Rev 301/2020-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske

Pristupanje sadržaju

- 1 - Rev 301/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 301/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz S., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: … zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1803/2018-2 od 30. kolovoza 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-254/2015 od 25. svibnja 2018., na sjednici održanoj 12. srpnja 2023.

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana revizija tužitelja, preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1803/2018-2 od 30. kolovoza 2018. u dijelu izreke pod toč. I. kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 17.929,52 EUR (135.090,00 kn) i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-254/2015 od 25. svibnja 2018. u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 17.929,52 EUR (135.090,00 kn), i sudi:

Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., …, OIB: … isplatiti tužitelju V. B. iz S., …, OIB:…, daljnji iznos od 17.929,52 EUR (135.090,00 kn), sa pripadajućim zateznim kamatama obračunatima od 21. veljače 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana revizija tužitelja u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade za povredu prava osobnosti na ime neimovinske štete ukupan iznos od 12.150,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od dana 21.02.2008.g. pa sve do isplate, dok se s više zatraženim na ime neimovinske štete za iznos od 587.850,00 kn tužitelj odbija.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 10.042,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od dana 21.02.2008.g. pa sve do isplate, dok se s više zatraženim za iznos od 18.043,00 kn tužitelj odbija.

III Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade za period od 16.10.2010.g. do 01.03.2018.g. iznos od 196.755,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 1.315,94 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.549,64 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 574,56 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.245,8 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od2.245,8 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 2.228,00 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 2.239,8 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 2.223,08 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 2.231,48 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 2.205,2 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 2.222,72 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 2.208,52 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 2.215,62 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 2.211,36 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 2.213,47 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.11.2015.g. do isplate,

- na iznos od 2.203,56 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 2.210,18 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 2.205,21 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 2.207,7 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 2.193,49 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 2.202,96 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.05.2017.g. do isplate,

- na iznos od 2.172,20 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.09.2017.g. do isplate,

- na iznos od 2.187,58 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 05.03.2018.g. do isplate, dok se s više zatraženim na ime izgubljene zarade za iznos od 196.755,00 kn i s više zatraženim na navedene iznose sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama tužitelj odbija.

IV Dužan je tuženik u roku 15 dana počev od 01.03.2018.g. pa dok postoje zakonski uvjeti tužitelju na ime rente s osnova izgubljene zarade isplaćivati mjesečno iznos od 2.187,58 kn koji iznos dospijeva 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno Zakonu o zateznoj kamati i Uredbi Vlade RH o visini stope zatezne kamate, a koja teče počev od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, s tim da je mjesečne iznose dospjele do pravomoćnosti dužan isplatiti u ukupnom iznosu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok se s više zatraženim za daljnji mjesečni iznos od 2.287,58 kn i sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tužitelj odbija.

V Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za period od 01.7.2008.g. do 01.03.2018.g. iznos od 32.480,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 280,00 kn teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku počev od 01.03.2018.g. do isplate, dok se s više zatraženim na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njega i to za iznos od 32.480,00 kn i na ime zakonske zatezne kamate na pojedini iznos od 280,00 kn tužitelj odbija.

VI Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade tuđe pomoći i njege počev od 01.03.2018.g. pa dok postoje zakonski uvjeti tužitelju na ime rente isplaćivati mjesečno iznos od 280,00 kn koji iznos dospijeva 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno Zakonu o zateznoj kamati i Uredbi Vlade RH o visini stope zatezne kamate, a koja teče počev od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, s tim da je mjesečne iznose dospjele do pravomoćnosti dužan isplatiti u ukupnom iznosu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok se s više zatraženim na ime naknade tuđe pomoći i njege za iznos od 280,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama tužitelj odbija.

VII Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnog iznosu od 204.792,5 kn, dok se s više zatraženim na ime troškova postupka tužitelj odbija.“

2.1. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, a djelomično odbija žalba tuženika, pa se prvostupanjska presuda preinačuje u dijelu pod točkom I.,II. V., i VI. izreke i u tom dijelu sudi:

I. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 57.180,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21. veljače 2008. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, dok se sa više zatraženim na ime neimovinske štete i to za iznos od 542.820,00 kuna tužitelj odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 12.851,00 kunu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od dana 21. veljače 2008. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, dok se sa više zatraženim na ime imovinske štete i to za iznos od 15.234,00 kune tužitelj odbija.

III. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 01.srpnja 2008. do 01. ožujka 2018.g. iznos od 38.976,00 kuna, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete po ovom osnovu u iznosu od 25.984,00 kune.

