1

Poslovni broj: Gž Ovr-357/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-357/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM I. I. A., Š., B., S…, OIB:…, zastupanog po odvjetniku N. G., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika P. S. iz Č., B…, OIB:…, zastupanog po punomoćniku L. K., odvjetniku iz O., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-906/2019-53 od 16. svibnja 2023., 13. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-906/2019-53 od 16. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odgađa se ova ovrha po službenoj dužnosti do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, koja se vodi kod ovog suda pod brojem P-108/2023.“

2. Protiv tog rješenja pravovremenu dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da je donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a smatrajući da obrazloženje rješenja ne sadržava valjano obrazloženje o tome kojim se razlozima sud rukovodio pri odlučivanju o odgodi ovrhe, kao i koje odredbe materijalnog prava je primijenio te smatra da je zbog toga odluka suda prvog stupnja nejasna. Ispitujući pobijano rješenje u smislu tako iznesenih žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je do žalbene tvrdnje nisu osnovane jer sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja jasno naveo iz kojih razloga smatra da je potrebno ovrhu odgoditi, a također bez obzira što sud nije izričito naveo prema kojoj odredbi iz odredbi materijalnog prava je ovrhu odgodio, iz obrazloženja bi proizlazilo da je to učinio na temelju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ) i Smjernica za tumačenje i primjenu te Direktive. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80./22. i 114/22.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ) utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je na prijedlog ovrhovoditelja donio rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika pod brojem Ovr-906/2019-2 od 15. studenog 2019. na temelju ovršne isprave – i to Ugovora o kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog po javnom bilježniku B. A. iz O., pod brojem Ovr-3298/07 od 15. ožujka 2007., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.

6.1. Pozivajući se na pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova sa Građanskim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. i pravno shvaćanje koje je izrazio sud Europske unije u slučaju C-407/2018, prema kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu o potrošačkom ugovoru nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., sud ocjenjuje da je u obvezi ispitati po službenoj dužnosti sadrži li ovršna isprava, na temelju koje je ovrhovoditelj zatražio ovrhu u ovom predmetu, kao potrošački ugovor, ništetne ugovorne odredbe.  Da takva obveza postoji u različitim fazama postupka sud obrazlaže Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL. C 323, 27. rujna 2019. str.4-92). U tim Smjernicama jasno je istaknuto da je nacionalni sud obvezan ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi (C-243/08 Pannon GSM). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelju na javnobilježničkoj ispravi (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko i C-32/14 Erstebank Hungary).

7. Prema utvrđenju suda u ovom predmetu ovrha je određena na temelju Ugovora o kreditu u koji nije prošao sudsku kontrolu, zbog čega je sud zakazao ročište radi preispitivanja sadrži li potrošački ugovor ništetne odredbe, međutim, na zakazano ročište nisu se odazvali niti ovrhovoditelj niti ovršenik, a ovršenik se niti pisanim putem nije izjasnio o tome želi li ostati vezan ništetnim nepoštenim odredbama ugovora. Po ocjeni suda činjenica što ovršenik nije pristupio na ročište, odnosno, time što se nije izjasnio o tome želi li ostati vezan ništetnim odredbama Ugovora ne može se smatrati da se odrekao od zaštite.

8. Sud navodi da je bio u sumnji jesu li pojedine odredbe nepoštene, odnosno, ništetne jer je ovršna isprava potrošački ugovor u švicarskim francima iz kojih razloga je zaključkom uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Po utvrđenju suda ovršenik je pokrenuo parnicu radi nedopustivosti ovrhe, koja se vodi kod istoga suda pod brojem P-108/2023, iz kojih razloga je sud po službenoj dužnosti odgodio ovrhu do okončanja parničnog postupka u kojem će se odlučiti je li ovrha u ovom predmetu dopuštena.

9. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

10. Sud Europske unije je u predmetu broj C-407/18 – Kuhar c/a Addiko Bank d.d., u kojem predmetu je ovrhovoditelj bankarska institucija inicirao ovršni postupak protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije je odredbe ovršenik prigovarao ništetnosti, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), utvrdio da ''Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.''.

11. Polazeći od utvrđenja da je i u ovom predmetu konkretni Ugovor o kreditu, kao ovršna isprava, sklopljen u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača, jer se radi o Ugovoru kojim je obveza vezana uz švicarski franak te je ujedno ugovorena i promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke, te da je ovršenik, kao tužitelj, sukladno zaključku suda o uputi na parnicu pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ocjena je ovog suda da je pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim razlozima ovrhovoditelja, utvrdio po službenoj dužnosti da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodi pod poslovnim brojem P-108/2023.

12. Stoga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja i primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Koprivnica, 13. srpnja 2023.