na nekonfrontiranim iskazima svjedoka R. O., Ž. K. i K. Ž.. Navedeni svjedoci su ispitani pred istražnim sucem, na kojem ročištu nisu bili nazočni niti okrivljenik, a niti njegov branitelj. Nakon toga, navedeni svjedoci su ispitani na raspravi i tada su iskazivali bitno drugačije od svojih iskaza u istrazi.

 

8.3.2. Svjedok R. O. iskazao je u istrazi da je kupio automobil marke … od TD-a okrivljenika, cijena vozila je bila 7.700,00 eura, koji iznos je platio, a prikazana cijena vozila je bila 32.940,00 kuna. Na raspravi je navedeni svjedok iskazao kako se ne sjeća za koji iznos je kupio navedeno vozilo, a čini mu se da je vozio platio u PBZ u Zadru, a ne u poslovnici toga Trgovačkog društva. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi kako je prihvatio iskaz svjedoka R. O. koji je dao tijekom istrage, jer se tada puno bolje sjećao navedenog događaja.

 

8.3.3. Svjedok Ž. K., ispitan u istrazi, iskazao je kako je od TD-a okrivljenika kupio automobil …. Istaknuta cijena vozila je bila 7.100,00 eura, ali on vozilo nije toliko platio. Vozilo je bilo oštećeno, on ga je sam popravio i nakon popravka ga je platio 35.000,00 kuna. Ispitan na raspravi, svjedok je rekao da se uopće ne sjeća cijene koju je platio za automobil, a prvostupanjski sud prihvaća iskaz navedenog svjedoka koji je dao tijekom istrage s obrazloženjem kako se isti u prvom iskazu bolje sjećao navedenog događaja

 

8.3.4. Svjedok K. Ž. je ispitan tijekom istražnog postupka, gdje je iskazao kako je kupio osobni automobil marke … od TD-a okrivljenika. Istaknuta cijena je bila 10.000,00 eura, a on ga je platio 5.500,00 eura i okrivljeniku je dao pod cijenu i vozilo …. Ispitan na raspravi, izrazio je sumnju da bi na navedeni način platio kupljeno vozilo, odnosno navodi da nije platio 5.500,00 eura jer novce tada nije imao. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz svjedoka K. Ž. koji je dao tijekom istrage, s obrazloženjem da je u prvom iskazu pamćenje okrivljenika bilo svježije.

 

9. Na navedenu pravnu situaciju odlučna je odredba članka 431. stavak 2. ZIKP/08. Prema toj odredbi, zapisnici o nekonfrontiranim iskazima svjedoka mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može temeljiti sudska odluka.

 

9.1. Kako u spisu ne prileži nikakva dokumentacija iz koje bi slijedilo da iznos cijene na računu vozila nije istinit, navedena okolnost se mogla utvrđivati samo iskazivanjem svjedoka. Prvostupanjski sud je navedenu okolnost utvrdio i dio presude temeljio samo na  nekonfrontiranim iskazima navedenih svjedoka, radi čega žalitelj, tj. okrivljenik s pravom upire na povredu konfrontacijskog prava. Čitanje nekonfrontiranih iskaza je dopušteno, ali temeljenje osude isključivo ili u odlučujućoj mjeri na tako pročitanom iskazu nije dozvoljeno. S obzirom da navedeni iskazi na raspravi nisu potvrdili sadržaje nekonfrontiranih iskaza koji terete okrivljenika, onda se takvi iskazi ne smiju koristiti za osudu, jer se raspravno ispitivanje provodi uz poštivanje konfrontacijskog prava okrivljenika.

 

10. Iskazi svjedoka R. O., Ž. K. i K. Ž. te Š. B. i D. G. su od odlučnog značenja, vezano za postojanje navedenog kaznenog djela, jer za postojanje kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona (("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu KZ/11),   potrebno je da u fiskalnoj godini dođe do utaje poreza u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna, odnosno 2.654,46 eura

 

11. Postupajući na takav način, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stava 2. ZKP/08, jer je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slobode.

 

12. U pravu je okrivljenik navodeći u žalbi kako je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon jer je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo koje ne postoji u KZ/11. Prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – utajom poreza i drugih davanja – iz članka 256. stavak 1. KZ/11. Kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11 nalazi se u Glavi 24. KZ/11 i radi se o kaznenom djelu protiv gospodarstva  - utaja poreza ili carine.

 

13. Zbog svega navedenog, valjalo je, prihvaćanjem žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika R. B., ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

14. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, provesti sve do sada izvedene dokaze, nakon čega će, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.

 

15. Nadalje, vezano za žalbu ODO-a u Zadru, valja napomenuti kako prvostupanjski sud bez postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva nije mogao po službenoj dužnosti odrediti posebnu obvezu iz članka 62. stavak 2. točka 1. KZ/11, a također nije mogao, unatoč prijedlogu državnog odvjetništva, oduzeti imovinsku korist od okrivljenika, jer se radi o situaciji kada okrivljenik nije stekao za sebe protupravnu imovinsku korist, već za svoje TD "M.-a." d.o.o.

 

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci primjenom članka 483. ZKP/08.

 

             

Sisak, 13. srpnja 2023.

 

                                                                                                     Predsjednica vijeća

                                                                                        Blažena Ereš, v.r.