1

Poslovni broj: 32 UsI-3371/2022-11

 

                    

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: 32 UsI-3371/2022-11

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja V. S. iz P, R. K., državljanina R. F., kojeg zastupa M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, OIB…., Z., radi međunarodne zaštite, 12. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e 

 

 

I              Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, klasa: UP/I-216-03/22-06/8081, ur. broj: 511-01-212-23-3 od 3. veljače 2023.     

 

II              Tužitelju V. S., rođenom…., iz P., R. K., državljaninu R. F., priznaje se azil u Republici Hrvatskoj.

 

III              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.866,39 Eura[1]/14.062,31 kn u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/I-217-03/21-06/442, ur. broj: 511-01-212-22-30 od 5. listopada 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite (azila) u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da napusti Europski gospodarski prostor (dalje EGP).

 

2.               Tužitelj tužbom osporava zakonitost osporavanog rješenja, u bitnom smatrajući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da su kod njega ostvareni uvjeti za priznavanje azila u Republici Hrvatskoj (dalje RH). Zahtjeva poništavanje osporavanog rješenja i priznavanje azila u RH.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva pri čemu je ostao kod argumentacije iznesene u osporavanom rješenju.

 

4.               Sud je održao usmenu raspravu za koju je zbog razloga zaštite privatnosti na temelju odredbe članka 38. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje ZUS) u vezi s člankom 12. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj: 70/15., 217/17., dalje ZMPZ) bila isključena javnost, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

 

6.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

7.               Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj: 70/15, 127/17, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

 

Odredbom članka 22. točkom 4. ZMPZ-a propisano je da političko mišljenje, kao razlog proganjanja, posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima iz članka 25. ovoga Zakona te njihove politike ili metode, bez obzira na to da li je tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.

 

Odredbom članka 23. stavka 2. točke 5. ZMPZ-a propisano je da djela proganjanja mogu biti i sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima 30. i 31. ovoga Zakona

 

Odredba stavka 3. istog članka propisuje da između razloga i djela proganjanja i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela mora postojati povezanost.

 

Odredbom članka 24. stavka 1. točke 1. ZMPZ-a propisano je da se osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može temeljiti i na događajima koji su se dogodili i nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla

 

Odredbom članka 25. ZMPZ-a propisano je da proganjanje mogu provoditi državna tijela.

             

              Odredbom članka 29. ZMPZ-a propisano je da će se iskaz tražitelja smatrati  vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako: 1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, 2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, 3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata, 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i 5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

 

8.               Iz osporavanog rješenja u bitnom proizlazi da je zahtjev tužitelja za odobravanje azila odbijen, jer tužitelj tijekom upravnog postupka nije dao vjerodostojno obrazloženje razloga radi kojeg nije mogao dostaviti izvornik poziva za služenje vojne aktivnosti te je dostavio samo prvu stranicu vojne knjižice, uz što je naveo, cit: „da vojnu knjižicu ne posjeduje te da vojnu službu nije služio jer ima veliku dioptriju i spuštena stopala“. Na temelju navedenog utvrđeno je da tužitelj nije vojni obveznik, jer je zdravstveno nesposoban za vojnu službu, iz kojeg razloga ne pripada kategoriji „rezervista“ koji su pozvani da se bore u Ukrajini. Utvrđeno je i da tužiteljeva ekonomska specijalizacija nije direktno primjenjiva na vojna djelovanja. Dokument „osobni poziv tražitelju radi provedbe aktivnosti vezanih s pozivom na vojnu službu“ ocijenjen je nevjerodostojnim, jer je datum kada se tužitelj bio dužan javiti 25. veljače 2022., a djelomična mobilizacija proglašena je tek u rujnu 2022. Navodi tužitelja da je bio tražen na kućnoj adresi nekoliko puta ocijenjeni su nekonkretnima, općenitima i šturima. Obrazloženo je da je tužitelj R. F. (dalje R.) napustio prije početka vojnog sukoba u Ukrajini, da R. do dana donošenja rješenja još nije proglasila opću mobilizaciju, već samo djelomičnu rezervaciju rezervista (kojoj kategoriji tužitelj, prema stavu tuženika, ne pripada). Dakle, utvrđeno je da su navodi tužitelja nevjerodostojni, da ne postoji realna opasnost da bi tužitelj po povratku u R. F. bio izložen mobilizaciji u ruske vojne postrojbe radi sudjelovanja u ratu u Ukrajini te da na njegovoj strani ne postoji temelj za osnovano strahovanje da bi zbog svojih političkih mišljenja (aktivnog izražavanja protivljenja vojnoj agresiji) mogao biti izložen institucionalnom progonu.