IV. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade tuđe pomoći i njege počev od 01. ožujka 2018. pa dok postoje zakonski uvjeti tužitelju na ime rente isplaćivati mjesečno iznos od 336,00 kuna koji iznos dospijeva 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, s tim da je mjesečne iznose dospjele do pravomoćnosti dužan isplatiti u ukupnom iznosu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok se s više zatraženim na ime naknade tuđe pomoći i njege i to za iznos od 224,00 kune sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama tužitelj odbija.“

2.2. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„Prihvaća se djelomično žalba tuženika pa se prvostupanjska presuda ukida u dijelu:

a) pod točkom III. izreke,

b) pod točkom IV. izreke,

c) kojim su pod točkom V. izreke tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu priznate zakonske zatezne kamate na pojedine iznose glavnice,

d) pod točkom VII. izreke

i u tom se ukinutom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“

3. Protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila … 2007. na dionici državne ceste … u mjestu D.-L.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali motocikl marke "Suzuki" reg. oznake … kojim je upravljao tužitelj i osobno vozilo marke "VW Passat" reg. oznake … osigurano kod tuženika, kojim je navedene prigode upravljao vozač A. G.,

- da se motocikl "Suzuki" kretao južnom voznom trakom u smjera O. brzinom od oko 74-76 km/h,

- da osobni automobil „VW Passat“ uključivao na cestu … vožnjom unazad sa makadamskog parkirališta s južne strane kolnika sa namjerom nastavka vožnje u smjeru O.,

- da je došlo do naleta motocikla prednjim kotačem na prednju desnu stranuosobnog automobila brzinom koju je motocikl imao neposredno pred sudar, dok je vozilo "VW Passat" bilo u kretanju naprijed i u času sudara imalo brzinu od 8-9 km/h,

- da je od trenutka stupanja osobnog automobila na južni rub kolnika pa do sudara proteklo ukupno vrijeme oko 5,33 sek, pa kada se za to vrijeme vrati motocikl u suprotan smjer od smjera kretanja proizlazi da je u času stupanja automobila na južni rub kolnika vožnjom unazad motocikl bio oko 110,00 m ispred mjesta sudara,

- da su se u tim pozicijama vozači mogli nesmetano vidjeti, jer je na mjestu nesreće mogućnost međusobnog uočavanja oko 120 metara,

- da se sudar među vozilima mogao izbjeći da je vozač osobnog automobila u času stupanja na južni rub kolnika, kada je motocikl bio oko 110,00 m od mjesta sudara i kada ga je mogao vidjeti, odustao od daljnjeg uključivanja, jer bi time gotovo čitava južna vozna traka bila slobodna za prolaz motocikla, a vozač je pogledom udesno tada mogao uočiti nailazeći motocikl,

- da se sudar također mogao izbjeći da je vozač motocikla u času stupanja automobila na južni rub kolnika poduzeo kočenje motocikla i to ne intenzivno blokiranim kotačima već i s usporenjem od oko 2,4 m/s2,

nižestupanjski sudovi ocijenili su da su za nastanak štetnog događaja suodgovorna oba sudionika prometne nezgode jer se ta suodgovornost temelji na odredbi čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Imajući u vidu sve okolnosti nastanka prometne nezgode, kao i značenje povrijeđenih odredaba čl. 34. st. 1. , čl. 43. st. 1. i 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 105/04 - dalje: ZSPC) koje propisuju način postupanja sudionika u prometu, drugostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj suodgovoran za nastanak prometne nezgode u omjeru od 40%, a osiguranik tuženika u omjeru od 60%.

8.1. U odnosu na navode tužitelja kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova te drugačije ocjenjuje dokaze izvedene u postupku, odnosno kojima prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu suodgovornosti za nastanak štetnog događaja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode revidenta iznesene u reviziji.

