Poslovni broj: 26 Gž-457/2023-2

Poslovni broj: 26 Gž-457/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. B., (ranije F.), OIB:..., S. B., R. S. i tužitelja J. P., OIB:..., M., R. S., oboje zastupani po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva G. & Š. R. u Z., protiv tuženika H. l. d.o.o., OIB:..., L., R. S., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. u Z. i tuženika D. H., OIB:..., S. G., R. S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 26. siječnja 2023. poslovni broj P-223/2019-79, u sjednici vijeća 13. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 26. siječnja 2023. poslovni broj P-223/2019-79 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica P. B. (ranije F.), S. B., R. S., OIB:... vlasnica 2260/10000 suvlasničkog dijela nekretnine, kat. čest. 4706/98, u naravi kuća i dvoriše V. površine 420 m2, kuća V. površine 161 m2 i dvorište V. površine 259 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) apartman 3 – na 1. katu, sveukupne površine 95,85 m2, etaža br. 3 označen u etažnom elaboratu brojem 3, upisano u zk.ul. 582, k.o. B. što joj je tuženik H. L. d.o.o., L., R. S., OIB:... dužan priznati.

2. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. 72 Ovr-862/2017 od 15. veljače 2018. godine određena na 2260/10000 suvlasničkog dijela nekretnine, kat. čest. 4706/98, u naravi kuća i dvorište V. površine 420 m2, kuća V. površine 161 m2 i dvorište V. površine 259 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) apartman 3 – na 1. katu, sveukupne površine 95,85 m2, etaža br. 3 označen u etažnom elaboratu

brojem 3, upisano u zk.ul. 582, k.o. B. u zemljišnom knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižni odjel Pag.

3. Utvrđuje se da je tužitelj J. P., iz M., R. S., OIB:..., vlasnik 1850/10000 suvlasničkog dijela nekretnine, kat. čest. 4706/98, u naravi kuća i dvorište V. površine 420 m2, kuća V. površine 161 m2 i dvorište V. površine 259 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) ZAJEDNIČKI PROSTORI ETAŽA br. 1., 2., 3., 4. i 5., koji se sastoji od stubišta s podestima na 1. katu ukupne površine 11,00 m2, stubišta s podestima na 2. katu ukupne površine 12,60 m2, stubišta i sobe sobarica u potkrovlju ukupne površine 54,50 m2, sveukupne površine 78,10 m2, kao sporedni dijelovi i pripadci tih etaža, označen u Etažnom elaboratu kao ZAJEDNIČKI PROSTORI ETAŽA br. 1., 2., 3., 4. i 5., upisano u zk.ul. 582, k.o. B. što mu je tuženik H. L. d.o.o., L., R. S., OIB:... dužan priznati.

4. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. 72 Ovr-862/2017 od 15. veljače 2018. godine određena na 1850/10000 suvlasničkog dijela nekretnine, kat. čest. 4706/98, u naravi kuća i dvorište V. površine 420 m2, kuća V. površine 161 m2 i dvorište V. površine 259 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) ZAJEDNIČKI PROSTORI ETAŽA br. 1., 2., 3., 4. i 5., koji se sastoji od stubišta s podestima na 1. katu ukupne površine 11,00 m2, stubišta s podestima na 2. katu ukupne površine 12,60 m2, stubišta i sobe sobarica u potkrovlju ukupne površine 54,50 m2, sveukupne površine 78,10 m2, kao sporedni dijelovi i pripadci tih etaža, označen u Etažnom elaboratu kao ZAJEDNIČKI PROSTORI ETAŽA br. 1., 2., 3., 4. i 5., upisano u zk.ul. 582, k.o. B. u zemljišnom knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižni odjel Pag."

