- 1 -              Rev 920/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 920/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz M., OIB: ..., zastupane po punomoćnici B. S. R., odvjetnici u D., protiv tuženika: 1. A. B. iz M., OIB: ... i 2. M. B. iz M., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnici N. O., odvjetnici u D., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1132/2018-3 od 27. kolovoza 2020., kojom je  preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-910/14-41 od 6. lipnja 2018., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1132/2018-3 od 27. kolovoza 2020. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-910/14 od 6. lipnja 2018.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela stana koji se nalazina 1. katu čest. zgr. 126 k.o. M., a koji stan obuhvaća cijeli I. kat zgrade površine 86,13 m2 a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka, hodnika, otvorene nenatkrivene terase-balkona, kupaonice i predulaza, a koji posebni dio nekretnine je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine označene kao čest. zgr. 126 i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena (točka I. izreke). Tuženicima je naloženo i da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 20.806,04 kn (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je prvostupanjska presuda preinačena na način da je prethodno citirani tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 265/2021-2od3. veljače 2021. podnosi tužiteljica zbog pravnog pitanja:

 

„Može li tužitelj deklaratornom tužbom s uspjehom tražiti utvrđenje prava vlasništva na neetažiranom stanu, s osnove bračne stečevine i Sporazuma sa zemljišnoknjižnim vlasnikom koji je dozvolio građenje toga stana na postojećoj kući, bez zahtjeva trpljenja upisa prava vlasništva tog dijela nekretnine u zemljišnim knjigama, ili je za prihvaćanje takvog tužbenog zahtjeva potrebno i ispunjenje pretpostavki propisanih odredbama čl. 71.-78. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15)?”

 

4. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se žalba tuženika protiv prvostupanjske presude odbije.

 

5. Odgovorom na reviziju tuženici osporavaju revizijske navode tužiteljice, smatrajući da revizija nije podnesena u odnosu na pitanje za koje je dopuštena i predlažu da se odbaci, poredno odbije.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd 265/2021-2 od 3. veljače 2021. dopustio podnošenje revizije zbog pravnog pitanja koje je tužitelj postavio u reviziji (navedenog u toč. 2. obrazloženja).

 

8. Povodom revizije sporno je pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem okolnost što je tužiteljica sa 1. tuženikom izgradila 1. kat kuće, koji prema nalazu građevinskog vještaka predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, ne znači da su se ispunile zakonske pretpostavke za uspostavu vlasništva na tom posebnom dijelu nekretnine jer da se vlasništvo prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje. ZVDSP), stječe samo pod pretpostavkama propisanim odredbama čl. 71. do 78. ZVDSP.

 

9. Tužiteljica obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja navodi da je isto važno za razvoj prava kroz sudsku praksu ističući da je podnijela deklaratornu tužbu na utvrđenje da predmetni stan kao samostalna uporabna cjelina predstavlja bračnu stečevinu nje i 1. tuženika a kojim tužbenim zahtjevom ne zahtijeva upis u zemljišne knjige niti istim zahtijeva upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama ili da se tuženicu obveže na nečinjenje ili trpljenje.

 

10. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. Prema čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

 

12. Imajući u vidu da je 2. tužena znala za dogradnju na njenoj nekrentini, te je i sama sudjelovala na način da je kao vlasnica te nekretnine ishodila dozvole za dogradnju, proizlazi da su tužiteljica i 1. tuženik bili pošteni graditelji u smislu čl. 153. ZVDSP.

 

13. Međutim, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je suvlasnica realnog dijela te nekretnine – stana na prvom katu i sa njime povezanog zajedničkog dijela cijele nekretnine, bez zahtjeva za upisom toga prava vlasništva u zemljišnim knjigama i uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba polaziti od ocjene osnovanosti tvrdnji tužiteljice da je zajedno sa 1. tuženikom zajedničkim radom za vrijeme trajanja njihovog braka sagradila stan na prvom katu kuće, a koja nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo 2. tužene, ocjenjujući pritom osnovanost zahtjeva u smislu doprinosa u stjecanju imovine tijekom braka.

 

14. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda (odluka Rev 2234/15-2 od 6. lipnja 2018. koja koincidira sa okolnostima konkretnog slučaja) proizlazi da “ako je utvrđenje suda da je sporazumom vlasnika nekretnine (2. tuženice) i graditelja (tužiteljice i 1. tuženika) poseban dio nekretnine doveden u funkciju stanovanja, tada je tužbeni zahtjev trebalo postaviti na uspostavu etažnog vlasništva na način da se na određenom posebnom dijelu nekretnine (etažno vlasništvo) utvrdi vlasništvo koje je povezano sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (čl. 53. u vezi čl. 71.-78. ZVDSP)”.

 

15. Imajući u vidu da prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužiteljica i 1. tuženik zajedničkim radom za vrijeme trajanja braka na nekretnini koja je vlasništvo 2. tužene, a uz njenu prethodnu suglasnost, sagradili stan koji prema nalazu građevinskog vještaka predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, kao i okolnost da nekretnina koja je predmetom spora nije etažirana, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

Za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na određenom dijelu nekretnine koja nije etažirana, u okolnostima kada se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje prava vlasništva bez zahtjeva za upis toga prava u zemljišnim knjigama, nije nužno da tužitelj tužbenim zahtjevom traži uspostavu prava vlasništva tog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) u smislu čl. 53. te 71.-78. ZVDSP.

 

16. Ovim pravnim shvaćanjem reafirmira se pravno shvaćanje i iz prethodno citirane odluke (toč. 14. obrazloženja).

 

17. Naime, tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom prvenstveno od suda traži pravnu zaštitu u smislu utvrđenja njenog doprinosa u stjecanju imovine za vrijeme trajanja braka – izgradnje stana koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu a nalazi se na nekretnini 2. tužene.

 

18. Kako tužiteljica nije suvlasnica te nekretnine, nije u mogućnosti podnijeti zahtjev za uspostavom vlasništva posebnog dijela te nekretnine u smislu čl. 71. ZVDSP. Stoga ovim pravnim putem ostvaruje preduvjet za podnošenje takvog zahtjeva, naravno kada se ispune pretpostavke iz čl. 73. st. 3. ZVDSP, koji zahtjev nadležnom tijelu upravne vlasti također ne može uputiti sve dok ne postoji utvrđenje da na toj nekretnini ima vlasnička prava.

 

19. Slijedom navedenog, kada je u postupku radi utvrđenja bračne stečevine utvrđeno da su bračni drugovi za vrijeme trajanja braka svojim radom na nekretnini koja nije njihovo vlasništvo, ali uz suglasnost vlasnika te nekretnine svojim radom sagradili stan, jedini pravni put kojim tužiteljica kao pošteni graditelj može zaštititi svoja prava jest podnošenje tužbe kojom se zapravo utvrđuje njen udio u sagrađenom dijelu nekretnine na kojoj nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela.

 

20. Stoga, a kako je pobijana odluka temeljena na drugačijem pravnom shvaćanju od prethodno iznijetog, revizija je prihvaćena i temeljem čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.