Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 896/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 896/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K., OIB , koju zastupaju punomoćnici J. J. i M. B., odvjetnici u K., protiv tuženika N. M. iz K., OIB , kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R-2737/22-2 od 4. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-182/19-49 od 8. lipnja 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R-2737/22-2 od 4. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-182/19-49 od 8. lipnja 2022.

 

2. U odgovoru na prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužiteljice te predlaže njezin prijedlog odbaciti.

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, tužiteljica postavljenim pitanjima problematizira pravo na naknadu štete kod okolnosti da je tuženik pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 114. Kaznenog zakona protiv slobode i prava čovjeka i prava čovjeka i građanina - povredom prava na rad i drugih prava iz rada jer nije tužiteljici uručio obračun otpremnine koju joj je bio dužan isplatiti, čime je onemogućio tužiteljicu da obračun otpremnine upotrijebi kao ovršnu ispravu radi naplate dugovanog iznosa otpremnine, međutim, tužbeni zahtjev je odbijen iz razloga što u postupku nije dokazano da je tužiteljici upravo zbog  štetne radnje tuženika nastupila konkretna šteta (iz obrazloženja pobijane odluke naime proizlazi da, iako je u trenutku kad je tužiteljici tuženik morao predati obračun otpremnine bilo sredstava na računu, to samo po sebi ne znači da bi tužiteljica naplatila svoje potraživanje jer nije poznato koje obveze i s kojim prioritetom i dospijećem je poslodavac tužiteljice trebao podmiriti, a bilo je više otkaza ugovora o radu i postojala su potraživanja drugih radnika za isplatu otpremnina).

 

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća

Željko Šarić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu