- 1 -              Rev 3578/2018-3

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3578/2018-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljana Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz Đ., OIB ..., koju zastupa punomoć J. Š., odvjetnik u Đ., protiv tuženika Grad Đ., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1267/2016-2 od 5. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj P-1875/2015-9 od 23. svibnja 2016., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika Grada Đ.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, poslovni broj P-1875/2015-9 od 23. svibnja 2016., suđeno je:

 

              „Utvrđuje se, da je tužiteljica M. A. - OIB ... iz Đ., vlasnik nekretnina i to kč.br.10060/2 oranica P. s 925 m2, upisanih u zk. ul.br.12079 k.o. Đ., te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice, jer će u suprotnom takvo trpljenje zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

              Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.132,50 Kn, u roku od 15 dana.“.

 

2. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1267/2016-2 od 5. rujna 2018., odbijena je žalba tuženika Grada Đ. i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, a podredno preinači.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a (iako drugostupanjski sud pogrešno navodi da je ista donesena pozivom na odredbu čl. 368. st. 2. ZPP-a), a u kojem je slučaju dopuštena redovna revizija (čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP-a) te je u ovom predmetu pobijana presuda i ispitana kao da je protiv nje podnesena redovna revizija (iako ju je revident podnio kao izvanrednu reviziju).

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je utvrđenje vlasništva, nekretnine kč.br. 10060/2, oranica P., površine 925 m2 upisane u zk.ul.br. 12079 k.o. Đ.

 

9. U odnosu na navode tuženika da je u postupku pred sudom prvog stupanja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, a o odlučnim činjenicama da postoji proturiječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprave i zapisnika koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika, te da presuda nema razloga, valja odgovoriti da je drugostupanjski sud, koristeći se svojim procesnim ovlaštenjima  iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, potvrdio prvostupanjsku presudu, jer je prema stanju spisa našao da se bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, koji se nalaze u spisu. Za obrazloženje pobijane presude, drugostupanjski je sud dao jasne, neproturječne i nedvosmislene razloge, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati njezina pravilnost i zakonitost te su navodi tuženika u tom pravcu neosnovani. Stoga, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

 

10. Neosnovano tuženik ukazuje i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode od bitnoga značaja.

 

11. Jednako tako, revizijske navode tuženika kojima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka, zapravo prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje,  jer prema odredbi čl. 385. ZPP-a, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Drugostupanjski sud utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- da se tužiteljica nalazi u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1948., kada je tu nekretninu njezina obitelj dobila Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 6. veljače 1948.,

- da je Kotarska komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, uvela prednike tužiteljice u posjed dobivenih nekretnina pa tako i predmetne nekretnine kč.br. 10060/2 (ranije 4465) k.o. Đ.,

- da sporna nekretnina nije unesena u sadržaj navedene Odluke o dodjeljivanju nekretnina od 6. veljače 1948., već da je greškom u Odluku unesena druga nekretnina (kč.br. 2403/3), koja obitelji tužiteljice nije bila niti predana u posjed (i u odnosu na koju su kasnije priznali pravo vlasništva drugim fizičkim osobama),

- da iz Zapisnika broj 12079 sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Đ. od 25. veljače 2015. proizlazi, da je tužiteljica sudjelovala u tom postupku, da je tom prigodom izjavila da imovinskopravni odnosi za predmetnu nekretninu nisu riješeni i da je nakon toga u odnosu na kč.br. 10060/2 (ranije 4465 k.o. Đ.) rješenjem suda određena uknjižba prava vlasništva za korist dotadašnjeg vlasnika, Grada Đ.

 

13. S obzirom na navedeno drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 159. st. 4. u vezi sa st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP) i u vezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP-a, zaključuje da je tužiteljica dokazala postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnik predmetne nekretnine.

 

14. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

15. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim, samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, kada se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki i to: da prvenstveno stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja vlasništva putem dosjelosti te da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću).

 

16. Pitanje poštenja odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja, prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

17. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka, ima se primjenjivati mjerodavno pravo koji je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle, pravna pravila Općeg građanskog zakonika, koja se primjenjuju na temelju odredbe čl. 4. Z. o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ broj 86/1946).

 

18. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Takva odredba nalazi se i u čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje ZOVO) i u čl. 159. ZV-a.

 

19. Temeljem navedenoga pravnog pravila, pretpostavka za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, uvijek je bio pošten posjed, dok prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a, posjed je pošten odnosno savjestan, ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti slučaja imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

20. Prema ocjeni ovoga suda, a polazeći od činjenice da je tužiteljica tijekom postupka dokazala da njezin posjed osobno i putem njezinih pravnih prednika seže do 1948. (donošenje odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju) pravilo je drugostupanjski sud ocijenio, da je tužiteljica putem svojih pravnih prednika stekla pravo vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine.

 

21. Naime, u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, Županija i jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koji ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed, neprekidno traje dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. toga članka (20 godina za zakonit, istinit i pošten posjed i 40 godina za barem pošten posjed).

 

22. Pri tome je potrebno navesti i to, da prema pravnom shvaćanju ovog suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koji su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredaba toga zakona.

 

23. Ujedno se ukazuje i na pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvalitete i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, a ne u vrijeme zaključene glavne rasprave.

 

24. S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu čl. 126. i 127. ZVDSP-a jer se ta odredba u ovom slučaju, temeljem svega navedenoga ne primjenjuju.

 

25. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

                                                                                             Predsjednik vijeća:

                                                                                        mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.