 

9.               Sud iznesen stav tuženika ne može prihvatiti kao osnovan i pravilan te činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

 

10.          Prvotno se ističe da spisu tuženika prileži dopis SOA-e od 20. srpnja 2022. iz kojeg proizlazi da u odnosu na tužitelja ne postoje zapreke za pozitivno rješavanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

 

11.          Nadalje, iz zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu od 11. svibnja 2021., zapisnika o saslušanju od 7. lipnja 2021., 16. rujna 2021., 23. svibnja 2022. u bitnom proizlazi da je tužitelj napustio R. u lipnju 2015.-te godine i da se u istu od tada nikada nije vratio, da je legalno (na temelju viza i dozvola) radio i/ili boravio u više europskih zemalja, nakon čega je ostao u RH na temelju radne dozvole. Tužitelj posjeduje putovnicu, osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu, dozvole za boravak i rad u RH, koji dokumenti su mu istekli. Naveo je da mu je istekla putovnica i da mu je u Veleposlanstvu R. rečeno (o čemu raspolaže dokazima) da bi se morao vratiti u R. da istu produlji. Tužitelj je naveo da nije služio vojnu obvezu, jer je imao veliku dioptriju i spuštena stopala, a na pitanje“ da li ima, ili je imao, i da li može priložiti radnu knjižicu“, odgovorio je da „nema“.

 

Tužitelj je u svim svojim iskazima jasno naveo da je napustio zemlju iz političkih razloga. U bitnom je naveo da je kontinuirano sudjelovao u demonstracijama protiv vlasti tijekom 2011.-te godine, nakon čega je doživljavao prijetnje, pretučen je od strane policije, zapriječeno mu je kaznenim postupkom i zatvorskom kaznom. Unatoč tome, nastavio je sudjelovati u demonstracijama i 2012.-te godine, radi čega su ga u više navrata ispitivali na policiji, policijski službenici su mu prijetili da će imati puno problema ukoliko nastavi sudjelovati u demonstracijama, dobivao je anonimne telefonske prijetnje s nepoznatih brojeva, razbijeno mu je staklo na automobilu, smatra da mu je 2015.-te podmetnut požar u stanu, nakon čega je počeo živjeti odvojeno od obitelji. Posljednji put telefonsku prijetnju je primio u lipnju 2015.-te, kada su mu prijetili ubojstvom te da će nauditi njegovoj obitelji. Na adresu na kojoj je bio prijavljen, više puta su dolazili ljudi koji su ga tražili i raspitivali se o njemu kod susjeda.  Naveo je da službeno nije bio kažnjavan niti uhićen, ali da je bio izložen opisanom maltretiranju i nasilju od strane organa vlasti. Ističe da on sam prema nikome (niti prilikom demonstracija) nije bio nasilan, niti takvo postupanje podržava. Smatra da bi, ako se vrati u R., mogao ili biti zatvoren, mučen i ubijen (pri čemu smatra da postoji opasnost i za sigurnost njegove obitelji) ili da će biti poslan na ratište u ratu s Ukrajinom, u kojem ne želi sudjelovati (ne želi sudjelovati u tom ratu, niti u bilo kakvom ubijanju ljudi). Tužitelj želi ostati živjeti i raditi u RH, u kojoj ima posao i služi se hrvatskim jezikom.

 

              Sud je na ročištu održanom 21. lipnja 2023. saslušao tužitelja uz nazočnost sudskog tumača za ruski jezik te je tužitelj u svom iskazu naveo da su njegovi razlozi za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u RH politički razlozi, odnosno političko neslaganje s režimom R. te njegov opravdani strah da će ga se poslati na ratište u U. u kojem ne želi sudjelovati. Naveo je da, u slučaju da se vrati u R., bi ga "strpali" u zatvor ili bi ga poslali na ratište, a da je činjenica da sada i sve zatvorenike šalju na ratište. Smatra da ga čeka smrt u oba slučaja.

 

Na daljnji upit suda iz kojeg razloga je na zapisniku (zahtjev za međunarodnu zaštitu) od 11. svibnja 2021. na upit nadležnog tijela „da li ima ili je imao vojnu knjižicu te da li ju može priložiti“ odgovorio  "nemam", tužitelj je obrazložio da je tako  odgovorio jer vojnu knjižicu u tom trenutku nije imao u svom posjedu, jer se ista nalazila u R. i morao je uložiti znatne napore da bi ju pribavio od rodbine te da je moralo proći 6 mjeseci ili više od zadnjeg saslušanja na kojem nije imao vojnu knjižicu, da bi ju dobio.

 

Sud utvrđuje da su iskazi tužitelja od 7. lipnja 2021., 16. rujna 2021., 23. svibnja 2022., kao i iskaz dan u predmetu koji se vodio kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-43/22 u bitnom istovjetni u svim bitnim činjenicama te sud njegove iskaze u upravnom postupku, kao i iskaz dan na ročištu održanom pred ovim sudom, ocijenjuje vjerodostojnim.

 

12.          Dakle, sud utvrđuje da tužitelj traži azil iz političkih razloga, jer osnovano strahuje od proganjanja zbog ranije izražavanog političkog mišljenja u R. te zbog njegovog protivljenja politici R. vezano za rat u U.. Ističe da ne želi sudjelovati u tom ratu, a da bi zasigurno bio mobiliziran te smatra da bi ga se progonilo ili kažnjavalo radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom tog rata.

 

13.          Vezano za osnovanost navoda tužitelja o opravdanom strahu da bi mogao biti mobiliziran u slučaju povratka u R., tužitelj je sudu na ročištu održanom 21. lipnja 2023. dostavio izvornik svoje Vojne iskaznice, isti je dan sudu i strankama na uvid, sud je konstatirao da izvornik vojne iskaznice u cijelosti odgovara predanim preslikama te je izvršen prijevod vojne knjižice u cijelosti na zapisnik po ovlaštenom sudskom tumaču za ruski jezik. Nakon takvog prevođenja vojne iskaznice opunomoćenici stranaka izjavili su da su suglasni s ovakvim prijevodom te ne zahtijevaju da se u spis dodatno dostavlja ovjereni primjerak prijevoda vojne iskaznice tužitelja.

 

Stalni sudski tumač preveo je cijeli sadržaj vojne knjižice, te je od cjelokupnog sadržaja prijevoda bitno istaknuti da je u istoj navedeno: da je vojnu knjižicu izdao Lenjinski vojni ured grada S., da tužitelj nije služio vojni rok, da je tužiteljevo vojno zvanje „ročnik“, da je tužitelj "rezervist u sastavu vojnici" (što znači da nije služio vojni rok ali da je u rezervi), da je tužiteljev naziv dužnosti i vojne specijalnosti a to je "pomoćnik šefa financijske službe" i "vozač automobila", da je tužitelj "ograničeno sposoban za služenje vojnog roka" odnosno ima kategoriju sposobnosti oznake "V", da je posljednji pečat tužiteljeva registracija u vojnom uredu grada Moskve 18. srpnja 2007.

 

Iz navedenog dokaza jasno proizlazi da je tužitelj evidentiran kao „rezervist“ vojske R. F. u statusu "običnog vojnika" i da se bio dužan u tom svojstvu redovito javljati vojnim tijelima što je on za vrijeme svog boravka u R. činio.

 

14.          Tužitelj je tijekom upravnog postupka dostavio njemu upućen Poziv Vojnog komesarijata M. u kojem je navedeno da se je tužitelj temeljem Federalnog zakona o vojnoj obvezi i vojnoj službi dužan 25. veljače 2022. javiti „radi provedbe aktivnosti vezanih s pozivom na vojnu službu“, prilikom čega je dužan sa sobom uzeti osobne isprave, osobne stvari i hranu dostatnu za tri dana. 

 

              Opunomoćenik tužitelja je u ovom sporu obrazložio da tužitelj nije dobio poziv za to da odmah pristupi određenoj vojnog aktivnoj jedinici, već da je dobio poziv da se javi u vojni ured radi evidencije i stavljanja na raspolaganje, iz čega je vidljivo da se potencijalno računa na tužiteljevo sudjelovanje u ratnim aktivnostima, te sud ovakvo obrazloženje prihvaća kao logično i životno.

 

15.          Tužitelj je tijekom upravnog postupka i ovog spora dostavio ovjerene prijevode izvadaka iz zakona R. iz kojih je razvidno da se odgađanje poziva na vojnu službu putem mobilizacije odobrava samo studentima (ne i rezervistima), da se neodazivanje u službu bez valjanih razloga koje počini vojnik u vrijeme mobilizacije, izvanrednog stanja, za vrijeme rata, oružanog sukoba ili vojnih operacija kažnjava kaznom zatvora u trajanju od najmanje 5 godina.

 

16.          Sud je u ovom sporu utvrdio da postoji opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, da je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, da su svi relevantni elementi koji su tužitelju na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata,da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i da je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

 

17.          Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je odbijanjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu povrijeđen zakon tužitelju na štetu, radi čega je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a, usvojio tužbeni zahtjev, poništio osporeno rješenje i priznao tužitelju azil u Republici Hrvatskoj.

 

18.          Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju odredbe članka 79. ZUS-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i za pristup na dva ročišta za svaku radnju u zatraženom iznosu od 622,13 eura/4.687,49 kn, u ukupnom iznosu od 1.866,39 eura/14.062,31 kn.

 

 

Zagreb 12. srpnja 2023.

 

              Sudac:

Janja Topol, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).