- 1 -              Poslovni broj: Usž-1372/23-2

                              

Poslovni broj: Usž-1372/23-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. P. d.o.o. V., zastupanog po M. G. i V. Š., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. G. & V. Š. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područni carinski ured S., radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2027/22-6 od 23. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2027/22-6 od 23. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-471-01/22-11/42, urbroj: 513-02-8008/3-22-1 od 8. kolovoza 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika je tužitelju utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (dalje: naknada s obilježjem naknade za koncesiju), stalni i promjenjivi dio za razdoblje od 15. travnja 2019. do 31. prosinca 2019. te razdoblje od 1. siječnja 2021. do 18. kolovoza 2021., u iznosima pobliže navedenim u tom rješenju, uz pripadajuće kamate (točka I.1. izreke). U točki I.2. izreke se utvrđuje i oduzima imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije u pobliže naznačenom iznosu, a u točkama II. do VI. Izreke tog rješenja se nalaže tužitelju da utvrđeni iznos uplati na način i u roku koji su pobliže navedeni, da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama,  uz upozorenje da će se u protivnom naplata provesti ovrhom, kao i da tužba podnesena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

4.              Nastavno u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, a pri tome obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su tuženik i prvostupanjski sud povrijedili pravila postupka, a što je dovelo do donošenja nezakonitih odluka u kojima nedostaju odlučni razlozi na kojima se temelje.

5.              Dalje u žalbi tužitelj ukazuje na niz povreda upravnog postupka koje je počinio tuženik, a što je dovelo i do pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, a dodaje i da je arbitrarno te neargumentirano donio zaključke koji su protivni odredbama mjerodavnog prava. Tužitelj i dalje u žalbi ustraje na tvrdnji da sporni dio predmetne nekretnine nema status pomorskog dobra, a smatra da nije moguće ad hoc utvrđivati granice pomorskog dobra. Dodaje i da nije pravilno utvrđena površina spornog dijela predmetne nekretnine, a tvrdi da se tom nekretninom koristi na način koji ne isključuje korištenje od strane drugih osoba. Navodi i da je izračun naknade nezakonito određen.

6.              Nadalje u žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud odbio provesti daljnji dokazni postupak po njegovom prijedlogu, pogrešno utvrđujući da su ključne činjenice već utvrđene u dostatnoj mjeri, odnosno da nisu sporne. Stoga tužitelj smatra da na opisani način prvostupanjski sud nije valjano otklonio navedene propuste tuženika, a ujedno su u pobijanoj presudi izostali valjani i relevantni razlozi na kojima je odluka utemeljena, a čime je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje.

7.              Nastavno u žalbi tužitelj daje osvrt na dva ključna pitanja (je li postoji zakonska osnova da se obračuna naknada s obilježjem naknade za koncesiju, odnosno s time u vezi je li riječ o pomorskom dobru, i je li pravilan obračun visine naknade i imovinske koristi), koja pitanja smatra da tuženik nije nedvojbeno utvrdio, a niti je u odnosu na izričite tužbene prigovore prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge. Tužitelj dodaje da prvostupanjski sud samo ponavlja zaključke i stajališta koja je tuženik iznio u osporenom rješenju, a koja prema mišljenju tužitelja nisu prihvatljiva, a niti na zakonu utemeljena.

8.              Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih je u predmetnom slučaju došlo do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pristup sudu, odnosno prava na pravično suđenje, kao i svih bitnih elemenata koji to pravo konstituiraju. Tužitelj se s time u vezi poziva na stajališta iznesena u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), kao i ustavnosudsku praksu, a poziva se i na radove koji ta pitanja razmatraju u pravnoj teoriji.

9.              Zaključno, tužitelj smatra da je pobijana presuda nezakonita, arbitrarna, i protivna zahtjevima pravičnog suđenja, odnosno načelima ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje. Pri tome tužitelj posebno prigovara povredi načela jednakosti oružja stranaka, jer je prvostupanjski sud prihvatio zaključke tuženika koje je tužitelj izrijekom osporio, a u cilju pravilnog utvrđenja bitnih činjenica je predložio provođenje niza dokaza, ali je prvostupanjski sud odbio provesti daljnji dokazni postupak. Tužitelj u žalbi također ističe da način korištenja spornog dijela nekretnine ne može imati obilježje nezakonitog korištenja predmeta koncesije jer na tom dijelu nekretnine ne obavlja nikakvu djelatnost, već navedeni dio nekretnine svi mogu slobodno koristiti na isti način.

10.              Tužitelj predlaže da ovaj Sud ukine presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da predmet vrati na odlučivanje tuženiku. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška postupka u pobliže naznačenom iznosu.

11.              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod razloga već navedenih u osporenom rješenju, a u osvrtu na žalbene navode pojedinačno iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su neosnovani i predlaže da ovaj Sud žalbu odbije.

12.              Žalba nije osnovana.

13.              Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14.              Iz spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, te činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

15.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik obavio nadzor kod tužitelja u svezi nezakonitog iskorištavanja pomorskog dobra za stjecanje materijalne koristi, te obavljanja djelatnosti za koju je potrebna koncesija bez dodijeljene koncesije za pobliže navedeno razdoblje, o čemu je sastavljen zapisnik 20. svibnja 2022. Protiv navedenog zapisnika tužitelj je podnio prigovor koji tuženik nije prihvatio, već je 8. kolovoza 2022. donio osporeno rješenje.

