Poslovni broj: Gž-128/2023-3

1

 

 

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lucijane Vukelić, članice vijeća, u pravoj stvari tužitelja U. B. iz K., OIB …, zastupanog po punomoćnici D. H. odvjetnicima iz R., protiv tuženika Raiffeisenlandesbank Karnten – Rechenzentrum und Revisionsverband, regisrierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, K., Austria, zastupanog po punomoćniku M. B. odvjetniku u Z. radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-3198/2016-62 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća 13. srpnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. U. i potvrđuje presuda  Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3198/2016-62. od 19. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

" 1.Utvrđuje se da su ništetni i da ne proizvode nikakve pravne učinke slijedeći pravni poslovi:

 

-Ugovor o jednokratnom kreditu od dana 07. listopada 2008., broj računa 21.077.672, koji je priložen solemniziranom sporazumu od strane D. P., Javnog bilježnika u Rijeci pod brojem OV-21344/08 od 07. listopada 2008. godine.

-Aneks broj. 1 Ugovor o jednokratnom kreditu br. 21.077.672 od 07. listopada 2008. godine.

-Aneks broj. 2 Ugovor o jednokratnom kreditu br. 21.077.672 od 07. rujna 2010. godine.

-Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 07. listopada 2008. godine, solemniziran od strane D. P., Javnog bilježnika u Rijeci pod brojem OV-21344/08 od 07. listopada 2008. godine.

-Aneks broj 1. Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 07. rujna 2010. godine solemniziran od strane D. P., Javnog bilježnika u Rijeci pod brojem OV-21344/08 od 07. rujna 2010. godine.

-Ugovor o kreditu od dana 07. rujna 2010. godine, broj računa 21.087.226, koji je priložen sporazumu solemniziranom od strane D. P., Javnog bilježnika u Rijeci pod brojem OV-12809/10 od dana 07. rujna 2010. godine.

- Aneks broj. 1 Ugovor o jednokratnom kreditu br. 21.087.226 od 07. rujna 2010. godine.

-Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 07. rujna 2010. godine solemniziran od strane D. P., Javnog bilježnika u Rijeci pod brojem OV-12809/10 od 07. rujna 2010. godine.

 

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki I. presude i to zabilježbi sadržaja:

 

" Zaprimljeno 14.10.2008. broj Z-15603/08

 

Na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 07.listopada 2008. na nekretnine u A uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od 350.000,00 EUR-a uz odgovarajuće kamate, troškove i naknade uz odgovarajuće kamate, troškove i naknade sukladno ugovoru, za korist: RAIFEISENLANDESBANK KARNTEN - RECHENZENTRUM UND REVISIONSVERBAND, REGISRIERTE GENOSSENSCHAFT MIT BESCHRANKTER HAFTUNG, K., R. AUSTRIJA"

 

Zaprimljeno 13.09.2010 broj Z-14319/10

 

Na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (ugovor o hipotekama) od 07. rujna 2010. uknjižuje se pravo zaloga na predmetne nekretnine , za iznos od EUR 75.000.00 u kunskoj protuvrijednosti sa ugovorenim kamatama, zateznim kamatama, naknadama i ostalim troškovima, za korist:

 

RAIFFEISENLANDESBANK KARNTEN-RECHENZENTRUM UND REVISIONSVERBAND, OIB: …, K., AUSTRIA"

 

u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to na nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci:

 

- zk. ul. br. 2976. k.o. K. L.: k.č. br. 1358/1 – Š. površine 451 m2, kuća, Š. površine 136 m2, gospodarska zgrada, Š. površine 66 m2, dvorište površine 249 m2 :

 

1. Suvlasnički udio 18/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1)

 

Samostalna uporabna jedinica br.1 u podrumu, koja se sastoji od hodnika, kotlovnice, pomočni prostor, dvije drvarnice, spremišta, pomoćni prostor, wc, stepenište, ukupne površine 102,56 m2

 

2. Suvlasnički udio 30/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2)

Stan br.2 u prizemlju, koja se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, tri sobe, kupaone, površine 113,47 m2 sa pripadajućom terasom površine 52,66 m2 te ulaznim spremištem površine 4,50 m2, što sveukupno čini 170,63 m2

 

3.Suvlasnički dio: 29/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3)

 

Stan br.3 na 1 katu, koja se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, tri sobe, dvije kupaone, dvije kupone, spremišta, terase, balkona, ukupne površine 166,92 m2

 

4.Suvlasnički dio: 23/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4)

 

Stan br. 4 u potkrovlju, koja se sastoji od stepenica, dnevnog boravka, kuhinje, dvije kupaone, tri sobe, hodnika, šest balkona, ukupne površine 134,55 m2 ;

 

i na nekretnini:

 

- zk. ul. br. 2977. k.o. K. L.: k.č. br. 1358/2 – Š. površine 530 m2, kuća Š. površine 127 m2, dvorište površine 403 m2 :

 

1. Suvlasnički udio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1)

 

Stan broj 3, troetažni, koji se u prizemlju sastoji od ulaznog hodnika, kuhinja, blagavaona, dnevni boravak, kupaona, spremište, dva balkona, površine 35,22 m2; u drugoj etaži se sastoji od unutarnjeg stepeništa, dvije sobe, kupaona, lođa, površine 39,11 m2, te galerija i prilazno stepenište, površine 20,43 m2; sa pripadajućom garažom br. 3 u podrumu površine 14,60 m2, što sveukopno čini 109,30 m2

 

2. Suvlasnički udio: 21/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2)

 

Stan broj 1, u prizemlju, koji se sastoji od hodnika, kuhinja, blagavaona, dnevni boravak, dvije sobe, kupaona, spremište, površine 64,42 m2

 

3. Suvlasnički udio: 42/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3)

 

Stan broj 2, dvoetažni, 1, koji se na I katu sastoji od ulaznog hodnika, ulazne step. sa podestom, hodnik, dnevni boravak, kuhinja, blagavaona, dvije sobe, kupaona, lođa, površine 78,68 m2, te druga etaža koja se sastoji od prilaznog stepeništa i galerije, površine 31,85 m2, sa pripadajućom garažom br. 2 u podrumu, površine 14,60 m 2 što sveukupnp čini 125,07 m2

 

te se nalaže uspostava zemljišno knjižnog stanja koje je postojalo prije sklapanje štetnih ugovora iz toč 1 presude."

 

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u visini od u 12.187,50 kn /1.617,56 EUR( fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 HRK) roku od 15 dana."

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 9. studenog 2022.".

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pozivajući se na žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. dalje: ZPP). Žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da predmetni Ugovori o jednokratnom kreditu, Aneksi tih ugovora, Sporazumi o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava nas nekretninama te Aneksi tih Sporazuma nisu ništetni. Nadalje, osporava i pravilnost zaključka da predmetni Ugovori i Sporazumi nisu lihvarski. Tužitelj predlaže da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, dakle da se pobijana presuda ukine.

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

 

4. Žalba tužitelja je neosnovana. 

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu žalbom ukazuje tužitelj. Suprotno njegovim žalbenim navodima pobijena presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

5.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su predmetni Ugovori o jednokratnom kreditu od 7. listopada 2008. i 7. rujna 2010. sklopljeni u K. u Republici Austriji. Navedeno nedvojbeno proizlazi iz posljednjih stranica navedenih Ugovora, ali i iz Članka 1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 7. listopada 2008., i istog Sporazuma od 7. rujna 2010. gdje je izričito navedeno da su ovi ugovori sklopljeni u C. K., dakle u Republici Austriji. Nadalje, u navedenim Ugovorima je navedeno i da su u slučaju pravnih sporova mjerodavni pravni propisi koji vrijede u Republici Austriji za austrijsko kreditno poslovanje.

 

7. Međutim, iako je ugovorena nadležnost suda u Austriji, u konkretnom predmetu odredbe Uredbe o sporazumu o nadležnosti suda se ne primjenjuju, zbog odredbe čl. 17. Uredbe Bruxelles 1, koja propisuju da se od odredaba tog dijela Uredbe, dakle o nadležnosti u sporovima o ugovorima o kreditu, može odstupiti samo sporazumom koji je zaključen nakon nastanka spora. Kako su te odredbe Uredbe lex specialis u odnosu na sporove koji proizlaze iz Ugovora o kreditu, na pitanje nadležnosti se u tom slučaju ne može primijeniti Sporazum o nadležnosti unesen u ugovor o kreditu, jer je on zaključen u trenutku nastanka pravnog odnosa između stranaka, a ne nakon nastanka njihovog spora.

 

7.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu spora, kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju založnim pravom na nekretninama te brisanje založnog prava, nadležan hrvatski sud, a da je pravna osnova za ovu nadležnost sadržana u čl. 16. Uredbe Bruxelles1.

 

8. Iz spisa proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17, dalje Zakon o ništetnosti). Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju  odredbe navedenog Zakona o ništetnosti ne mogu primijeniti, a sve iz razloga što je 14. veljače 2019. Sud Europske unije u predmetu C-630/17 (A. M./Raiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg – Wolfsberg eGen) donio presudu kojom je utvrđeno da su bez učinka odredbe Zakona o ništetnosti, osobito odredbe iz članka 10. kojima je propisana ništetnost ugovora o kreditu i na njima utemeljenih pravnih poslova čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu toga propisa, odnosno prije 30. rujna 2015. kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15) u pogledu potrošačkih ugovora jer su u suprotnosti sa člankom 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: UFEU). Napominje se da su odluke Suda Europske unije obvezujuće za sve članice Europske unije pa tako i Republiku Hrvatsku.

 

9. Predmetni ugovori o jednokratnom kreditu (ugovor od 7. listopada 2008. i 7. rujna 2009.) sklopljeni su između tvrtke A. d.o.o. kao dužnika (zastupan po tužitelju kao direktoru) i tuženika kao vjerovnika. Iz Ugovora o kreditu od 7. listopada 2008. proizlazi da je tužitelj navedeni ugovor potpisao i kao jamac i zalogodavatelj, a iz Ugovora od 7. rujna 2010. proizlazi da je tužitelj taj Ugovor potpisao kao korisnik kredita odnosno kao dužnik II i založni dužnik, dakle tim ugovorom tužitelj je zapravo pristupio dugu.

 

10. Odredbom članka 252. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18. 114/22., 156/22., dalje: ZOO) odnosno članka 31. ZOO/05. propisano je da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište. Dakle, u konkretnom slučaju, obzirom su predmetni Ugovori sklopljeni u K. u Austriji, nedvojbeno je da se primjenjuje pravo Austrije.

 

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se građani Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj smjele zaduživati u inozemstvu. Napominje se da u trenutku zaključenja pravnog posla među strankama nije postojala potreba za izdavanjem odobrenja HNB za zaključenje ugovora o kreditu između banke koja ima sjedište na području Republike Austrije s državljaninom Republike Hrvatske kao korisnikom kredita, niti odobrenje da bi se na temelju takvog ugovora o kreditu zaključenog u stranoj državi moglo zasnovati založno pravo na nekretninama u vlasništvu državljana Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj, ako je nakon sklapanja ugovora o kreditu radi dodatnog osnaženja pravnog odnosa u Republici Hrvatskoj sačinjena javnobilježnička isprava kao ovršna isprava kojom se omogućuje neposredno pokretanje ovršnog postupka na založenoj nekretnini u Republici Hrvatskoj. To ne proizlazi niti iz odredbi Zakona o bankama ("Narodne novine" br. 84/02. i 141/06.) niti Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" br. 117/08.,74/09., 153/09., 108/12. i 54/13.), a jednako stajalište zauzeto je i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016.

 

12. Kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, predmetni Ugovori o kreditu i Sporazumi sadrže odredbe o kamatnoj stopi i navedeno je da je ona promjenjiva i da se ravna prema tromjesečnom EURIBOR-u uvećanom za 3,25 postotna boda godišnje, a usklađuje se 1. siječnja, 1.travnja, 1.srpnja i 1.listopada svake godine na temelju tromjesečnog EURIBOR-a. 

 

12.1. Nadalje predmetni Ugovori sadrže odrede o ukupnom trošku kredita i o pretpostavkama raskida ugovora o kreditu te stavljanja u dospijeće cjelokupnog iznosa od strane kreditora. Predmetni ugovori sadržavaju sve potrebne informacije vezane na visinu kredita, zatim kamatne stope, troškove kredita, visinu anuiteta, dospijeće pojedinih anuiteta, te pretpostavke otkaza.

 

13. Napominje se i da predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan niti prema odredbi članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. i 102/15.) kojom je propisano da je ugovor o kreditu ništetan ako ga je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, budući da je prema čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) predmetna odredba stupila na snagu tek 30. rujna 2015., te se ne primjenjuje na ugovore sklopljene prije tog datuma, pa sukladno tome niti na sporne Ugovore o kreditu koji su sklopljenu 7. listopada 2008. i 7. rujna 2010.

 

13.1. Napominje se da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da predmetni Ugovori o kreditu, obzirom na namjenu, izgradnja stanova za prodaju, nisu potrošački ugovori.

 

14. U povezanosti s navedenim, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o lihvarskim, zelenaškim ugovorima. Naime, iz spisa proizlazi da se tuženiku za odobravanje kredita obratio tužitelj i to kao direktor i zakonski zastupnik tvrtke A. d.o.o. i to zbog razloga što kod P. b. d.d. nije dobio kredit. Navedeni zahtjevi prileže spisu (stranica 201, 202 do 205 spisa), a iz njih proizlazi za koju namjenu se kredit traži, kakva je djelatnost tvrtke A. d.o.o., koliko ima zaposlenih, slijedom čega je doista nedvojbeno da se tuženik nije koristio stanjem nužde korisnika kredita, a niti se radi o nerazmjeru vrijednost činidbe i protučinidbe. Obzirom da je kredit tražila tvrtka (d.o.o.), a tužitelj je bio njezin direktor, da je kredit tražen za izgradnju između stalog i stanova za prodaju, očito se ne može govoriti ni o nedovoljnom iskustvu tužitelja kao direktora navedene tvrtke.

 

14.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora i Sporazuma znao odnosno da je morao znati za lošu kreditnu sposobnost dužnika, ali i ostalih potpisnika odnosno jamaca i založnih dužnika.

 

14.2. Neosnovano tužitelj žalbom ukazuje i na postojanje neravnoteže između onoga što je jedna strana primila (dužnik) i vrijednosti založenih nekretnina onoga, odnosno onoga što bi ista  izgubila u slučaju ne vraćanja kredita. Založene nekretnine su osiguranje naplate novčane tražbine koju tuženik ima prema tužitelju, postojanje koje prema sadržaju žalbe za tužitelja i nije sporno, pa ako se ista podmiri do naplate putem založene stvari neće doći, a time i do "gubitka" nekretnine.

 

15. Napominje se da iz spisa kao nesporno proizlazi da tuženik, iako je sklopio Ugovor o kreditu od 7. rujna 2010. kojim je odobrio novi kredit (dodatna sredstva po zahtjevu tužitelja), korisniku kredita, a ni tužitelju odobreni iznos kredita nije isplatio. Međutim, ta činjenica ne utječe na valjanost ugovora o kreditu, odnosno zbog te činjenice predmetni Ugovori o kreditu nisu ništetni. Tužitelj bi zbog te činjenice eventualno mogao tražiti isplatu ili raskid ugovora zbog neispunjenja, ali to nije predmet ovog postupka.

 

16. U povezanosti sa navedenim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ni Aneksi navedenih ugovora o kreditu ali i Sporazumi o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 7. listopada 2008. i 7. rujna 2010. nisu ništetni.

 

17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

18. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP.

 

19. Obzirom da se žalbeni razlozi nisu ostvarili, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi. 

 

20. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o preinaci tužbe od 9. studenog 2022. jer to rješenje stranke pa ni tužitelj nisu pobijale žalbom. 

 

U Sisku, 6. srpnja 2023.