- 1 -              Rev 442/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 442/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. V. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.d. Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-321/2019-2 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-90/18 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2018. nije dopuštena, da radni odnos tužitelja nije prestao, te da se tužitelja vrati na posao, kao i zahtjev tužitelja na naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2016. na radnom mjestu „konobar“,

 

- da je tužitelj otuđio imovinu tuženika i to: paket (100 komada) rukavica, 10 komada pašteta PIK od 30 g i PIK buđola od 1,255 kg,

 

- da se tuženik savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji je izrazio suglasnost s namjerom tuženika da se tužitelju otkaže Ugovor o radu,

 

- da je tuženik 17. kolovoza 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju,

 

- da tužitelj nije osporio da je otuđio navedene predmete koji pripadaju tuženiku.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju postoji opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer je ponašanje tužitelja dovelo do naročito teške povrede njegovih prava i obveza iz radnog odnosa, a zbog čega je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika pa ocjenjuje da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita i opravdana.

 

11. Drugostupanjski sud je zauzeo jednako pravno shvaćanje kao i prvostupanjski sud i ocijenio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonitom i dopuštenom jer je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja radi čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo sukladno odredbi članka 116. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR).

 

12. Odredbom članka 116. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

13. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbe članka 116. stavak 1. ZR, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer je i prema shvaćanju ovog suda tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju zbog čega je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika i ocijenio da je radni odnos nemoguće nastaviti. Naime, upravo je otuđenje tuženikove imovine zbog kojeg je došlo do gubitka povjerenja, teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a sukladno odredbi članka 116. stavak 1. ZR.

 

14. Pri tome na navode revizije valja odgovoriti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora predstavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika prema kojem poslodavac očekuje od radnika ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova iz djelokruga poslova određenog radnog mjesta već i čuvanje imovine poslodavca i to kako sredstava rada tako i proizvoda koji se u procesu rada stvaraju. Otuđenje imovine tuženika od strane radnika ima za posljedicu gubitak povjerenja druge ugovorne stranke (poslodavca), i predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (koja bez obzira na vrijednost proizvoda koje je zaposlenik pokušao otuđiti) predstavlja važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

15. Prema ocjeni ovog suda nisu osnovani navodi, a koje tužitelj ponavlja u reviziji, da je predmetna Odluka o izvanrednom otkazu upitna s aspekta načela razmjernosti jer tužitelj za vrijeme svog dugogodišnjeg radnog staža kod tuženika nije počinio nikakav prijestup niti išta drugo što bi njegov posao dovodilo u pitanje.

 

16. Kada su u pitanju radni odnosi, odnos poslodavca i radnika mora se temeljiti na uzajamnom povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri. Smisao odredbe članka 116. stavak 1. ZR o izvanrednom otkazu ugovora o radu jest taj da se i poslodavcu u iznimnim, opravdanim okolnostima omogući otkazivanje ugovora o radu radniku, a koji svojim postupanjem čini tako teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavcu nastavak rada tog radnika nije moguć. Načelo razmjernosti je upravo sadržano u odredbi članka 116. stavak 1. ZR budući da se izvanredni otkaz kao najstroža mjera prestanka radnog odnosa daje „…uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć“.

 

17. Uzimajući u obzir da je tužitelj dugogodišnji radnik tuženika koji bi svojim radom i zalaganjem trebao biti primjer ostalim mladim kolegama, svojim ponašanjem je teško narušio odnos povjerenja između radnika i poslodavca, pa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

18. Ovdje je ipak i za ukazati da u konkretnom slučaju nije niti bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja pisano upozori na obveze iz radnog odnosa te da mu ukaže na mogućnost otkazivanja ugovora o radu za slučaj nastanka kršenja tih obveza. Naime, neovlašteno uzimanje stvari poslodavca (otuđivanje, krađa) je takva vrsta osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa na koju povredu nije potrebno prethodno pismeno upozoravati radnika te mu ukazivati na mogućnost otkazivanja ugovora o radu. Naime, neovlašteno uzimanje stvari poslodavca (otuđivanje, krađa) je objektivno neprihvatljivo, bez obzira na njihovu vrijednost.

 

19. Zbog iznijetih razloga, suprotno tvrdnji tužitelja, tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.