II Dužni su tužitelji pod 1) i 2) naknaditi tuženiku pod 1) parnični trošak u iznosu od 2.882,57 eura/ 21.718,75 kuna u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 7.698,96 eura/ 58.007,81 kuna odbija tuženik pod 1) sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.“

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Polazeći od nespornih činjenica:

-          da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru od 15. veljače 2018. broj Ovr-862/2017 određena ovrha u korist ovrhovoditelja H. l. d.o.o. protiv ovršenika D. H. na 2260/10000 suvlasničkog dijela kat. čest. 4706/98, u naravi kuća i dvoriše V. površine 420 m2, kuća V. površine 161 m2 i dvorište V. površine 259 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela etažno vlasništvo (E-3) apartman 3 na 1. katu, površine 95,85 m2, etaža br. 3 označen u etažnom elaboratu brojem 3, upisano u zk.ul. 582 k.o. B. i na 1850/10000 suvlasničkog dijela iste kat. čest. 4706/98, povezanog s vlasništvom posebnog dijela etažno vlasništvo (E-6) zajednički prostori etaža br. 1., 2., 3., 4. i 5. koji se sastoji od stubišta s podestima na 1. katu ukupne površine 11,00 m2, stubišta s podestima na 2. katu ukupne površine 12,60 m2, stubišta i sobe sobarica u potkrovlju ukupne površine 54,50 m2, sveukupne površine 78,10 m2, kao sporedni dijelovi i pripadci tih etaža, označeni u etažnom elaboratu kao zajednički prostor etaža br. 1., 2., 3., 4. i 5. upisano u zk.ul. 582 k.o. B.,

-          da su tužitelji P. B. i J. P. pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru od 7. siječnja 2019. broj Ovr-862/2017 upućeni pokrenuti parnicu protiv tuženika (ovrhovoditelja i ovršenika) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obzirom da su kao treće osobe podnijele prigovor u kojem navode da su 2002., odnosno 2003. kupili od ovršenika D. H. apartmane označene kao etažno vlasništvo E-3 i E-6 koji se nalaze u zgradi na kčbr. 4706/98 i da se od tada nalaze u posjedu nekretnina, a što je ovrhovoditelju H. l. d.o.o. bilo poznato, pa imaju pravo koje sprječava ovrhu na tim nekretninama,

te analizom provedenih dokaza (materijalne dokumentacije, iskaza svjedoka i stranaka) iz kojih utvrđuje:

-          da je između tužiteljice P. B. i tuženika D. H. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. prosinca 2003. kojim je D. H. kao prodavatelj prodao P. F. (B.) kao kupcu etažu broj 3 odnosno 2260/10000 dijela kčbr. 4706/98 k.o. B., te da je između tužitelja J. P. i tuženika D. H. sklopljen predugovor od 13. lipnja 2002. kojim je D. H. kao prodavatelj prodao J. P. apartman u mansardi zgrade koja se nalazi na kčbr. 4706/98 k.o. B. a koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom sobe te sanitarija, predsoblje, balkona u ukupnoj površini od cca 54 m2,

-          da iz iskaza svjedokinje V. S., koja ima apartman u istoj zgradi, proizlazi da poznaje tužitelje jer imaju svoje apartmane u zgradi i da u zgradi svoj apartman ima i tuženik H. l. d.o.o. u koji su dolazili radnici navedenog društva i da je dolazila gđa. H. prije 2000.,

-          da iz iskaza I. G. proizlazi da je g. H. rekao da su u zgradi svi apartmani prodani i da su tužitelji tada već uselili u svoje apartmane, te da mu je g. H. rekao da je kupio u zgradi stan za svoje radnike,

-          da iz iskaza svjedoka B. M. proizlazi da je kao odvjetnik sastavio predugovor koji je sklopljen između J. P. i D. H., da je predugovor u cijelosti realiziran ali da nije sklopljen glavni ugovor zbog spora između njih, da je između H. l. d.o.o. i D. H. vođen parnični postupak iz kojeg potječe ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha i da je vođen kazneni postupak protiv D. H. i na temelju toga svjedok pretpostavlja da je H. l. d.o.o. mogao biti upoznat sa stanjem stvarne imovine D. H.,

-          da iz iskaza tužiteljice P. B. proizlazi da se nije uknjižila u zemljišnoj knjizi kao vlasnica iz razloga što nisu bila regulirana imovinsko pravna pitanja između država Republike Slovenije i Republike Hrvatske, dok tužitelj J. P. navodi da je stan legalizirao prije tri godine i nije sklopio kupoprodajni ugovor s D. H.,

-          da iz iskaza zakonske zastupnice tuženika H. l. d.o.o. proizlazi da u vrijeme pokretanja ovršnog postupka nije imala saznanja koje apartmane je tuženik D. H. imao u vlasništvu,

-          da iz izjave tuženika D. H. proizlazi da je H. l. d.o.o. znao da on nije vlasnik predmetnih apartmana jer su prodani trećim osobama, obzirom ih je on osobno o tome obavijestio,

prvostupanjski sud zaključuje da iskazi svjedoka ne omogućuju izvjestan zaključak da je tuženik H. l. d.o.o. imao saznanje u vrijeme pokretanja ovrhe da predmetni apartmani nisu vlasništvo tuženika D. H., dok iskaz tuženika D. H. sud ocjenjuje nevjerodostojnim radi zainteresiranosti za ishod postupka, iz čega izvodi daljnji zaključak da načelo povjerenja u zemljišnu knjigu iz čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) štiti tuženika H. l. d.o.o. kao ovrhovoditelja, dok propust tužitelja da se uknjiže u zemljišnu knjigu ide njima na štetu, radi čega ovrha određena na spornim nekretninama nije nedopuštena. Zaključno prvostupanjski sud navodi da u parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom nije dopušteno isticati drugačije zahtjeve od onih na koje su tužitelji upućeni na parnicu, kao u konkretnom slučaju zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, pa je iz navedenih razloga i taj zahtjev tužitelja odbijen.

7. U žalbi tužitelji navode da su predložili saslušanje svjedoka M. G. (ranijeg zakonskog zastupnika tuženika H. l. d.o.o.) na okolnost da je navedeni tuženik imao saznanje da su predmetni apartmani prodani, koji dokaz sud nije proveo niti je u obrazloženju iznio razloge tome, kao što nije iznio razloge na temelju kojih je odlučio da će s izvođenjem tog dokaza čekati do 13. prosinca 2022., odnosno zašto je odustao od provođenja tog dokaza kada je imao procesnih alata uz pomoć kojih se provodi saslušanje svjedoka, pa je iz tog razloga počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 226. ZPP-a. Nastavno osporavaju utvrđeno činjenično stanje i ocjenu iskaza svjedoka iz kojih jasno proizlazi da je tuženik H. l. d.o.o. znao da su apartmani prodani i da tuženik D. H. više nije njihov vlasnik. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kojim mogućnost saznanja za tu činjenicu veže samo uz aktualnu zakonsku zastupnicu tuženika H. l. d.o.o. jer time što društvo mijenja direktore/zakonske zastupnike ne mijenja pravnu osobnost i saznanje koje je imao raniji zakonski zastupnik: obvezuje društvo, ne prestaje i ne gubi pravnu važnost/učinak u slučaju promjene zakonskog zastupnika, radi čega sud pogrešno drži da saznanje o tome treba imati samo i isključivo onaj zakonski zastupnik koji je bio na toj funkciji u vrijeme pokretanja ovršnog postupka. Navodi da je tuženik H. l. d.o.o. imao stan u istoj zgradi i da je znao da se izvanknjižno stanje ne slaže s knjižnim stanjem, na što ga je i tuženik D. H. upozorio obzirom su bili u sporu iz kojeg je proizašla obveza koja je predmet namirenja u ovršnom postupku, pa povezujući isto s iskazima svjedoka V. S., I. G. i B. M. proizlazi da je H. l. d.o.o. prije pokretanja ovršnog postupka morao znati da apartmani nisu u vlasništvu D. H..

8. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju tužitelji u žalbi, obzirom presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost.

9. U obrazloženju presude nisu navedeni razlozi radi kojih sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka M. G. (bivšeg zakonskog zastupnika H. l. d.o.o.) koji je predložen na okolnosti saznanja tuženika da su apartmani prodani, dok je istodobno sud zaključio da tužitelji nisu dokazali da je tuženik imao saznanja o toj relevantnoj činjenici, što je proturječno samo sebi.

10. Isto tako sud nije utvrdio koja je uloga g. i gđe. H. u H. l. d.o.o., a koje osobe svjedoci V. S. i I. G. nedvojbeno dovode u vezu s pravnom osobom H. l. d.o.o., navodeći da su oni osobno dolazili na nekretninu jer je društvo također imalo svoj apartman (koji su koristili radnici za odmor) i da su bili upoznati s činjenicom da su svi apartmani prodani i da su tužitelji kupili apartmane. Isto tako nije ocijenjen iskaz B. M. koji navodi da je tuženik H. l. d.o.o. mogao znati za tu činjenicu na temelju parničnog i kaznenog postupka u kojem su tuženici zajedno sudjelovali, pa je i radi toga počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izostalo obrazloženje o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva.

