- 1 -              Rev 407/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 407/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz I., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-288/2021-3 od 24. svibnja 2021., kojim je preinačeno rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačava rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-288/2021-3 od 24. svibnja 2021., u dijelu kojim je preinačeno rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., za iznos od 2.562,50 kn / 340,10 € sa zateznim kamatama, te rješava:

 

 

II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., u dijelu u kojemu nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.562,50 kn/ 340,10 € sa zateznim kamatama (tako da rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-288/2021-3 od 24. svibnja 2021. ostaje pravomoćno za iznos od 5.250,00 kn / 696,79 € sa zateznim kamatama).

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem preinačeno je rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-577/2018 od 4. prosinca 2020., te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2020. do isplate po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3682/2021-2 od 1. prosinca 2021. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja radi pravnog pitanja:

 

"Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe i pripada li tuženiku, u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, pravo na naknadu parničnih troškova sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a?"

 

3. Tuženik je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja radi kojeg je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije. Smatra da mu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva (povučeni dio tužbe) u iznosu od 9.444,38 kn pripada pravo na naknadu troška.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet ovog revizijskog postupka je rješenje o trošku, i to u dijelu u kojemu tuženiku nije dosuđena naknada parničnih troškova u odnosu na djelomično povučeni dio tužbe.

 

7. Drugostupanjski sud je, u odnosu na postavljeno pitanje, u obrazloženju pobijane presude naveo da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada tužitelju, koji je u cijelosti uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije dosudio parnični trošak (u cijelosti), već je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tek nakon provedenog vještačenja, podneskom od 13. veljače 2020., naznačio iznos tužbenog zahtjeva (i ujedno vrijednost predmeta spora) od 13.680,40 kn, da je nakon toga održano ročište glavne rasprave od 5. ožujka 2020. na kojemu je tuženik i priložio podnesak od 4. ožujka 2020. kojim je osporio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, nakon čega je provedena dopuna vještačenja, sukladno kojoj dopuni je zatim tužitelj naznačio konačno postavljeni iznos tužbenog zahtjeva od 4.477,31 kn s kojim je i uspio u cijelosti. Tuženik je, priloženim troškovnikom, zatražio naknadu troška navedenih parničnih radnji u iznosima od po 1.000,00 kn.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. Rješenjem ovoga suda broj Revd 3682/2021-2 od 1. prosinca 2021. revizija je dopuštena jer je riječ je o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021. (broj: Su-IV-16/2021-8) koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

 

11. Odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZPP glase:

 

''Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

 

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.''

 

12. U konkretnom slučaju ne radi se o iznimci iz citirane odredbe čl. 158. st. 2. ZPP.

 

13. Zato odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i tuženiku pripada, u odnosu na povučeni dio tužbe, pravo na naknadu parničnih troškova sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP.

 

14. Stoga, budući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, primjenom čl. 395. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

15. Tuženiku pripada pravo na naknadu troškova sastava podneska od 4. ožujka 2020. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i zastupanja na ročištu glavne rasprave od 5. ožujka 2020., u traženim iznosima od po 1.000,00 kn, primjenom Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 48. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT), a pripada mu i pravo na naknadu troška sastava revizije u iznosu od 562,50 kn, primjenom Tbr. 10. t. 6. u vezi s Tbr. 48. t. 3. OT, što čini iznos od 2.562,50 kn / 340,10 €.

 

16. Stoga, u konačnici, tužitelju pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 5.250,00 kn (7.812,50 kn – 2.562,50 kn) / 340,10 €.

 

17. Temeljem odredbe čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao ukupne iznose novčanih obveza (1 € - 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.