- 1 -              Rev 500/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 500/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N., OIB: ..., iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1066/2020-3 od 14. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pr-34/2019-14 od 29. rujna 2020., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1066/2020-3 od 14. prosinca 2021. u toč. II.1. 2. i 3. i u toč. II. izreke i sudi:

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda i u toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu 19.950,00 kn/2.647,82 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u toč. II. izreke.

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 298,63 EUR/2.250,00 kn u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 30.090,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak 6.000,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-34/2019-14 od 29. rujna 2020. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.140,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

 

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-34/2019-14 od 29. rujna 2020. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 19.950,00 kn sa zateznim kamatama te pod točkom II izreke, i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.950,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

 

- 300,00 kn od 1. prosinca 2013. do isplate,

- 150,00 kn od 1. veljače 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. ožujka 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. travnja 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. svibnja 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. lipnja 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. srpnja 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. rujna 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. studenoga 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. prosinca 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. veljače 2015. do isplate,

- 300,00 kn od 1. ožujka 2015. do isplate,

- 300,00 kn od 1. travnja 2015. do isplate,

- 600,00 kn od 1. svibnja 2015. do isplate,

- 600,00 kn od 1. lipnja 2015. do isplate,

- 750,00 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- 1.050,00 kn od 1. rujna 2015. do isplate,

- 450,00 kn od 1. listopada 2015. do isplate,

- 750,00 kn od 1. studenoga 2015. do isplate,

- 450,00 kn od 1. prosinca 2015. do isplate,

- 450,00 kn od 1. siječnja 2016. do isplate,

- 750,00 kn od 1. veljače 2016. do isplate,

- 450,00 kn od 1. ožujka 2016. do isplate,

- 750,00 kn od 1. travnja 2016. do isplate,

- 300,00 kn od 1. svibnja 2016. do isplate,

- 600,00 kn od 1. lipnja 2016. do isplate,

- 300,00 kn od 1. kolovoza 2016. do isplate,

- 900,00 kn od 1. rujna 2016. do isplate,

- 600,00 kn od 1. listopada 2016. do isplate,

- 900,00 kn od 1. studenoga 2016. do isplate,

- 450,00 kn od 1. prosinca 2016. do isplate,

- 300,00 kn od 1. siječnja 2017. do isplate,

- 150,00 kn od 1. veljače 2017. do isplate,

- 450,00 kn od 1. ožujka 2017. do isplate,

- 600,00 kn od 1. travnja 2017. do isplate,

- 450,00 kn od 1. svibnja 2017. do isplate,

- 450,00 kn od 1. lipnja 2017. do isplate,

- 300,00 kn od 1. srpnja 2017. do isplate,

- 750,00 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- 600,00 kn od 1. rujna 2017. do isplate,

- 750,00 kn od 1. listopada 2017. do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 215. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.000,00 kn.

 

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.040,00 kn, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 825,00 kn, u roku 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu."

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 93072022-2 od 8. veljače 2023. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude (u dijelu s kojim nije uspjela u postupku) radi slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Smatra li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske vrše u „područjima rada“ koja su, iako geografski smještena na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. KU/13 odnosno članka 50 KU/17?

 

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013., a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (željeznički granični prijelaz koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

 

3. Primjenjuje li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?

 

4. Je li obavljanje poslova na zajedničkim graničnim prijelazima koji su oformljeni na području Republike Slovenije temeljem Sporazuma između Vlade RH i Vlade Slovenije a koji Sporazum je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine Međunarodni dio br 2/2004) ima pravnih osnova smatrati radom na državnom teritoriju druge države ili je rad na takvim zajedničkim lokacijama-graničnim prijelazima ima smatrati radom na području Republike Hrvatske?"

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja, policijskog službenika Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje granične policije Macelj za isplatu dodatka za rad na terenu za razdoblje od 30. studenoga 2013. do 30. studenoga 2018. kada je kao zaposlenik Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M. obavljao poslove granične kontrole izvan stalnog mjesta rada na koji je raspoređen na teritoriju Republike Slovenije i na to zajedničkim graničnim prijelazima L.-D., H. na S.-R. i M. T.-R., sukladno dogovoru Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., po Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/2004, Međunarodni ugovori), pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/12 i 104/13 – dalje: KU/13), odnosno pozivom na čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17).

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, PU krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M., na poslovima radnog mjesta policijskog službenika za zaštitu granice, te da je prema rasporedu rada obavljao kontrolu na graničnim prijelazima L. – D., H. na S. – R. i M. T. – R.,

 

- da je pravo na dodatak za rad na terenu regulirano u čl. 56. Dodatka Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine", broj 104/2013 – dalje: KU/13), koji je bio na snazi do 8. studenoga 2017., te u čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji je na snazi od 9. studenoga 2017. ("Narodne novine", broj 112/2017 – dalje: KU/17), a kojima je to pravo istovjetno regulirano te je propisano da službenik ima pravo za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, i to u iznosu od 150,00 kn dnevno (čl. 4. Dodatka KU - "Narodne novine", broj 104/2013), odnosno 170,00 kn dnevno (čl. 50. st. 4. KU /17),

 

