1

                                                                     

 

Poslovni broj: Gž-1235/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice O. V. K. iz S., sada pokojne, a kojoj je univerzalni sukcesor V. V. M. iz B., S., koju zastupa punomoćnica B. S. R., odvjetnica u D., protiv tuženika – protutužitelja V. K. iz S.,  OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K. odvjetnik u D., radi utvrđenja i predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-168/2019 od 25. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

 

I Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-168/2019 od 25. studenog 2021.

 

a)       potvrđuje

 

-          u točki I. podtočka 1. izreke;

-          u točki II. podtočka 3. izreke;

-          u dijelu točke I podtočka 2. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica – protutuženica V. V. M. univerzalni sukcesor O. V. K. za 2/4 dijela stana što se nalazi na drugom katu zgrade južno u D., stan površine 53,96 m2 u čest. zgr. …, izgrađen na čest. zem. … k.o. D. uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a tuženik – protutužitelj V. K. za ¼ dijela ove nekretnine i kojim je naloženo tuženiku – protutužitelju trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice – protutuženice na nekretnini za 2/4 dijela;

-          u dijelu točke II podtočka 1. izreke kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tuženika –protutužitelja V. K., kao nasljednika pok. M. K. za 2/4 dijela nekretnine – stan na drugom katu južno površina 53,96 m2 u č.zgr. … uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine izgrađen na čest. zem. … k.o. D.;

-          u dijelu točke II podtočka 2. kojim je odbijen zahtjev tuženika – protutužitelja da tužiteljica-protutuženica trpi uknjižbu prava vlasništva na stanu za 2/4 dijela;

 

b)     preinačuje u dijelu točke I podtočka 3. izreke tako da glasi:

 

„Utvrđuje se da strankama pripada pravo korištenja na jednake dijelove obiteljske grobnice broj … na groblju B. u D., pa je tuženik dužan trpjeti upis prava korištenja tužiteljice- protutuženice na obiteljskoj grobnici u grobni očevidnik na temelju ove presude.“

 

c)     ukida

 

-          u preostalom dijelu točke I podtočka 2. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice – protutuženice za utvrđenje prava suvlasništva za ¼ dijela  stana koji se nalazi na drugom katu zgrade južno u D., stan površine 53,96 m2, u čest. zgr. …, izgrađena na čest zem. … k.o. D., uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine;

-          u preostalom dijelu točke II podtočka 1. i 2. kojim je odbijen zahtjev tuženika – protutužitelja za utvrđenje prava suvlasništva za ¼ dijela na stanu što se nalazi na drugom katu zgrade južno u D., stan površine 53,96 m2, u čest. zgr. …, izgrađen na čest. zem. … k.o. D. uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine i uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi;

-          u točki II podtočka 4. izreke

 

i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'1.Utvrđuje se da sada pok. V.-K. O. imala status izvanbračnog druga, te da je postojala izvanbračna zajednica sa pok. K. M. koja je trajala sve do njegove smrti 27. srpnja 2006. i to neprekidno.

 

2.Utvrđuje se da je tužiteljica-protutuženica V. V. M., univerzalni sukcesor V. K. O. vlasnica za ¾ dijela stana, koji se nalazi na II katu južno zgrade u D., stan površine 53,96 m2 u čest. zgr. …, izgrađene na čest. zem. … k.o. D., uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a tuženik-protutužitelj ¼ -dijela ove nekretnine, pa je on dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice-protutuženice na gore označenoj nekretnini za ¾ dijela, uz prethodno brisanje svoga prava u označenom suvlasničkom dijelu, a sve na temelju ove presude.

 

3.Utvrđuje se da strankama pripada pravo vlasništva na jednake djelove i to obiteljske grobnice br. … na groblju B. u D., pa je tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice-protutuženice na obiteljskoj grobnici u grobni očevidnik, a sve na temelju ove presude.'

 

II. Odbija se zahtjev iz protutužbe koji glasi:

 

'1.Utvrđuje se da je protutužitelj V. K., kao nasljednik iza svog oca, M. K., vlasnik ¾ dijela (ukupno cjeline) nekretnine – etaže – stan na II. katu južno, površine 53,96 m2 u čest. zgr. … uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve čest. zgr. …, čest.zem. … k.o. D..

 

2. Protutužena je dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva ¾ dijela stana na II. katu južno, površine 53,96 m2 u čest. zgr. … uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve čest. zgr. …, čest. zem. … k.o. D. na ime protutužitelja uz istovremeni izbris uknjižene V. V. M. u tom dijelu.

 

3. Utvrđuje se da je protutužitelj V. K. kao nasljednik iza svog oca, M. K., nositelj prava korištenja ½ (ukupno cjeline) dijela obiteljske grobnice broj … na groblju B. Tuženik-protutužitelj je dužan tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana nadoknaditi parnični trošak od 15.000,00 kn, pod prijetnjom ovrhe.'“

 

2.     Protiv navedene presude tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) je izjavio žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice – protutuženice (dalje: tužiteljice)  i prihvati tužbeni zahtjev tuženika, ili podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

 

4.     Tužiteljica je odgovorila na žalbu.

 

5.     Žalba je djelomično osnovana.

 

6.     Ovaj parnični postupak je pokrenula O. V. K. protiv tuženika sa zahtjevom za utvrđenje da je sa pok. M. K. bila u izvanbračnoj zajednici u vrijeme njegove smrti, da je po osnovi bračne stečevine stekla ½ dijela stana što se nalazi u D., površine 53,96 m2, u čest zgr. …, izgrađen na čest. zem…. k.o. D. a ¼ dijela tog stana  po osnovi nasljeđivanja iza M. K. i ½ dijela prava korištenja obiteljske grobnice broj … na groblju B. u D. po osnovi nasljeđivanja iza M. K..

 

7.     Tražila je da se utvrdi njeno pravo i izvrši uknjižba.

 

8.     Tuženik je sin i nasljednik pok. M. K. koji je proglašen nasljednikom u ostavinskom postupku u kojem nije sudjelovala O. V. K.. On je tvrdio da nije postojala izvanbračna zajednica između O. V. K. i M. K., i da je stan bio isključivo vlasništvo pok. M. K., a na obiteljskoj grobnici imao pravo korištenja.

 

9.     Tužiteljica je naslijedila O. V. K..

 

10. Tuženik je podnio protutužbu kojom je tražio utvrđenje da je kao nasljednik svog oca vlasnik cjeline stana što se nalazi u D., a s obzirom da je uknjiženo ¼ dijela tražio da se utvrdi vlasnikom za ¾ dijela  tog stana, te uknjižbu na stanu. Također je postavio zahtjev za utvrđenje da ima pravo korištenja na obiteljskoj grobnici broj … na groblju B., kao nasljednik iza svog oca.

 

11. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

-            da su pok. O. V. K. i M. K. živjeli u izvanbračnoj zajednici u S. od 1983. godine;

-            da su sklopili brak 9. studenog 1994. a razveli se formalno 12. srpnja 1999. godine;

-            da je M. K. umro 27. travnja 2006., a O. V. K. 19. prosinca 2009.;

-            da je M. K. pogodbom kupnje i prodaje sklopljenom s D. s. S. D. u D. 28. studenog 2001. kupio stan površine 53,96 m2 na drugom katu južno zgrada u ulici …, u čest. zgr. … sagrađene na čest. zem. … zk.ul. … k.o. D. za kupoprodajnu cijenu od 119.000 DEM;

-            da su M. K. i O. V. K. zajedno uređivali stan;

-            da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika I. H. iz Z. broj O-6747/06 iza M. K. nasljednikom u pogledu predmetnog stana i pravo korištenja grobnice proglašen tuženik, a  O. V. K. nije sudjelovala u tom postupku;

-            da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku broj O-749/10 raspoređena imovine iza O. V. K. i to ¾ dijela predmetnog stana i ½ dijela prava korištenja obiteljske grobnice broj … na groblju B. a tužiteljica je proglašena njenom nasljednicom;

-            da su O. V. K. i M. K. otkupili stanove u S. na kojima su bili nositelji stanarskog prava, i to M. K. ugovorom od 20. srpnja 2000.;

-            da je M. K. naslijedio svoju majku H. K. rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj O-743/94 a između ostalog iza majke je naslijedio  novčana sredstva i to štedni ulog u iznosu od 3.048,70 ATS, štedni ulog od 91.669,02 DEM, štedni ulog od 31.482,53 USD, štedni ulog od 538 HRD, štedni ulog od 90.301 HRD, štedni ulog od 70,24 BEF, 23.900,14 HRK, 234.471,09 ITL, te pravo korištenja na dvije obiteljske grobnice na groblju M.;

-            da je O. V. K. na osmrtnici iza pok. M. K., koju je sastavila zajedno sa tuženikom, navedena kao supruga, da je bila punomoćnica M. K. na štednoj knjižici banke koja je vodila njegove račune;

-            da se u pismu svjedokinje G. Š. od 7. srpnja 2005. spominje sin M. V. i O. sa riječima „da se čuo s O. i prati njegovo liječenje, da se O. jako brine za M. i istaknuto je da bude ponosan na sina i ženu“ ;

-            da je G. Š. u brzojavu sućuti kojeg je izjavila O. izjavila da izjavljuje sućut kao supruzi, a svjedok V. Š. je nakon smrti M. u razglednici upućenoj O. napisao da joj piše zadnjih dana te nesretne godine u kojoj je izgubila voljenog supruga;

-            da ni O. ni M. nisu sklapali nove brakove, i da su nastavili zajedno živjeti;

-            da su svjedoci A. M. i N. V. (suprug tužiteljice i tetka) potvrdili postojanje izvanbračne zajednice;

-            da su svjedoci G. Š. i V. Š. tvrdili da je M. ostao u dobrim odnosima nakon razvoda sa O. ali da nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici.

 

12. Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja do kojih je došao na temelju ocjene izvedenih dokaza i to svakog ponaosob i u međusobnoj vezi prvostupanjski je sud zaključio da je postojala životna zajednica između O. V. K. i M. K., da se radi o neudanoj ženi i neoženjenom muškarcu, da je trajala više od tri godine, a zaključak temelji na iskazima svjedoka A. M. i N. V., kao i na iskazu tužiteljice, te na osnovi činjenica da je O. bila na sprovodu M. K., da je u osmrtnici navedena kao supruga, da je i druge osobe u pismenima (G. Š. i V. Š.) kada spominju O. navode da je ona supruga M. K..

 

13. Ovdje valja dodati da ovakav zaključak prvostupanjskog suda podupire i činjenice da je nakon razvoda braka uslijedio otkup stanova od strane oba supružnika na stanovima u S., jer prema iskazima svjedoka prema pozitivnim propisima koji su vrijedili u B. i H. supružnici nisu mogli otkupiti dva stana već samo jedan, pa s  tim u vezi ocjenjuje se da je rastava bila formalna i da je učinjena s ciljem da se ostvari pravo na otkup stana u S., što je naveo svjedok A. M. i svjedokinja N. V. koja detaljno opisuje na koji način je vršen otkup stanova (otkupljivani su po obračunima, plaćeni certifikatima).

 

14. Primjenjujući na utvrđeno činjenično stanje odredbu članka 11. Obiteljskog zakona(„Narodne novine“, broj: 103/15), prema kojoj je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine i smatra se izvanbračnom zajednicom, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastala sklapanjem braka, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je postojala izvanbračna zajednica između O. V. K. i M. K.. Ovdje valja navesti da je mjerodavno pravo odredbe članka 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04), koja na  isti način definira izvanbračnu zajednicu.

 

15. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje ovaj činjenični zaključak prvostupanjskog suda ali po stajalištu ovog suda bez uspjeha. Naime, prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjano analizirao i cijenio, a stečena uvjerenja opravdao je logičnim i uvjerljivim razlozima. Nadalje, žalitelj ukazuje da od dana razvoda braka pa do dana zaključenja ugovora nije proteklo 3 godine, pa s tim u vezi ističe da nekretnina (stan) i pravo korištenja grobnice nije stečeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Činjenično taj zaključak ne stoji jer je izvanbračna zajednica trajala do smrti pok. M. K., a to je bilo 27. srpnja 2006. pa stjecanje prava vlasništva predmetnog stana koje se dogodilo 2001. je zasigurno stjecanje dok je trajala izvanbračna zajednica. Pored toga, u konkretnom slučaju se izvanbračna zajednica nastavila na bračnu zajednicu pa svakako i vrijeme koje je proteklo prije razvoda braka valja uračunati kao vrijeme za koje su stranke mogle stjecati imovinu koja bi predstavljala bračnu stečevinu.

 

15.1.      Budući nije sporno među strankama da je Olga Vikić Krivokuća nadživjela M. K., da je bila njegova izvanbračna supruga, i da joj nije omogućeno sudjelovanje u ostavinkom postupku iza M. K., to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je s osnova nasljeđivanja ona stekla ½ dijela prava korištenja grobnice i ½ prava vlasništva stana, a tužiteljica ju je naslijedila. U nepovoljnijoj situaciji za tužiteljicu, a nepovoljnija pravna situacija je ako sud utvrdi da stan  ne predstavlja bračnu stečevinu O. V. K. i M. K. već da se radi od vlastitoj imovini M. K., O. V. K., pa time i tužiteljica bi stekla ½ dijela prava vlasništva stana pa je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica stekla ½ dijela prava vlasništva stana (točka a, alineja 4. izreke presude i rješenja).

 

 

16. Među strankama je bilo sporno predstavlja li stan u D. bračnu stečevinu O. V. K. i M. K.. Tužiteljica je tvrdila da se radi o imovini koja je stečena radom tijekom izvanbračne zajednice, a tuženik je tvrdio da je stan kupljen novčanim sredstvima koje je M. K. naslijedio iza svojih roditelja.

 

17. S tim u vezi valja ukazati da je svjedok Š. vrlo detaljno opisivao na koji način je kupljena nekretnina i kojim sredstvima i pri tom tvrdio da je nekretnina kupljena novčanim sredstvima koje je M. K. naslijedio iza svojih roditelja, a takav zaključak bi mogla poduprijeti i činjenica da je M. naslijedio znatna novčana sredstva iza smrti svoje majke.

 

18. Prvostupanjski sud je zaključio da se radi o bračnoj stečevini sa jednakim udjelima pa je stoga tužiteljici, kao nasljednici O. V. K. dosudio i daljnja ¼ dijela nekretnine uz obrazloženje da se radi o imovini stečenoj tijekom braka. Ovdje valja podsjetiti da je bračna stečevina imovina koju (izvan) bračni drugovi steknu radom tijekom trajanja (izvan)bračne zajednice ili koja potiče od tako stečene imovine. Kada tuženik tvrdi da je stan kupljen novčanim sredstvima što ih je njegov prednik naslijedio iza svoje majke on u biti time dovodi u pitanje tvrdnju tužiteljice da stan predstavlja bračnu stečevinu O. V. K. i M. K.. Prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog čega ne vjeruje tuženiku, odnosno zbog čega otklanja iskaz svjedoka u dijelu u kojem on tvrdi da je stan kupljen novčanim sredstvima što ih je M. naslijedio iza svojih roditelja i to posebno kada se iz rješenja o nasljeđivanju iza majke može zaključiti da je naslijedio značajna novčana sredstva, svakako dovoljna za kupnju stana.

 

19. O toj odlučnoj činjenici (da je stan kupljen novčanim sredstvima što ih je M. naslijedio iza roditelja i da ne predstavlja bračnu stečevinu) presuda ne sadrži razloge, pa je prvostupanjski sud, postupajući na ovakav način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se opisno ukazuje u tuženikovoj žalbi, a zbog koje presudu u dijelu što se odnosi na stjecanje prava vlasništva ¼ dijela predmetnog stana je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje oslonom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a. Ovdje valja ponoviti da O. V. K., a time i tužiteljici kao nasljednici, zasigurno pripada ½ dijela prava vlasništva stana jer, ako stan i ne predstavlja bračnu  stečevinu O. V. K. bi pripala polovina stana, po osnovi nasljeđivanja, a ako se utvrdi da je bračna stečevina njen udio se može povećati ali ne više od ¼ dijela prava vlasništva.

 

20. Iako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljici pripada ½ dijela grobnice pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je dosudio pravo vlasništva na grobnici, jer se sukladno odredbama Zakona grobljima jedinice lokalne samouprave su vlasnici groblja koja se nalaze na njihovom području (članak 2. Zakona o groblju, „Narodne novine“, broj: 19/98, 50/2 i 89/17 – dalje ZoG) s tim da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme i o tome donosi rješenje (članak 13. stavak 2. ZoG), iz čega proizlazi da građani imaju pravo korištenja a ne vlasništva grobnog mjesta pa je utoliko valjalo prihvatiti žalbu tuženika i pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici priznati pravo korištenja na grobnici broj 5010270 (točka b. presude i rješenja).

 

21. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je odluku o parničnim troškovima (točka II podtočka 4. izreke) je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Dubrovnik, 12. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                           Noemi Butorac, v.r.