- 1 -              Rev 1054/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1054/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., Ministarstvo …, OIB …, Z., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-490/19-2 od 30. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu  poslovni broj Pr-1445/2019-11 od 4. listopada 2019., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-490/19-2 od 30. siječnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1445/2019-11 od 4. listopada 2019. te se sudi:

 

              „Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "I/ Nalaže se tuženoj R. H. da isplati tužitelju M. G. iz K., OIB …, u roku od 8 dana iznos od 15.798,72 kn neto, uvećano za zakonsku zateznu kamatu do 31.07.2015. godine po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na:

 

              - iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate;

              - iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate;

              - iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2017. godine pa do isplate;

              - iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. godine pa do isplate;

              - iznos od 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. godine pa do isplate.

 

              II/  Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 04.listopada 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

 

              II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.094,96 € (8.250,00 kuna), u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „I/    Nalaže se tuženoj R. H. da isplati tužitelju M. G. iz K., OIB …, u roku od 8 dana iznos od 15.798,72 kn neto, uvećano za zakonsku zateznu kamatu do 31.07.2015. godine po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na:

 

- iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate;

- iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate;

- iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2017. godine pa do isplate;

- iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. godine pa do isplate;

- iznos od 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. godine pa do isplate.

 

              II/       Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 04.listopada 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „Žalba se se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 4. listopada 2019., poslovni broj Pr-1445/2019-11, u cijelosti.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1164/20-2 od 3. lipnja 2020. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              „1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a, u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

 

              2. Ima li tužitelj pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom, i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“.

 

4. Tuženica je zbog navedenih pravnih pitanja podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, pozivom na odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava istaknute navode tuženice, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.096,85 € (15.798,72 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, na ime troškova nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2015. do 2019.

 

9. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

 

              - da je tužitelj raspoređen u Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, na radno mjesto viši kriminalistički tehničar za daktiloskopiju i identifikaciju,

 

              - da iz iskaza tužitelja proizlazi da je on policijski službenik koji radi u civilnoj odjeći na poslovima prikupljanja i dijeljenja informacija vezanih uz pojedinačno kazneno djelo, istraživanja kaznenih djela, utvrđivanja identiteta počinitelja, međunarodne razmjene geometrijskih podataka i sl.

 

              - da tužitelj, kao policijski službenik svoj posao, u okviru službe, obavlja primjenom policijskih ovlasti.

 

10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbe čl. 28. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 - dalje: ZPO) i čl. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09 i 92/14 - dalje: ZPPO), na temelju zaključka da je tužitelj kao policijski službenik obavljao na svom radnom mjestu policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

11. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-a i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj 64/11 - dalje: Pravilnik), tuženica analizira sadržaj poslova tužitelja, tvrdnjama kako su poslovi kriminalističkog tehničara (pomoćni poslovi vještačenja), stručni, a ne policijski poslovi.

 

12. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-a propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-a propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

12.1. Odredbom čl. 2. Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

12.2. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti. Policijske ovlasti su prema odredbi čl. 13. ZPPO-a, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

 

13. S obzirom na to da, prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-a, način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnik sastavlja na temelju prijedloga nadležnih

rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-a dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-a ima pravo na građansko odijelo te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.

 

14. Budući da tužitelj niti ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-a slijedom čega tužitelju nije priznato pravo na građansko odijelo.

 

15. Kad bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da ovaj sud prihvaća navode tuženice, prema kojima su poslovi vještačenja stručni, a ne policijski poslovi u smislu čl. 3. ZPPO-a prilikom kojih tužitelj ne primjenjuje policijske ovlasti u smislu čl. 13. ZPPO-a isključivo u građanskom odijelu pa da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-a imao pravo na građansko odijelo.

 

16. Tužitelj dakle, kao viši kriminalistički tehničar, obavlja isključivo administrativno stručne poslove, u okviru kojeg posla, tada kao pomoćnik u vještačenjima i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, i njegova osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada i izuzimanje podataka.

 

17. Ako je tužitelj po potrebi obavljao i druge poslove iz djelokruga službe, pa time i poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikupljanja podataka o tim djelima i  počiniteljima pritom primjenjivao policijske ovlasti, on bi kao pojedini policijski službenik koji sudjeluje u operativnim akcijama kao stručna osoba sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 88/11, 129/11 i 100/13) ostvario pravo na dodatnu policijsku odoru, ali te poslove, prema navedenom, svakako ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, a što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-a.

 

18. Stoga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i konkretne poslove koje tužitelj obavlja na svom radnom mjestu, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu pa tužitelj nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-a (tako i u Rev-1337/21-3 od 1. veljače 2022).

 

19. Slijedom navedenoga odgovori na postavljena pitanja glase:

 

              - tužitelj, na radnom mjestu višeg kriminalističkog tehničara, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova,

 

              - tužitelj, na radnom mjestu višeg kriminalističkog tehničara, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredaba čl. 28. st. 5. ZOP-a i čl. 2. i čl. 3. Pravilnika.

 

20. Zbog navedenog je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

21. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, ovaj sud je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučio kao pod toč. II. izreke. Tuženici su, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarife), priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu 132,72  € / 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 19. srpnja 2019. u iznosu od 132,72  € / 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima održanima 11. srpnja 2019. i 2. rujna 2019. u iznosu od po 132,72  € / 1.000,00 kuna svako (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 66,36 € / 500,00 kuna (Tbr. 9/3 Tarife), sastava žalbe protiv presude u iznosu od 165,90 € / 1.250,00 kuna (Tbr. 10/1 Tarife), sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od po 165,90 € / 1.250,00 kuna svaki (Tbr. 10/6 Tarife), odnosno ukupno 1.094,96 € (8.250,00 kuna).

 

 

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.