11. Pogrešan je pravni pristup kojim prvostupanjski sud činjenicu saznanja da su apartmani prodani veže isključivo uz trenutak pokretanja ovršnog postupka i uz aktualnu zakonsku zastupnicu tuženika H. l. d.o.o., dok ne uzima u obzir (niti ne utvrđuje) je li navedena pravna osoba to saznanje stekla/imala u razdoblju koje je prethodilo pokretanju ovršnog postupka, a uzimajući u obzir da su apartmani prodani 16-17 godina prije pokretanja ovršnog postupka, niti utvrđuje je li pravna osoba saznanje stekla preko povezanih osoba s društvom (kroz eventualno vlasničku strukturu). S tim u vezi tužitelji pravilno ukazuju da relevantna saznanja trgovačkog društva ne gube pravnu važnost/učinak promjenom zakonskog zastupnika društva ili osoba povezanih s društvom.

12. Odredba čl. 122. ZV-a kojom je uređeno pitanje zaštite stjecanja nekretnine prema načelu povjerenja u zemljišne knjige propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.); stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2.); nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.). Isto tako odredba čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17.), važećeg u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, propisuje da zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (st. 1.); da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (st. 2.); da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, a nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

13. Iz navedenog jasno slijedi da predmnijevani vlasnik (onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, a koji se po tome ima smatrati vlasnikom te stvari) može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, što je potrebno ocijeniti u svakom pojedinačnom slučaju uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja - ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa.

14. Kada se navedeno materijalno pravno shvaćanje dovede u vezu s predmetom spora jasno je da savjesnost tuženika H. l. d.o.o. treba procjenjivati i kroz činjenicu da je to društvo imalo apartman u istoj zgradi koji nije bio uknjižen kao njihovo vlasništvo (kao niti stan tužitelja), a što ukazuje na postojanje svijesti da izvanknjižno stanje na terenu ne odgovara knjižnom stanju, uz činjenicu da su tužitelji državljani Republike Slovenije kao što je i tuženik pravna osoba registrirana u Republici Sloveniji. Isto tako potrebno je ocijeniti i kroz činjenicu da je H. l. d.o.o. vodio spor s tuženikom D. H. i da je sudjelovao u kaznenom postupku (prema tvrdnjama odvjetnika B. M.) pa mu stanje imovine D. H. nije moglo ostati nepoznato. Je li društvo postupalo u dobroj vjeri potrebno je ocijeniti i kroz moguću povezanost g. i gđe. H. kao fizičkih osoba s pravnom osobom, za koje svjedoci nedvojbeno tvrde da im je bilo poznato da su svi apartmani u zgradi prodani, a kako su i osobno dolazili na nekretninu nije im moglo ostati nepoznato da su tužitelji jedni od „vlasnika“ apartmana.

15. Kako je uslijed počinjene bitne povrede i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Vezano uz razloge odbijanja zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva, ovaj sud  načelno prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da se u parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom na koju su tužitelji upućeni sudskim rješenjem odlučuje o toj vrsti zahtjeva. Međutim, to istodobno ne znači da tužitelji nisu ovlašteni podnijeti tužbu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva protiv tuženika D. H., kao što su podnijeli u ovom postupku tvrdeći da su pravo vlasništva stekli temeljem dosjelosti kao kvalificirani posjednici, pa stoga prvostupanjski sud nije ovlašten odbiti zahtjev smatrajući ga očito nedopuštenim (u tom slučaju je zahtjev trebalo odbaciti), nego je dužan raspraviti i taj zahtjev eventualnim razdvajanjem postupaka te o njemu odlučiti meritornom odlukom.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve predložene dokaze i iste analizirati i ocijeniti kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, te u novoj odluci iznijeti razloge o (ne)savjesnosti tuženika H. l. d.o.o. vodeći računa o svim okolnostima koje je dužan uzeti u obzir u konkretnom slučaju i na koje je ukazano u ovom rješenju, kako bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 13. srpnja 2023.

                                                                                    Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.