- 1 -              Revd 4912/2022-2

Broj: Revd 4912/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz G. OIB …, zastupanog po punomoćnici S. R. K., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1232/2020-3 od 13. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-123/2017-43 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tuženice za  dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1232/2020-3 od 13. listopada 2022. zbog slijedećih pravnih pitanja:

              ''1. Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je, u skladu s propisima koji se primjenjuju kao lex specialis i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 118/09 i 118/12) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09) propisano da se dežurstvo, kao rad dulji od punog radnog vremena, ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici OS RH, koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata, mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak?

              2. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( Narodne novine, broj: 118/09 i 118/12 ), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora?''.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.1. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje (pripada li djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme aktivnog dežurstva pravo na naknadu plaće i prekovremeni rad prema općim propisima ili pravo na dodatke propisano Pravilnikom o dodatku na plaću i isplate plaće - "Narodne novine", broj 118/09) treba navesti kako je o tom pitanju ovaj sud već izrazio svoje shvaćanje, a pobijana je odluka u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda (primjerice, odluka u predmetu poslovni broj Rev-1751/2019 od 3. rujna 2019., Revr-408/2017 od 12. veljače 2019., Revr-1845/2012 29. travnja 2014.).

2.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja reći da po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanju u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odlukama na koje se tuženica poziva u opravdanju postavljenih pitanja nije izraženo shvaćanje glede tog pitanja, odnosno nije zauzeto suprotno shvaćanje.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st.1.i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije, pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2023.