- da je tužitelj, kao službenik Policijske uprave, Postaje granične policije M., bio raspoređen na slovenskom državnom području radi obavljanja hrvatske granične kontrole temeljem Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., sukladno Sporazumu Vlade RH i Vlade Republike Slovenije ("Narodne novine", broj 2/2004 – Međunarodni ugovori), a kojim Sporazumom su utvrđene i "zone" koje predstavljaju područja domaće države u kojoj službene osobe susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, te je navedeno da to pravo ima službena osoba koja predstavlja službenika tijela državne uprave nadležnog za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor,

 

- da je u čl. 3. st. 1. Dogovora između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., određeno da domaća država, na temelju uzajamnosti, bez naknade ustupa na korištenje susjednoj državi objekte i prostore na službenim mjestima za obavljanje zajedničke granične kontrole te da nadležna tijela susjedne države plaćaju domaćoj državi naknadu za režijske troškove.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, pošavši od toga da se sva tri granična prijelaza nalaze na nekoliko desetaka ili stotina metara od granične crte u teritoriju Republike Slovenije, te iako je tužitelj radio na tri različita granična prijelaza, odnosno tri različita mjesta rada, da je radio unutar iste ustrojstvene jedinice poslove radnog mjesta na koje je raspoređen prema Pravilniku o unutarnjem redu i aktu unutarnjem ustrojstvu tog državnog tijela. Pritom je stava da se nije ispunila niti svrha terenskog dodatka da pokriva povećane troškove za rad na terenu, kao što su izdaci za hranu i smještaj, jer je tužitelju trošak prijevoza nadoknađen, a postojanje drugih troškova nije utvrđeno. Dakle, ocijenivši da se rad na navedenim graničnim prijelazima ne smatra radom na terenu, odnosno radom izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen, već njegovim stalnim radnim mjestom, zaključak je suda da tužitelj nema pravo na terenski dodatak.

 

10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.140,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom (st. I. izreke) dok je u ostalom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju iznos od 19.950,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u toč. II. izreke. Naime, ocjena je suda drugog stupnja da je za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. listopada 2017. prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio jer smatra da u navedenom razdoblju tužitelj ima pravo na terenski dodatak i pritom se poziva na mišljenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. prema kojem pravo na terenski dodatak nije uvjetovan udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada. Međutim, smatra da je u odnosu na razdoblje od 9. studenoga 2017. do 30. studenoga 2018. prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev odbio obzirom nisu ispunjeni posebni uvjeti za priznavanje dodataka za rad na temelju čl. 50. Kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu 9. studenoga 2017., a imajući pritom u vidu tumačenje Zajedničke komisije 1/50 od 12. veljače 2019.

 

11. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Prije svega za ukazati je, da pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice treba imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice (''Narodne novine'', broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 – dalje u tekstu: ZNDG) propisano, da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

 

12. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

 

13. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

 

14. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz ''domaća država'' označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz ''susjedna država'' označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz ''zona'' označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz ''službena osoba'' označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

 

15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

 

16. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i GP M. T. - R., GP L. – D. te GP H. na S. – R., za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 8., 31. i 37. Dogovora).

 

17. Prema odredbi čl. 183. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj osnivaju se Policijska postaja Z., Policijska postaja D. S., Policijska postaja K., Policijska postaja K., Policijska postaja P., Policijska postaja Z. B., Postaja granične policije M. i Postaja prometne policije K. Prema odredbi čl. 191. navedene Uredbe Postaja granične policije M. je specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u K., nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima.

 

18. Pod pojmom ''stalno mjesto rada'' prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se ''mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela''.

 

19. Iz navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet M. T. – R., L. – D. i H. na S. – R.

 

20. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta postaje granične policije, jer je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljao poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska uprava krapinsko-zagorska, Postaja granične policije M., a to su GP M. T. – R., GP L. – D., GP H. na S. – R., na kojima se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

 

21. Ovaj sud, imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ocijenio da tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije M., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP M. T. – R., GP L. – D., GP H. na S. – R., odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji nije radio izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u PU krapinsko-zagorskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njegovog stalnog mjesta rada.

 

Naime, upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Prema odredbi čl. 7. točke 9. Zakona o policiji (''Narodne novine'' broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl.77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

 

22. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

 

23. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

 

24. U predmetnoj situaciji kada je drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 19.950,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na temelju ocjene da se konkretnom slučaju može primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju, za naglasiti je, da osnovano tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

 

25. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Postaja granične policije M., a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. na S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju. U tom smislu i ovaj sud u Rev 47/2023-3 od 22. veljače 2023.

 

26. Stoga odgovor na prvo, treće i četvrto pitanje glasi:

 

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu dodatka za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19). To stoga što nadležnost Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaja granične policije M. obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. na S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

 

27. Odgovor na drugo pitanje glasi: Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koji se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole nad državnom području susjedne države.

 

28. Slijedom izloženog, valjalo je prihvatiti reviziju i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, presuditi kao u st. I. izreke.

 

29. Tuženici je trošak revizije odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 14/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 26/22 – dalje: Tarifa), pa joj je tako prema Tbr. 10. toč. 6. Tarife za sastav revizije dosuđeno 298,63 EUR-a (odnosno 2.250,00 kn) – st. II. izreke.

 

30. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog zakona (1 EUR = 7.534,50).

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.