Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 478/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc
Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja,
Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i
Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o.,
Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, protiv tuženika HŽ
INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, radi
naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4681/2018-2 od 21. siječnja 2021., kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2037/2017 od 14.
svibnja 2018., u sjednici održanoj 12.srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukidaju se presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4681/2018-2 od 21. siječnja
2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-
2037/2017 od 14. svibnja 2018. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno
suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje:
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 28.641,33
kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 10.247,11 kn teku od
21. rujna 2016. do isplate, a na iznos od 18.394,22 kn od 18. kolovoza 2016. do isplate
po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana.".
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 2037/21 od 3.studenog 2021. zbog pitanja:
„Odgovara li Upravitelj željezničke infrastrukture temeljem čl. čl. 120. st. 7.
Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (NN 82/2013, 18/15,
110/15) i odredbe čl. 4. st.1., čl. 20. st.1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu
u željezničkom prometu (NN 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu
od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima – putničkim
vagonima) koja se po nalogu Upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog)
pojasa?".
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 391.st.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“,
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-
proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19. 80/22 - dalje: ZPP)ovaj sud ispituje pobijanu
presudu samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena i samo u dijelu u kojem
se presuda pobija.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 28.641,33 kn s osnove
naknade štete nastale tužitelju oštećenjem visokonaponskog kabela iz putničkog
vagona jer su prerezani glavni uzdužni vodovi visokonaponskog kabla i kabel invertera
odnosno izvršenih usluga otklanjanja oštećenja putničkog vagona u vlasništvu tužitelja
od strane Održavanje vagona d.o.o, temeljem računa 841-P01-1 i računa 317-P01-1.
7. U ovoj fazi postupka nije sporno Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je 6.
srpnja 2016. na željezničkom kolodvoru Zagreb Glavni kolodvor, došlo do oštećenja
putničkog vagona serije BI, broj vagona 50 78 2000000 2 i vagona serije MPDIm broj
51 78 98 00020 6 koji su u vlasništvu tužitelja. Do oštećenja je došlo od strane
nepoznate osobe kojom prilikom su otuđeni ili oštećeni uzdužni visokonaponski kablovi
glavnog voda u vrijeme dok su vagoni bili garažirani na infrastrukturnom pojasu u
nadležnosti tuženika kao Upravitelja željezničke infrastrukture. Šteta je otklonjena, a
radovi su izvršeni od strane društva Održavanje vagona d.o.o., koje je tužitelj platio u
iznosu od 28.641,33 kn.
8. Iz Ugovora o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje
važenja voznog reda 2015/2016 broj 759 određeno je da tuženik, kao upravitelj
infrastrukture, željezničkom prijevozniku odnosno tužitelju omogućava korištenje
uslužnih objekata i pruža usluge u uslužnim objektima, ali iz istog ne proizlazi i obveza
tuženika da obavlja nadzor nad garažiranim vozilima i da iste čuva od oštećenja.
9 Iz tog Ugovora ne proizlazi obveza tuženika da čuva vagone tužitelja koji su
garažirani (premda je obveza tuženika da omogući tužitelju korištenje garažnih
kolosijeka).
10.Tužitelj smatra da mu je nanesena šteta time što su nepoznate osobe prerezale i
otuđile ili oštetile uzdužni visokonaponski kablovi glavnog voda u vrijeme dok su vagoni
bili garažirani na infrastrukturnom pojasu u nadležnosti tuženika kao upravitelja
željezničke infrastrukture te da zbog toga tuženik koji nije poduzeo mjere iz čl. 22.
Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom sustavu (udaljenje nepoznate osobe koja
se zatezne u infrastrukturnom području i sprječavanje pristupa željezničkom
infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i
zadržavanje neovlaštenih osoba u njemu) odgovara tužitelju za nastalu štetu.
11. Tuženik poriče svoju odgovornost za štetu navođenjem da nije obvezan za tužitelja
obavljati uslugu nadzora i zaštite tužiteljevih garažiranih vagona te ističe da je tužitelj
za nadzor i čuvanje vagona angažirao zaštitarsku tvrtku što potvrđuje koja je i
odgovorna za nastalu štetu.
12. Prije svega ovaj sud napominje da su sudovi nižeg stupnja pravilno ocijenili da
prema Ugovoru o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za ne
proizlazi obveza tuženika da čuva tužiteljeve garažirane vagone.
13 Konačno tužitelj smatra da mu je šteta nastala uslijed toga što tuženik nije
ispunjavao svoje obveze propisane čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i
interoperabilnosti željezničkog sustava ( „Narodne novine“ 82/13, 18/15, i110/15) u
vezi s čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom
prometu („Narodne novine“124/10).
14. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog
sustava je propisano da je zabranjen neovlašten pristup i kretanje željezničkom
infrastrukturom, neovlašten pristup i kretanje u vozilima, te svako ugrožavanje
sigurnosti željezničkog sustava, dok je stavkom 2. toga članka Zakona o sigurnosti i
interoperabilnosti željezničkog sustava određeno da je u pružnom pojasu dozvoljen
pristup i kretanje fizičkih osoba (...) samo na mjestima koja odredi upravitelj
infrastrukture.
15.Nadalje, prema čl. 120. st. 7. tog Zakona upravitelj infrastrukture odgovoran je za
održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, a željeznički prijevoznik za održavanje
unutarnjeg reda u vlakovima.
16. Prema čl. 7. t. 23. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava
pružni pojas je pojas kojega čini zemljište ispod željezničke pruge, odnosno kolosijeka,
između kolosijeka i pokraj krajnjih kolosijeka s obje strane željezničke pruge, na
udaljenosti od najmanje 8 m, odnosno najmanje 6 m ako željeznička pruga prolazi kroz
naseljeno mjesto, mjereno vodoravno od osi krajnjega kolosijeka sa svake strane, kao
i pripadajući zračni prostor. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu
u željezničkom prometu je propisano da je provedbu unutarnjeg reda u
infrastrukturnom pojasu dužan održavati upravitelj infrastrukture, a željeznički
prijevoznik ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u vlakovima ili
željezničkim vozilima, dok su odredbom čl. 20. st. 1. Pravilnika navedene osobe koje
su u infrastrukturnom području odnosno u vlakovima određene za održavanje
unutarnjeg reda i koje prema čl. 22. st. 1. Pravilnika imaju pravo i dužnost održavati
unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada te poduzimati mjere potrebne za
sprječavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjeg reda te
sigurnosti željezničkog prometa, putnika, drugih osoba i stvari na željezničkom
području.
17. Prema čl. 22. st. 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu u svrhu
provedbe unutarnjeg reda u željezničkom prometu (ovlašteni) željeznički radnici ili
radnici zaštitarske agencije (koji su sklopili ugovor o provedbi unutarnjeg reda s
upraviteljem Poslovni broj: 52 Pž-2690/2019-2 4 infrastrukture i/ili željezničkim
prijevoznikom sukladno čl. 21. tog Pravilnika) mogu poduzimati određene radnje i to,
između ostalog, poduzeti mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na
željezničkom infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i
zadržavanje osoba (točka b) i sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom
području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje
neovlaštenih osoba na njemu (točka f).
18.Nije sporno je između stranaka da je do oštećenja tužiteljeva vagona došlo dok se
vagon nalazio garažiran na kolosijeku – dakle, na uslužnom objektu na kojem je
tuženik omogućio tužitelju korištenje tog mjesta sukladno Ugovoru o korištenju
uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje važenja voznog reda
2015/2016 br.759 .
19.Također nesporno je da je do štete nastale na vagonu došlo i uslijed toga što je
nepoznata osoba (ili osobe) prije dolaska do vlaka prešla(e) i pružni pojas u smislu čl.
7. t. 23. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava – dakle, pojas
kojeg čini (i) zemljište između kolosijeka i pokraj krajnjih kolosijeka s obje strane
željezničke pruge, na udaljenosti od najmanje 8 m, odnosno najmanje 6 m ako
željeznička pruga prolazi kroz naseljeno mjesto, mjereno vodoravno od osi krajnjega
kolosijeka sa svake strane, kao i pripadajući zračni prostor.
20.Jednako tako, nesporno je da je provedbu unutarnjeg reda u tom
pružnom/infrastrukturnom pojasu sukladno odredbi čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i
interoperabilnosti željezničkog sustava i čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u
željezničkom prometu dužan održavati upravitelj infrastrukture, to jest tuženik.
21. Odredbom čl. 128. st. 5. t. 12. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog
sustava je propisano da željeznički prijevoznik (jednako kao i upravitelj infrastrukture)
odgovara za prekršaj ako ne održava unutarnji red u skladu s odredbama čl. 120. st.
7. tog Zakona.
22. Tužitelj odnosno njegovi željeznički radnici iz čl. 20. st. 1. Pravilnika o unutarnjem
redu u željezničkom prometu koji su ovlašteni za održavanje unutarnjeg reda u
vlakovima kao i djelatnici društva V Grupa d.o.o. (s kojim društvom je prema ispravama
koje je dostavio uz tužbu tužitelj sklopio ugovor o provedbi unutarnjeg reda i čiji
djelatnici su se prema čl. 21. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu
dužni pridržavati odredaba tog Pravilnika je trebao u garažiranom vagonu poduzeti
mjere potrebne za sprječavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje
unutarnjeg reda te sigurnosti željezničkog prometa, putnika, drugih osoba i stvari na
željezničkom području iz čl. 22. st. 1. tog Pravilnika.
22. Prema tome, odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasi:
S obzirom na to da tuženik (njegovi ovlašteni željeznički radnici za čiji rad
odgovara tuženik u smislu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“,
broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05 nesporno nije poduzeo mjere
za udaljenje nepoznate osobe iz pružnog/infrastrukturnog pojasa u smislu čl. 22. st. 2.
t. b) Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu odnosno tuženik nije
spriječio pristup nepoznatih osoba željezničkom infrastrukturnom području prema čl.
22. st. 2. t. f) tog Pravilnika, a uslijed čega su te osobe nakon ulaska u taj pojas došle
do vagona tužitelja i na tom vagonu prouzročile štetu, to postoji tuženikova odštetna
odgovornost u smislu odrede čl. 1092.st.1 ZOO-a, a pitanje postojanja eventualne
podijeljene odgovornosti ovisiti će o okolnostima svakog konkretnog slučaja pri čemu
treba cijeniti da je i tužitelj kao željeznički prijevoznik odgovoran za održavanje
unutarnjeg reda u vlakovima u smislu čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i
interoperabilnosti željezničkog sustava odnosno u željezničkim vozilima (vagonima)
prema čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu te pri tome,
nije odlučno je li do narušavanja unutarnjeg reda došlo u vrijeme dok se vlak (vagon)
nalazio na garažnom kolosijeku ili kada je prometovao.
23. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio da na strani tuženika
ne postoji odštetna odgovornost.
24. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sudovi nižeg stupnja nisu ispitali
odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja , prije svega
visinu štete, te postoje li okolnosti koje upućuju na isključivu odštetnu odgovornost
tuženika ili je i tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastaloj šteti te je stoga valjalo
uvažiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 391.st.6. ZPP-a.
25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
Kontrolni broj: 00b88-d7b7e-e5c0b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.