- 1 -              Rev 642/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 642/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženika I.-I. n. d.d. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. p. d.o.o. u R., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-86/2019-2 od 3. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-84/2017-18 od 21. siječnja 2019., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 6. veljače 2017. nije dopuštena, da radni odnos tužitelja nije prestao, te da se tužitelja vrati na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja Odluke o otkazu, kao i zahtjev tužitelja na naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2019. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

7.1. Tužitelj u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi činjenični navodi tužitelja izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv presude suda drugog stupnja nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

              - da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 6. veljače 2017. tužitelju otkazao Ugovor o radu sklopljen 7. veljače 2006. za obavljanje poslova na radnom mjestu zaštitar – vođa smjene, koji Ugovor je sklopljen s tadašnjim poslodavcem S. d.o.o., kojeg poslodavca je preuzeo tuženik,

 

              - da je tužitelju prethodno bio otkazan Ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, koja Odluka o otkazu je utvrđena nedopuštenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-1961/2012 od 17. lipnja 2014, potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3738/2014 od 30. rujna 2015. te je tužitelj vraćen na rad kod tuženika s danom 1. prosinca 2015.,

 

              - da je tuženik proveo savjetovanje s Radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika te je Radničkom vijeću dostavljen nacrt odluke o utvrđivanju kolektivnog viška iz koje je razvidno da više ne postoji radno mjesto zaštitara te da tuženik namjerava tužitelju otkazati ugovor o radu,

 

- da se Radničko vijeće dopisom od 15. prosinca 2015. očitovalo na način da je se protivilo donošenju Odluke o utvrđivanju kolektivnog viška radnika,

 

              - da je iz očitovanja Radničkog vijeća od 1. veljače 2016. proizlazi da se protivi donošenju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za tužitelja iz razloga što ima status branitelja, više od 22 godine radnog staža kod tuženika te da sukladno odredbama Sporazuma o pravima hrvatskih branitelja nisu stečeni uvjeti za davanje suglasnosti o otkazu,

 

              - da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-27/2016-10 od 22. rujna 2016. potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1236/2016 od 7. prosinca 2016. nadomještena suglasnost Radničkog vijeća tuženika za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju zaposlenom na radnom mjestu zaštitar – vođa smjene,

 

              - da iz Odluke o utvrđivanju kolektivnog viška radnika od 22. prosinca 2015. proizlazi da je kod tuženika radi unaprjeđenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, a temeljem organizacijskih i tehnoloških promjena utvrđen prestanak potrebe za radom 3.135 radnika te da je, između ostalog, radno mjesto pod nazivom zaštitar nepostojeće radno mjesto.

 

10. Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik izmijenio organizacijsku strukturu poslovanja u kojoj reorganizaciji je ukinuo radno mjesto tužitelja. Konkretno, tužitelj je kod tuženika obavljao poslove zaštitar-vođa smjene, a tuženik je radni proces organizirao tako da je ukinuo sva radna mjesta zaštitara i otkazao radni odnos zaštitarima jer više za tu djelatnost nije zapošljavao radnike već su mu zaštitarske usluge, pružali (druga) zato ovlaštena društva. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces poslovanja te u tom pogledu ukine radna mjesta za koja smatra da su mu nepotrebna, da je ukidanjem radnog mjesta zaštitar-vođa smjene došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj što predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju sukladno članku 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR).

 

10.1. Pri tome je drugostupanjski sud zaključio da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje diskriminacije niti je naveo na temelju koje diskriminacijske osnove propisane odredbom članka 1. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) se prema njemu nepovoljno postupalo.

 

11. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

12. U situacijama kada poslodavac donese odluku o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, poslodavac najčešće reorganizira svoje poslovanje zbog postizanja boljih poslovnih rezultata uslijed čega dolazi do smanjenja ili prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla. Stoga kada je tuženik, ovdje poslodavac u racionalizaciji poslovanja odlučio ukinuti radna mjesta zaštitar-vođa smjene (i niz drugih radnih mjesta) ocijenivši ih nepotrebnim, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je nužna posljedica reorganizacije poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, jer je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao.

 

13. Revizijski navodi tužitelja da je otkaz nedopušten jer mu poslodavac nije ponudio drugo odgovarajuće radno mjesto, su neodlučni jer tuženik nije bio niti u obvezi sukladno članku 115. stavak 1. točka 1. ZR koji ne zahtijeva za dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu pretpostavku da poslodavac radnika nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima (kako je to bilo regulirano odredbom članka 107. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 62/11, 82/12 i 73/13) koji je bio na snazi do 7. kolovoza 2014. Stoga su navodi tužitelja da mu poslodavac nije ponudio drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama, neodlučni za odluku u ovom sporu.

 

14. Nadalje, odredbom članka 7. stavak 4. ZR propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, dok je odredbom članka 7. stavka 5. ZR propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

 

15. Prema odredbi članka 1. stavak 1. i 2. ZSD diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema stavku 3. diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju.

 

16. Sukladno odredbi članka 2. ZSD izravna diskriminacija znači postupanje uvjetovano nekim od temelja iz stavka 1. toga članka kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (stavak 1.). Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavak 1. toga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (stavak 2.).

 

17. Dakle, diskriminacija je nejednako postupanje odnosno stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).

 

18. Odredbom članka 20. stavak 1. ZSD je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

19. Imajući u vidu izloženo te tvrdnje s kojima tužitelj obrazlaže postojanje diskriminacije (…da nije bio u mogućnosti izvršiti prekvalifikaciju kao i drugi radnici jer je osporavao ranije dobiveni otkaz pred sudom, pa da je time doveden u nepovoljniju poziciju u odnosu na radnike koji su izvršili prekvalifikaciju i ostali raditi kod tuženika…), tužitelj i po shvaćanju ovoga suda nije učinio vjerojatnim da je otkazivanje ugovora o radu uvjetovano kojom od diskriminatornih osnova, niti se tužitelj pozvao na jednu od zakonom propisanih osnova diskriminacije u smislu odredbe članka 1. ZSD.

 

20. Tužitelj svoje navode o diskriminaciji ne obrazlaže niti jednom činjenicom iz koje bi bilo razvidno da je diskriminiran po nekoj od osnova iz naprijed navedenih zakonskih odredbi. Revizijski navodi da su radnici koji su izvršili prekvalifikaciju zanimanja ostali raditi kod tuženika (…), a koja prekvalifikacija predstavlja promjenu trenutnog zanimanja/kvalifikacije određene osobe, ne upućuje na neku od osnova diskriminacije predviđenih odredbama ZR-a i ZSD-a.

 

21. Zbog iznijetih razloga, suprotno tvrdnji tužitelja, tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

22. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.