Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 479/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.o.o. (prije A. d.o.o.), Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-96/2018-2 od 16. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9873/13-60 od 22. prosinca 2017., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
- Revizija tužiteljice se odbija.
- Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila utvrđenje da otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. lipnja 2013. nije dopušten, da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 18. kolovoza 2013., da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici iznos od 14.451,61 kuna sa zateznim kamatama od 15. rujna 2013. do isplate, iznos od 67.200,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, te da tužiteljici isplati s naslova naknade štete novčani iznos od 84.000,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao i da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 26.626,00 kuna sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2017. do isplate (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužiteljice i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
7.1. Kako je pak drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i za iste dao valjane razloge, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 375. ZPP.
7.2. Osporavajući pravilnost pobijane presude tužiteljica u reviziji upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. i članka 250. ZPP, u smislu da je zbog propusta suda prilikom izvođenja dokaza činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a rezultat čega je pogrešna primjena materijalnog prava. Tužiteljica naime propust suda nalazi u tome da tuženiku nije naloženo da omogući vještaku prilikom provođenja financijskog vještačenja uvid u svu relevantnu dokumentaciju, a čime da je tužiteljica onemogućena u dokazivanju činjenica odlučnih za ovaj spor.
7.3. Prema odredbi članka 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi članka 220. stavak 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je ocijenio da dokumentacija tuženika - rezultati poslovanja za 2014. godinu tuženika, nije relevantna za rješenje ovog spora jer se odnosi na razdoblje nakon otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici. U situaciji kada je sud zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (članak 304. ZPP) te da dostavljanjem rezultata poslovanja tuženika za 2014. godinu ne bi bile utvrđene odlučne činjenice, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužiteljica u reviziji ukazuje.
7.4. Sud je upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje odlučnih činjenica te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio činjenice relevantne za odluku o ovom sporu.
7.5. U reviziji tužiteljica isključivo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopuštena Odluka tuženika od 28. lipnja 2013. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 18. kolovoza 2013., isplatom naknade plaće za razdoblje od 3. kolovoza 2013. do 18. kolovoza 2013. u iznosu od 14.451,61 kuna sa zateznim kamatama, zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 67.200,00 kuna sa zateznim kamatama na ime neisplaćene stimulacije za 2012., kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 84.000,00 kuna sa zateznim kamatama.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 19. studenoga 2011. na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu „voditelj stručnih suradnika“,
- da je tužiteljici ugovor o radu otkazan 28. lipnja 2013. s ponudom izmijenjenog ugovora o radu,
- da iz Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 28. lipnja 2013. proizlazi da je zbog općeg teškog ekonomskog stanja uvjetovanog dugotrajnom gospodarskom krizom te zbog iznimno dugih rokova plaćanja isporučene robe od strane poslovnih partnera došlo do poteškoća u redovnom poslovanju poslodavca, uključivši pad prihoda, slijedom čega je poslodavac proveo analizu organizacije poslovanja, s ciljem poboljšanja učinkovitosti poslovanja, te je nakon izvršene analize utvrdio da je potrebno provesti reorganizaciju poslovanja, u sklopu koje da nema potrebe za radom radnika na radnom mjestu „rukovoditelj stručnih suradnika“, a da istodobno postoji potreba za radom na radnom mjestu „stručnog suradnika za područje oftalmologije“ pa je radnici S. K. – ovdje tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto,
- da tužiteljica nije prihvatila ponudu tuženika za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova „stručnog suradnika za područje oftalmologije“,
- da se tužiteljica zaposlila kod novog poslodavca od 19. kolovoza 2013.
10. Nižetupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši da su na strani tuženika postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora, sve u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 1. i članka 115. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR). Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces poslovanja te u tom pogledu ukine radna mjesta za koja smatra da su mu nepotrebna, da je ukidanjem radnog mjesta „voditelja stručnih suradnika“ došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica što predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.
10.1. Posljedično su odbili zahtjev za utvrđenjem sudskog raskida ugovora o radu kao i zahtjev za naknadom štete.
10.2. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za isplatu stimulativnog dijela, za rezultate rada u 2012., cijeneći da su člankom 12. stavak 2. Ugovora o radu stranke ugovorile da radniku pripada pravo na isplatu stimulativnog dijela plaće za slučaj ispunjenja godišnjih planova u iznosu od maksimalno 20% godišnje bruto plaće, ali da tužiteljica nije dokazala pretpostavke za takvu isplatu (npr. da je donesena Odluka Uprave tuženika o isplati stimulacije), te da iz provedenog postupka proizlazi da ni ostali radnici tuženika za 2012. nisu dobili stimulaciju.
10.3. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće za razdoblje od 3. kolovoza 2013. do 18. kolovoza 2013. jer tužiteljica nije dokazala da joj je radni odnos trebao prestati s danom 18. kolovoza 2013. (otkazni rok tužiteljici je istekao 2. kolovoza 2013.).
11. Odredbom članka 107. stavak 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), uz poštivanje kriterija iz stavka 2. tog članka.
11.1. Pri tome, stavkom 2. istog članka propisano je da su poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušteni samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.
12. Prema odredbi članka 115. stavak 1. ZR odredbe tog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučajeve kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
13. Prema shvaćanju ovog suda opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 1. ZR postoji kada poslodavac, u slučaju „pada poslovanja“, a u cilju očuvanja stabilnosti i likvidnosti društva, izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u konkretnom slučaju, neka radna mjesta ukine, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta odnosno da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.
14. U ovom slučaju utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje tuženika (na koje se pozvao i u osporenoj Odluci o otkazu) da je samo korištenjem navedenog autonomnog prava otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom - i to upravo u cilju očuvanja stabilnosti i likvidnosti društva, te da je u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR dokazao da je u postojećim uvjetima u gospodarstvu imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz Ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi članka 107. stavak 1. točka 1. ZR.
15. Tužiteljica u reviziji i dalje ustraje u tvrdnji da je Odluka o otkazu nedopuštena jer da nisu postojali gospodarski niti organizacijski razlozi koji bi opravdali otkazivanje Ugovora o radu, međutim takvim navodima se osporavaju činjenična utvrđenja i koja ovaj sud sukladno članku 385. stavak 1. ZPP nije ovlašten razmatrati.
16. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svom poslovanju. Zato, kada je tuženik primoran ukinuti određeno radno mjesto ne uvodeći novo radno mjesto kojem bi povjerio poslove dotadašnjeg radnog mjesta tužiteljici, ostvarile su se pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga, a uz ponudu izmijenjenog ugovora sve u smislu odredbe članka 115. ZR.
17. Sama činjenica što je tužiteljica, odbila poslodavčevu ponudu za sklapanje ugovora o radu za poslove „stručnog suradnika za područje oftalmologije“ i time onemogućila daljnje pregovore u pokušaju njenog zapošljavanja kod tuženika, dokazuje da je poslodavac pokušao zaposliti tužiteljicu na drugim poslovima, čime je potpuno postupio u skladu s odredbom iz članka 107. stavak 2. ZR.
18. Odredbom članka 117. stavak 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
19. U tumačenju odredbe članka 117. stavak 1. ZR, sudski raskid ugovora o radu može se odrediti samo ako je sud utvrdio da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos. U situaciji kao što je ova, a kada je sud odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je otkaz nedopušten, onda nema ni pretpostavki za ocjenjivati osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, a kojeg je postavila tužiteljica.
20. Polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, a kada je odbijen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, kao i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, onda je ocijeniti da je neosnovan zahtjev tužiteljice i za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
21. Nadalje, imajući u vidu sadržaj odredbe članka 12. stavak 2. Ugovora o radu stimulacija je varijabilni dio plaće koji ovisi o zalaganju radnika i ta plaća kod tuženika se radniku može, a ne mora, uvećati, ovisno o stupnju ostvarenog učinka rada. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala (članak 219. stavak 1. ZPP) pretpostavke za takvu isplatu to su nižestupanjski sudovi pravilno takav zahtjev tužiteljice za isplatu stimulacije u iznosu od 67.200,00 kuna sa zateznim kamatama za 2012. godinu, odbili.
22. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
23. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Đuro Sessa, v.r.