8.2. Nadalje, tužitelj je u reviziji naveo da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na njegove žalbene navode o pogrešno utvrđenom omjeru suogovornosti za nastanak štete, čime bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti je ispitao prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 365. ZPP, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 365. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP. Suprotno navodima tužitelja iznesenim u reviziji, u obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud je djelomično prihvatio žalbene navode tužitelja te je ocijenio manjim omjer krivnje tužitelja za nastanak štete. Prema tome, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred drugostupanjski sudom na koju ukazuje revident, budući da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja da je tužitelj u predmetom štetnom događaju zadobio osobito teške tjelesne ozljede i to: prijelom gornje i donje grane stidne zdjelice, višekomadni prijelom poprečnih nastavaka 6. i 7. vratnog kralješka s lijeve strane s krvnim podljevom mekih česti vrata lijevo, oštećenje živčanog spleta za lijevo rame i lijevu ruku sa potpunim ispadom funkcije lijevog ramena i lijeve ruke, paralizu teškog stupnja, prijelom prvog i drugog lijevog rebra sa izljevom tekućine u prsište i naknadnim razvojem priraslica, ranu razderotinu lijevog koljena, oguljotinu lijevog ramena, začepljenje ugruškom lijeve velike vratne vene, šum u lijevom uhu sa treperenjem očnih jabučica i vrtoglavicama i diskretno padanje gornje vjeđe lijevog oka; da je tužitelj proveo u bolnici ukupno 46 dana gdje je bio izložen raznim neugodnostima ležanja u krevetu i vršenja nužde, podvrgnut operativnim zahvatima, skidanjima šavova i previjanjima, primanju injekcija, infuzija i RTG snimanjima; pa je uslijed zadobivenih ozljeda tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 10 do 15 dana, srednjeg intenziteta 15 do 30 dana i slabog intenziteta 30 do 45 dana; te je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja trpio primarni strah vrlo jakog intenziteta oko 30 sekundi, te primarni strah jakog intenziteta još sat vremena, a potom je trpio tzv. sekundarni jakog intenziteta oko 2 tjedna, srednjeg intenziteta 4 tjedna, te još mjesec i pol strah lakog intenziteta, te je bio često depresivan, neraspoložen, oslabljenih voljnih funkcija, anksiozan, slabije mogućnosti koncentracije pažnje i zbog toga nešto težeg pamćenja; kao i da je kod tužitelja je došlo do smanjenja opće životne aktivnosti od 75% koja se ogleda u tome što tužitelj zbog potpune uzetosti lijeve ruke neće moći nositi teret, podizati dijete, baviti se sviranjem, neće moći voziti automobil, bicikl, brod, imati će poteškoće kod pridržavanja za ručku u sredstvima javnog prijevoza, neće moći igrati sportove s loptom, baviti se ribolovom, veslanjem, jedrenjem itd; te je kao posljedica zadobivenih ozljeda kod tužitelja zaostala naruženost jakog stupnja uvijek vidljiva trećima; nižestupanjski sudovi su ocijenili da pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje iznosi 450.300,00 kn te je drugostupanjski sud, ocijenivši da je tuženik dužan naknaditi tužitelju 60% prouzročene štete, te budući je tužitelju na ime neimovinske štete prethodno već isplaćen iznos od 213.000,00 kuna, naložio tuženiku po ovom osnovu tužitelju isplatiti iznos od 57.180,00 kn, a preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 542.820,00 kn odbijen je kao neosnovan.

10. Revident smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO, jer da određena naknada neimovinske štete ne predstavlja primjerenu satisfakciju za pretrpljenu štetu.

11. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

12. Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, a imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja (težinu povreda, životnu dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja - … godina, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, opseg trajnog smanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja, način na koji se to smanjenje manifestira u njegovom svakodnevnom i obiteljskom životu, stupanj naruženosti) osnovano revident ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. Sudovi su se, odlučujući o iznosu pravične novčane naknade, rukovodili Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, koji su doneseni još u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

14. Međutim, kako je od donošenja tih kriterija proteklo znatno vremensko razdoblje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, a imajući u vidu i podatke Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2002. te s tim u vezi porast prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na 2002. godinu za 66,9 %, na drugoj sjednici Građanskog odjela (2/20) održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj Su:IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje da se Orijentacijski kriteriji iz 2002. mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 %. S tim u vezi, izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

15. Imajući na umu sve navedeno, ocjena je ovog suda da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer bi, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, odnosno svim kvalifikatornim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO, tužitelju pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 675.450,00 kn, što umanjeno za utvrđeni omjer suodgovornosti tužitelja iznosi 405.270,00 kn. Budući da je tuženik već isplatio tužitelju s te osnove 213.000,00 kn, tuženiku je ovom presudom naloženo, pored već dosuđenih 57.180,00 kn, isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 135.090,00 kn, odnosno 17.929,52 EUR, sa zateznim kamatama obračunatima od 21. veljače 2008. (čl. 1103. ZOO), po stopi određenoj na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

16. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, djelomično prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 135.090,00 kn, odnosno 17.929,52 EUR i taj dio zahtjeva tužitelja prihvatiti (točka I. izreke), dok je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (točka II. izreke).

Zagreb, 12. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Svaki zakon ima / aktivni sadržaj / pametno označavanje / pripremu za ispis / eko e-oblik

Pogledajte npr. Zakon o radu

Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.