- 1 -              Rev 1912/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1912/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R. F. G., OIB: ... , sa sjedištem u Austriji, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o., sa sjedištem u Z., protiv tuženika D. K., iz S., zastupana po punomoćnici A. L., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1058/2018-2 od 7. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-210/14 od 11. prosinca 2017., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1058/2018-2 od 7. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-210/14 od 11. prosinca 2017. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 95.519,60 € sa zakonskom zateznom kamatom, te trošak za rad odvjetnika od 4.311,65 € za zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Tužitelj podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

3. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću uz naknadu parničnih troškova.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema čl. 392.a st. 1. i 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete za koju tvrdi da mu je tužena prouzročila propustima u izvršavanju naloga prema izdanoj specijalnoj punomoći.

 

8. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova o postojanju odgovornosti za štetu.

 

9. Sud prvog stupnja ocjenjuje da ne postoje propusti tužene u izvršavanju naloga prema izdanoj specijalnoj punomoći a u smislu čl. 763. i 765. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za njenu odštetnu odgovornost prema čl. 1045. ZOO.

 

10. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te su stoga neosnovani navodi tužitelja da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

11. U odnosu na revizijske navode tužitelja u pogledu primjene Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 - dalje: ZO) konkretno čl. 7., 9. i 10. valja odgovoriti da je ovim odredbama ZO propisan način postupanja odvjetnika prilikom pružanja pravne pomoći (savjesno sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike, kao i da imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć – čl. 7. ZO).

 

12. Nadalje, odredbe čl. 9. i 10. ZO se odnose na obvezu pružanja pravne pomoći te pretpostavke za uskratu zastupanja i otkaz punomoći.

 

13. Revizijski navodi tužitelja se u bitnome svode na tvrdnju da je tužena trebala sama osigurati upis hipoteke u zemljišne knjige, te da stoga smatra da je propuštanjem izvršavanja ove radnje prouzročila štetu tužitelju.

 

14. Kako tužitelj u ovom postupku od tužene potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je prouzročila nesavjesnim obavljanjem poslova koje je trebala izvršiti temeljem ugovora o nalogu (čl. 765. ZOO) a prema specijalnoj punomoći koju joj je izdao tužitelj, prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva nužno je utvrditi je li tužena postupala u skladu sa uputama prema izdanoj punomoći i je li prilikom izvršavanja poslova koji su joj kao odvjetnici povjereni postupala sa dužnom pažnjom (čl. 10. st. 2. ZOO – pažnja dobrog stručnjaka).

 

15. Prema sadržaju punomoći temeljem koje je tužena zastupala tužitelja u poslovima koji su se odnosili na zaključivanje ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj opunomoćio tuženu kao odvjetnicu da zaključuje u njegovo ime ugovore o kreditu koje će tužitelj poslati javnom bilježniku I. B. u S., kao i za zasnivanje hipoteka prema tim ugovorima o kreditu, te da je obveza tužene bila da tužitelja zastupa prema najboljem znanju i savjesti u skladu sa nalogom u svim poslovima pred službenim tijelima i sudovima svih vrsta kao i prema trećim osobama. Istom punomoći je tužena ovlaštena prenijeti punomoć na druge odvjetnike u Republici Hrvatskoj a za zastupanje u zemljišnoknjižnim predmetima.

 

16. Imajući u vidu sadržaj punomoći kojom je definiran sadržaj ugovora o nalogu kao i dužna pažnja koja se od tužene prilikom izvršavanja ugovora o nalogu zahtijeva ne može se prihvatiti ocjena nižestupanjskih sudova da je tužena prilikom izvršavanja naloga postupala sa dužnom pažnjom.

 

17. Naime, tužitelj je u punomoći izričito naveo da tuženu opunomoćuje kao odvjetnicu da ga prema svom najboljem znanju zastupa u zaključivanju ugovora o kreditu i osnivanju sudskih hipoteka za te ugovore o kreditu.

 

18. Člankom 10. st. 2. ZOO je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Upravo takva pažnja se od tužene koju je tužitelj opunomoćio kao odvjetnicu i očekivala.

 

19. Pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja, uzročna veza između štetne radnje i nastanka štete, protupravnost i odgovornost.

 

20. Tužena odgovara prema načelu presumirane krivnje (čl. 1045. ZOO), odnosno može se osloboditi odgovornosti ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njene krivnje.

 

21. Prilikom ocjene postojanja štetne radnje nižestupanjski sudovi su zanemarili sadržaj punomoći u smislu na koji način je tužena kao odvjetnica trebala tumačiti sadržaj svojih obveza navedenih u punomoći.

 

22. Naime, kada se odvjetniku punomoć izdaje za sklapanje ugovora o kreditu i zasnivanje hipoteka za te ugovore o kreditu onda je odvjetnik postupajući sa pažnjom dobrog stručnjaka dužan provjeriti sadržaj ugovora.

 

23. Također iz sadržaja punomoći proizlazi da je tužitelj tuženu opunomoćio za zasnivanje hipoteka prema sklopljenim ugovorima o kreditu.

 

24. Stoga se tumačenje tužene da je njena obveza bila doći u ured javnog bilježnika i potpisati prethodno pripremljene prijevode ugovora o kreditu i zk izvatke, bez provjere sadržaja tih isprava ne može prihvatiti kao postupanje u skladu sa pažnjom dobrog stručnjaka u smislu čl. 10. st. 2. ZOO.

 

25. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa da je tužena postupala u skladu sa punomoći, odnosno da je postupala sa dužnom pažnjom nisu ocijenili postojanje ostalih pretpostavki od kojih ovisi odgovornost tužene za nastanka štete, pobijanu presudu nije bilo moguće preinačiti.

 

26. Stoga su nižestupanjske presude temeljem čl. 395. st. 2. ZPP ukinute i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

27. U ponovljenom postupku sud će ocijeniti je li postojala uzročno posljedična veza između postupanja tužene prilikom izvršavanja ugovora o nalogu koji je definiran sadržajem punomoći i nastanka štete, odnosno iznijet će ocjenu bi li do nastanka štete došlo da je tužena samostalno izvršila upis hipoteke u zemljišnim knjigama (koja obveza proizlazi iz sadržaja punomoći), a s obzirom da je zemljišnoknjižni izvadak koji je dostavio korisnik kredita temeljem kojeg mu je kredit odobren bio falsificiran.

 

28. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod Il. izreke.

 

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.