- 1 - Rev 73/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. R. iz L. O., OIB: … , protiv tuženika L. H. d.o.o. k.d. iz V. G., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. i p. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1693/2021-6 od 9. lipnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-710/2020-49 od 7. listopada 2021., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da otkaz ugovora o radu od 29. travnja 2019. zbog osobno uvjetovanih razloga nije dopušten, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i za vraćanjem na rad na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnosti. Također je odbijen i prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere u sadržaju pobliže navedenom u izreci.
2. Drugostupanjskom presudom je prvostupanjska presuda preinačena i prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je prethodno citirani otkaz ugovora o radu nedopušten, utvrđeno je da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na rad na način da joj povjeri obavljanje poslova koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka od 2.500,00 kn, odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.
3. Protiv drugostupanjske presude temeljem čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), reviziju podnosi tuženik sadržajno pobijajući odluku suda drugog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i preinačena prvostupanjska presuda, pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 386. st. 1. ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se preinači drugostupanjska presuda i potvrdi presuda suda prvog stupnja uz naknadu parničnih troškova postupka.
4. Odgovorom na reviziju tužiteljica osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopušten uvodno citiran redoviti (osobno uvjetovani) otkaz ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos tužiteljice i tuženika nije prestao kao i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad.
8. Povodom revizije sporno je postoje li drugi odgovarajući poslovi na koje tuženik može rasporediti tužiteljicu koje bi ona mogla obavljati, a prema utvrđenoj neposrednoj opasnosti od nastanka štetnih posljedica po zdravlje tužiteljice prema rješenju HZMO.
9. Suprotno revizijskim navodima tuženika prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud drugog stupnja tuženiku naložio da tužiteljicu vrati na rad na način da joj povjeri obavljanje poslova koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i sposobnostima.
9.1. Iz obrazloženja ovog dijela pobijane odluke proizlazi da je tuženik kao poslodavac bio u mogućnosti prilagoditi poslove radnog mjesta radnika u trgovini (na kojem je tužiteljica prema ugovoru o radu zaposlena) sposobnostima tužiteljice i povjeriti joj poslove iz segmenta primjerice prodavača – rada na blagajni što nije u suprotnosti sa rješenjem HZMO Područna služba u G. od 24. travnja 2018. u smislu neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti tužiteljice.
10. Preostali revizijski navodi tuženika su također neosnovani i to iz slijedećih razloga.
10.1. U konkretnom slučaju vještačenjem u postupku vođenim pred HZMO kod tužiteljice nije utvrđeno smanjenje radne sposobnosti, ali je utvrđeno da postoji neposredna opasnost od nastanka iste bez obzira na mjere zaštite na radu koje se primjenjuju ili se mogu primijeniti ako tužiteljica i nadalje nastavi raditi na poslovima koje obavlja (dizanje, nošenje i prenošenje teških tereta, te radni boravak u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima).
10.2. Člankom 41. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) je propisano da ako kod radnika postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
10.3. Nadalje, stavkom drugim istoga članka je propisano da je radi osiguranja poslova iz stavka 1. toga članka, poslodavac dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.
10.4. Tek u situaciji kada je poslodavac poduzeo sve mjere propisane stavkom drugim članka 41. ZR, a ne može radniku osigurati druge odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje njegovim sposobnostima u skladu sa nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, ispunjene su pretpostavke previđene stavkom trećim članka 41. ZR i poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.
11. Iz sadržaja prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi dužnost poslodavca da nakon što je obaviješten o postojanju neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti radnika rasporediti ga na druge odgovarajuće poslove i prilagodi raspored radnog vremena te ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu u skladu sa njegovim radnim sposobnostima, odnosno u suštini, poslodavac je dužan poduzeti sve mjere kojima bi osigurao nastavak radnog odnosa u skladu sa radnim sposobnostima radnika.
12. Kako prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da tuženik nije niti pokušao postupiti prema čl. 41. st. 3. ZR i prilagoditi raspored tužiteljice na radno mjesto na kojem neće biti izložena opasnosti nastanka smanjenja radne sposobnosti, sud drugog stupnja je pravilnim tumačenjem čl. 41. st. 3. ZR ocijenio da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke posebno propisane ovom odredbom za donošenje odluka o otkazu ugovora o radu.
13. Također je sud drugog stupnja pravilnom primjenom čl. 135. st. 3. ZR ocijenio da je na tuženiku bio teret dokaza da je postupio u skladu sa čl. 41. st. 3. ZR i da je pokušao prilagoditi raspored tužiteljice na poslove koje je u stanju obavljati bez ugrožavanja nastupanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno na taj način nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR.).
14. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
