Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4802/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane
Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane
Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGRO-PROM d.o.o., OIB:
93186298089 Križevci, Nine Vavre 26, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer,
odvjetnik u Zagrebu protiv I. tuženika Adriatic osiguranje d.d., (ranije: Jadransko
osiguranje d.d.), OIB: 94472454976 Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik
Krešimir Franjo Šenjug, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri i II. tuženika
Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi
naknade štete, odlučujući o prijedlozima I. i II. tuženika za dopuštenje revizije protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2100/2022-2
od 31. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-2812/2011 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Prijedlog II. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troška za sudsku pristojbu na odgovor na prijedlog.
Obrazloženje
1. I.tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2100/2022-2 od 31. svibnja
2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-
2812/2011 od 28. ožujka 2022.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije I. tuženik je postavio slijedeća pravna pitanja:
„1. U slučaju kada tuženik ospori potraživanje koje se temelji na ustupu tražbine
(cesiji), a tužitelj ne preda nikakve isprave i dokaze s kojima bi dokazao da je
predmetna cesija pravno valjana da li takav tužbeni zahtjev treba odbiti sve imajući na
umu pravno stajalište izraženo u odluci Revt-75/02-2 od 02.07.2003.?
2. Da li su nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenili
materijalno pravo i sudili protivno pravnom stajalištu izraženom u odluci Vrhovnog suda
RH Revt-75/02-2 od 02.07.2003., a sve budući su dosudili tužitelju naknadu štete na
vozilu kojega tužitelj nije vlasnik nego je naknadu štete potraživao temeljem cesije za
koju nije dokazao njezinu pravnu valjanosti unatoč tome što je tuženik ukazivao na
pravnu nevaljanost predmetne cesije?
3. Da li u okolnostima nastanka nezgode kada vozač (osiguranik ovdje II-
tuženika) koji pretječe vozilo (osiguranik ovdje I-tuženika) koje se kreće ispred njegova
vozila udari prednjom stranom svoga vozila u stražnju stranu vozila koje je pretjecao i
to unatoč tome što je mogao osigurati dostatan bočni razmak prilikom obavljanja radnje
pretjecanja u kojem slučaju do prometne nezgode ne bi došlo, a još k tome vozač koji
pretječe se kreće brzinom većom od ograničenja na mjestu prometne nezgode za koju
brzinu je utvrđeno da je isto tako u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode jer bi
kretanjem sukladno ograničenju brzine kretanja nezgoda bila izbjegnuta, potrebno
utvrditi postojanje isključive odgovornosti (krivnje) u nastanku prometne nezgode na
strani vozača koji je vršio radnju pretjecanja (osiguranik II-tuženika) bez da je osigurao
dostatno bočni razmak da može tu radnju bezincidentno obaviti, a sve imajući na umu
pravna stajališta izražena u odlukama Rev-790/01-2 od 03.07.2001., Rev-41/1998-2
od 14.11.2001.?
4. Da li u okolnostima nastanka nezgode kada vozač (osiguranik ovdje II-
tuženika) koji pretječe vozilo (osiguranik ovdje I-tuženika) koje se kreće ispred njegova
vozila udari prednjom stranom svoga vozila u stražnju stranu vozila koje je pretjecao i
to unatoč tome što je mogao osigurati dostatan bočni razmak prilikom obavljanja radnje
pretjecanja u kojem slučaju do prometne nezgode ne bi došlo, a još k tome vozač koji
pretječe se kreće brzinom većom od ograničenja na mjestu prometne nezgode za koju
brzinu je utvrđeno da je isto tako u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode jer bi
kretanjem sukladno ograničenju brzine kretanja nezgoda bila izbjegnuta, potrebno
utvrditi postojanje većeg omjera (postotka) suodgovornosti na strani vozača koji je
vršio radnju pretjecanja (osiguranik II-tuženika) bez da je osigurao dostatno bočni
razmak da može tu radnju bezincidentno obaviti ili je pak suodgovornost toga vozača
i vozaču u čiju stražnju stranu je udario potrebno ocijeniti jednakom, te da li dovodi do
pravne nesigurnosti kada isti drugostupanjski sudovi, a što je upravo ovdje slučaj, na
temelju identično utvrđenog činjeničnog stanja na različite načine primjeni materijalno
pravo kod ocjene omjera suodgovornosti vozača u nastanku prometne nezgode, a sve
pri tom imajući na umu presudu i pravno stajalište izraženo u presudi Visokog
trgovačkog suda RH Pž-1790/2022-2 od 25.04.2022.?
5. Da li u slučaju kada tužitelj (oštećenik) podnese tužbu radi naknade štete
protiv dva tuženika osiguratelja motornih vozila i potražuje od istih solidarno naknadu
štete, a sudovi u postupku sude da tuženici ne odgovaraju tužitelju solidarno na
naknadu štete nego po načelu krivnje te sukladno tome obvežu I. i II-tuženika da
naknade tužitelju svaki po 50% štete i odbiju tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I i
II- tuženika za preostalih 50% štete da li odluku o parničnim troškovima treba donijeti
na način da se zasebno odluči o parničnim troškovima tužitelja sukladno uspjehu u
parnici u odnosu na svakog od I i II-tuženih ili je dopušteno tužitelju dosuditi cijeli trošak
i isti samo podijeliti na jednake dijelove između I i II- tuženih na način da I i II- tuženici
plate tužitelju svaki po 50% njegova priznatog parničnog troška, a sve imajući na umu
pravno stajalište izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda RH Pž-1899/2016-5 od
16.10.2017.?
6. Da li u slučaju kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev za isplatom naknade štete
takvo smanjenje tužbenog zahtjeva treba smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe radi
čega tuženik ima pravo zahtijevati da sud obveže tužitelja da naknadi tuženiku
parnične troškove postupka nastale do dana kada je tužbeni zahtjev djelomično
smanjen sve sukladno vrijednosti predmeta spora djelomično povučenog tužbenog
zahtjeva i da li je sud dužan obvezati tužitelja da naknadi tuženiku tako zatraženi
parnični trošak, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog
suda RH Rev-749/11-2 od 22.05.2012., Revr-1783/10-2 od 14.12.2010., Rev-402/04-
2 od 21.09.2005., kao i ŽS u Zagrebu Gžn-1173/09-3 od 30.08.2011., OGS u Zagrebu
Pn-6178/09-35 od 18.06.2014. potvrđeno ŽS u Zagrebu Gžn-1867/2014-2 od
04.07.2017., ŽS u Bjelovaru Gž-1279/2021-2 od 28.12.2021.?“
2. II. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2100/2022-2 od 31. svibnja 2022. kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2011 od 28.
ožujka 2022.
2.1. II.tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:
„1. U slučaju postojanja više uzroka nastanka štetnog događaja (prekomjerna
brzina jednog vozača te prekomjerna brzina i započinjanje radnje prestrojavanja bez
da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu drugog
vozača), je li pravilnom primjenom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima potrebno
zaključiti kako je vozač na čijoj je strani i prekomjerna brzina i prestrojavanje bez da
se uvjerio da tu radnju može poduzeti na siguran način, a što je u uzročnoj vezi sa
štetnim događajem, većinski odgovoran za nastanak štetnog događaja?
2. Ima li oštećenik pravo na zateznu kamatu na utvrđeni iznos naknade štete
od dana podnošenja tužbe u slučaju kada se radi o novčanoj naknadi nenovčane
nematerijalne štete koja nije reparirana, a isti se nije obratio osiguratelju s odštetnim
zahtjevom u mirnom postupku?
3. Ima li oštećenik uvijek pravo na zateznu kamatu na utvrđeni iznos naknade
štete od dana podnošenja tužbe iako se visina nenovčane nematerijalne štete koja nije
reparirana, utvrđuje prema cijenama u trenutku presuđenja?“
3. II. tuženik je podnio odgovor na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije. Traži trošak sudske pristojbe na odgovor na prijedlog.
U odnosu na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije:
4. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13,
89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385. a i članka
387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu I.
tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, prvo i drugo postavljenim pitanjem predlagatelj problematizira pravnu
valjanost učinjene cesije sugerirajući da tužitelj nije o tome dostavio nikakve isprave i
dokaze, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Revt-75/02 od 2. srpnja 2003. kao razlog važnosti. Predlagatelj tako postavljenim
pitanjima polazi od drugačije situacije od one od koje polazi drugostupanjski sud i na
temelju koje izražava svoje pravno shvaćanje, jer drugostupanjski sud prihvaća
utvrđenja prvostupanjskog suda da ugovor o ustupu sadrži podatke pomoću kojih se
tražbina može odrediti, podatke o vjerovniku, dužniku i pravnoj osnovi tražbine. Stoga
navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni.
4.2. Trećim i četvrtim pitanjem I. tuženik preispituje činjenična utvrđenja
nižestupanjskih sudova te postavljenim pitanjima zapravo sugerira revizijskom sudu
ocijeniti je li u predmetnoj parnici, prema okolnostima konkretnog slučaja pravilno
odlučeno o predmetu spora.
4.3. Peto i šesto pitanje se odnosi na pitanje naknade troškova parničnog postupka, s
time da u odnosu na ta pitanja predlagatelj polazi i od drugačijih pretpostavki u odnosu
na zaključak nižestupanjskog suda, koji u konkretnom predmetu prilikom odlučivanja
o troškovima postupka primjenjuje odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a te odlučuje i
o zahtjevu 1. tuženika za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog
zahtjeva primjenom odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Stoga navedena pitanja
nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni.
U odnosu na prijedlog II. tuženika za dopuštenje revizije:
5. Polazeći od odredbe članka 385. ZPP-a, a postupajući sukladno odredbi članka
385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u
prijedlogu II. tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku
praksu.
6. U prvom pitanju II. tuženik preispituje utvrđeno činjenično stanje te navodi okolnosti
konkretnog predmeta, zbog čega postavljeno pitanje s obzirom na svoj sadržaj koji je
činjenične naravi nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni.
7. Drugim i trećim pitanjem predlagatelj problematizira pitanje tijeka zateznih kamata
na utvrđeni iznos naknade štete, odnosno teku li zatezne kamate od dana podnošenja
tužbe kada se radi o naknadi nenovčane nematerijalne štete, ako nije osiguratelju
podnesen odštetni zahtjev u mirnom postupku, odnosno ima li oštećenik uvijek pravo
na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, iako se visina utvrđuje prema cijenama
u trenutku presuđenja. O tim pitanjima je revizijski sud iznio pravno shvaćanje u nizu
svojih odluka (Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017. ,
Rev-2026/2016-2 od 8. svibnja 2019.) prema kojem shvaćanju je pri donošenju odluke
o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti
odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojom je
propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz članka 12.
stavka 1. ovoga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na
isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom je u
konkretnom predmetu II. tuženiku nije podnesen odštetni zahtjev, već je dosuđena
zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, odluka drugostupanjsko suda je u skladu
sa ranije iznesenim pravnim shvaćanjem, pa slijedom toga ta pitanja nisu važna za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju
revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije niti u odnosu na
prijedlog I. tuženika niti prijedlog II. tuženika, to je na temelju odredbe čl. 392. stavka
1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I. i II.
9. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev II. tuženika za
naknadu troška za sastav sudske pristojbe na odgovor na prijedlog, jer takav trošak
nije bio potreban za vođenje postupka.
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća: Đuro Sessa
Kontrolni broj: 0e6d1-8db8d-080be
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.