16.              U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi i obrazlaže razloge zbog kojih se pomorsko dobro određuje po samom zakonu, što znači da se ne konstituira rješenjem o određivanju granica pomorskog dobra, a ni upisom u zemljišnu knjigu, pri čemu se poziva na mjerodavne odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", 158/03., 10/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19. – dalje: ZPDML). Sljedno iznesenim razlozima prvostupanjski sud zaključuje da ni prigovor tužitelja o pogrešno utvrđenoj površini pomorskog dobra nije osnovan, jer je u zapisniku o nadzoru navedeno da predmetna terasa ima ukupnu površinu od 212 m2. Površina terase je utvrđena fizičkom izmjerom u vrijeme obavljanja očevida 18. kolovoza 2021. od strane vlasnika objekta, D. P., uz prisutnost ovlaštenih carinskih službenika, a na temelju čega su izrađene i digitalne orto-foto snimke.

17.              Nadalje je prilikom obavljanja očevida 18. kolovoza 2021. utvrđeno da se dio terase površine 97m2 (koji dio ima status pomorskog dobra) koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – iznajmljivanje apartmana bez koncesije, odnosno da se pomorsko dobro koristi nezakonito, a nalazi se uz objekt na adresi … u V..

18.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja je pravilno utvrđeno da je tužitelj u navedenom razdoblju gospodarski koristio pomorsko dobro na pobliže opisan način, odnosno da je pomorsko dobro koristio bez pravne osnove, tj. bez koncesije, zbog čega je tužitelju sukladno članku 89. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", 69/17. i 107/20. – dalje: ZK) utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, a zbog čega je tužitelju obračunata i imovinska korist ostvarena nezakonitim korištenjem pomorskog dobra.

19.              Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da su u predmetnom slučaju tužitelju pravilno utvrđene navedene obveze, jer je za to postojala zakonska osnova, a također ocjenjuje i da su iznosi naknade pravilno utvrđeni, uvažavajući pri tome kriterije za utvrđivanje visine naknade, odnosno načina obračuna naknade za koncesiju ovisno o vrsti pojedine gospodarske djelatnosti koja se obavlja na pomorskom dobru, koji su propisani u odredbi članka 16. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine" 23/04. - 10/17. – dalje: Uredba).

20.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi pravilnim utvrđenje da je tužitelj na navedenom dijelu pomorskog dobra obavljao gospodarsku djelatnost, odnosno turističko ugostiteljsku djelatnost, jer je tijekom provedenog nadzora utvrđeno da je prilikom iznajmljivanja apartmana oglašavao i mogućnost korištenja cijele terase, odnosno uključujući i dio terase od 97 m2 kojeg nije vlasnik, već ima status pomorskog dobra. Stoga niti prigovor tužitelja da i navedeni dio predmetne terase isključivo koristi kao "privatnu plažu" nije osnovan, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Također je prvostupanjski sud pobliže naveo i obrazložio način obračuna naknade, stalnog dijela naknade, kao i promjenjivog dijela obračunatog za 2019. razmjerno razdoblju korištenja predmetnog dijela pomorskog dobra, a koji je utvrđen na temelju podataka o prihodu koji je tužitelj ostvario u razdoblju nakon 15. travnja 2019. (kada je sklopio ugovor o zakupu) do 31. prosinca 2019.

21.              Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, ocjenjujući da provedeni dokazi i utvrđeno činjenično stanje daju dostatnu osnovu za donošenje zakonite odluke i nema potrebe za provođenje predloženih dokaza od strane tužitelja.

22.              Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u provedenom postupku, te održane usmene i javne rasprave, sud je pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Za takvu odluku je dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

23.              U osvrtu na žalbeni prigovor vezano uz opseg obrazloženja pobijane presude, valja reći da su izneseni razlozi valjani, dostatni i iscrpno argumentirani, odnosno da je prvostupanjski sud svoje zaključke i stajališta iscrpno obrazložio, zbog čega se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom, a niti su izneseni zaključci paušalni, već su dani relevantni razlozi za odluku koji imaju uporište u odredbama mjerodavnih propisa, kao i podacima spisa predmeta. Zbog toga obrazloženje pobijane presude udovoljava "mjerilu dostatnosti" i stajalištima izraženim u ustavnosudskoj praksi u svezi opsega i sadržaja obrazloženja sudskih presuda.

24.              Nadalje, u svezi žalbenog navoda u povredi načela jednakosti oružja u prvostupanjskom upravnom sporu kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, valja reći da to načelo ne zahtijeva od suda prihvaćanje svih dokaznih prijedloga stranaka, već zahtijeva vođenje postupka na način koji ne narušava pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, te pružanje stranci razumne mogućnosti iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Promatrajući prvostupanjski upravni spor u svjetlu zahtjeva koji proizlaze iz načela jednakosti oružja, ovaj Sud ne nalazi povrede ovoga ustavnog i konvencijskog načela, smatrajući valjanim i dostatnim obrazloženje prvostupanjskog suda u vezi s odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja.

25.              Stoga, postupajući na pobliže opisani način, prvostupanjski sud prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a, tj. nije počinio postupovne povrede koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporene presude. S obzirom na razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

26.              Slijedom iznesenog, a kako tužitelj u žalbi nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja na kojem se temelji pobijana presuda, a niti je utvrđena povreda mjerodavnog prava, to je ovaj Sud ocijenio da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani navodi o povredi ustavnih i konvencijskih prava.

27.              Stoga, a kako nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, te na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

28.              Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, jer je tužitelj upravni spor izgubio i žalba je odbijena, a zbog čega je i zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ovaj Sud odbio kao neosnovan.

 

U Zagrebu 13. srpnja 2023.

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić