Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4106/2022-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4106/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K., S., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z. protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: ... , koju zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Š. & p. d.o.o., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2238/2019-3 od 22. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1491/2019-8 od 30. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2238/2019-3 od 22. rujna 2021. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

 

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:

 

              ''a. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

 

              b. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?

 

              c. Treba li tumačiti članak 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 do 79/07 ) odnosno članaka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.. 79/07 do 56/13) na način da je ništetna Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako su u konkretnom slučaju ne utvrdi da ta odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

 

              d. Treba li tumačiti stavak 2. članak 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 do 79/07 ) odnosno članaka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 do 56/13) na način da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, samo zato što bi tu odredbu unaprijed formulirao trgovac u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, iako u pojedinom slučaju sud nije dopustio trgovcu da izvođenjem dokaza dokaže da se o predmetnoj odredbi ugovora pregovaralo?

 

              e. Je li se u presudi donesenoj u drugom stupnju, drugostupanjski sud morao osvrnuti na prijedlog podnositelja za upućivanjem Sudu EU-a zahtjeva za donošenje odluke o prethodnom pitanju i obrazložiti razloge eventualnog neslaganja s upućivanjem prethodnog pitanja Sudu EU-a?''.

 

5. Revizija nije dopuštena u odnosu na prva dva pitanja iz prijedloga s obzirom na to da je pobijana odluka u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda iz odluke poslovni broj Rev 1020/2021-2 od 4. listopada 2022. Također, u odnosu na drugo pitanje, valja reći i to da tuženica nije dokazala da joj je nastala šteta u visini naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa samim time tuženica kroz navedeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Revizija nije dopuštena u odnosu na treće i četvrto pitanje iz prijedloga s obzirom na to da tuženica u odnosu na navedena pitanja nije navela odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tuženica kao razlog važnosti navodi rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-893/2017-2 od 5. lipnja 2019 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4736/19-2 od 21. listopada 2019. Međutim, navedene odluke ne mogu se smatrati dostatnim razlozima važnosti s obzirom na to da se radi o ukidnim odlukama drugostupanjskog suda, a  pravno shvaćanje izraženo u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda ne veže ni prvostupanjski sud, pa ni žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje u istom sporu, jer eventualno odustajanje od prethodno izraženog pravnog shvaćanja može biti vezano uz jasnije sagledavanje nekog pravnog pitanja, instituta i slično (tako i ovaj sud u rješenjima Revd 5072/2021-2 od 7. prosinca 2021. i Revd 1974/2022-2 od 17. svibnja 2022.). U odnosu na peto pitanje iz prijedloga valja reći da se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2089/2017 od 3. prosinca 2019. odnosi na sud protiv čije odluke nema pravnog lijeka ("sud zadnje instance"), pa se navedena odluka Ustavnog suda RH ne može smatrati odgovarajućim razlogom važnosti u odnosu na predmetno pitanje.

 

6. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu