1

Poslovni broj Gž-1451/2021-3

 

Poslovni broj Gž-1451/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. I.L. iz K., l. 0IB00070475305, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici D. L., iz K., lOIB:..., oboje zastupani po punomoćniku M. B. odvjetniku iz O., protiv tuženika K.d.o.o. iz B., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & P. d.o.o. iz O., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn-21/2019-36 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12, srpnja 2023.,

              p r e s u d i o               j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn-21/2019-36 od 29. travnja 2021. u točki l. izreke  osim u dijelu u kojem je dosuđena  zatezna kamata na iznos od 2.250,00 kn za razdoblje od  29. listopada 2016. do  29. travnja 2021.i točki Il. izreke.

Il Uvaženjem žalbe tužitelja i tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn-21/2019-36 od 29. travnja 2021 . u točki I. izreke u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata na iznos od  2.250,00 kn za razdoblje od  29. listopada 2016. do  29. travnja 2021. i u točki III izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.250,00 kn za razdoblje od  29. listopada 2016. do 29. travnja 2021. kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku K.d.o.o.isplatiti tužitelju mlt. I. L. iznos od 1.360,41 eur[1](tisućutristošezdeseteuraičetrdesetjedancent /10.250,00 kn (deset- tisućadvjestopedesetkuna) sa zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2021. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku K. d.o.o. isplatiti mit. tužitelju I. L.i daljnji parnični trošak u iznosu od 666,30eur (šestošezdesetšesteuratridesetcenti)/5.020,20 kn (pettisućadvadesetkunaidvadesetlipa) sa zateznom kamatom koja teče od 30. travnja 2021 . do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1 . siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku K. d,o.o, isplatiti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 249,11 eur (dvjestočetrdesetdeveteuraijedanaestcenti)/1.876,88 kn (tisućuosamstosedamdesetšestkunaiosamdesetosamlipa), u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki l. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.395,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobIiže navedeno u izreci te presude.

 

U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteIju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.978,30 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

 

U točki III. izreke odbijen je tužiteIj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.250,00 kn.

 

Protiv te presude žale se obje stranke.

 

Tužitelj presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi navodi da sud suprotno nalazu vještaka, samostalno utvrđuje da je tužitelj u bila potrebna tuda pomoć i njega u trajanju od 90 dana po jedan sat dnevno, odnosno ukupno 2.250,00 kn (25,00 kn po satu). lstiče da sud pogrešno tumači da bi potreba za tuđom pomoći i njegom ukućana bila uvjetovana trajanjem školske godine. lsto je uvjetovano duljinom liječenja čije trajanje u konkretnom slučaju i za samog tuženika je nesporno. lsto tako navodi da sud nema stručnog znanja iz područja medicine da bi mogao samostalno intervenirati u nalaz vještaka, već je evenutalno mogao vještaka pozvati na raspravu radi otklanjanja nejasnoća, što nije učinio. Posljedično navedenom, sud je tužitelju, umjesto iznosa od 16.623 50 kn nakon izvršenog prebijanja priznao trošak u iznosu od 11 .603,30 kn.

 

Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti i obvezati tuženika na plaćanje daljnjeg iznosa na ime naknade štete u visini od 10.250,00 kn daljnjeg iznosa na ime parničnog troška u visini od 5.020,20 kn.

 

Tuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi navodi da je dogovorio sa roditeljima tužitelja isplatu iznosa od 25.000,00 kn na ime naknade štete, te da će se nakon isplate ugovorenog iznosa tužitelj smatrati namirenim i da će se obustaviti daljnji postupak. Navodi da je njegov punomoćnik sačinio ugovor koji je potpisao i odnio ocu tuženika na potpis, međutim do potpisivanja nije došlo jer je odvjetnik tužitelja zaustavio mirni rasplet događaja. Tuženik smatra da je trebao biti saslušan na navedene okolnosti. U nastavku žalbe opširno navodi zašto nije odgovoran za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Glede nalaza i mišljenja navodi da vještak paušalno i apstraktno govori kako je bunar trebao biti zaštićen, da je trebao biti čvršći, stabilniji i osiguran od mogućih događaja ili rizika da neka osoba trči, te da zbog nečega izgubi stabilnost i nekontrolirano udari u drvenu konstrukciju iznad bunara. Navodi da vještak nema dovoljnog pravnog znanja, no ne mora ni imati ali sud mora znati da zaštitni objekt kaznenog djela za koje se tereti nije ovakvo ponašanje kako opisuje vještak već normalno i uobičajeno, a ne da se apstraktno štiti sve moguće, a u pravilu neuobičajene situacije koje mogu dovesti do neželjenih posljedica. Također nevjerojatnim smatra navod vještaka da kao moguć događaj treba uzeti u obzir i situaciju gibanja više osoba u grupi, jer na ograđenoj parceli daleko izvan kretanja Ijudi s uobičajenog puta zaista ne postoji ni teoretska mogućnost da bi više osoba bile u grupi koje bi ušle nepozvane u ograđenu parcelu i na apstraktni način popele se na krov bunara uzdignutog iznad tla. Navodi da takav tendenciozni nalaz vještaka za kojeg je naknadno čuo da nema stručna znanja da bi mogao vještačiti u ovakvim stvarima naveo sud da ga oglasi krivim..

 

Predlaže da ga se oslobodi krivnje i naknade štete.

 

U žalbi podnesenoj po punomoćniku, tuženik prvenstveno ističe da se protivio preinaci tužbenog zahtjeva jer je tužba podnesena 2. veljače 2017. kada je bio na snazi Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 1 12/99, 83/01 , 1 1 7/03, 88/05, 2/07, 8408,96/08, 123/08, 57/1 1 , 148/1 1 , 25/1 3, 89/14). Tuženik smatra da je visina dosuđene naknade nedokazana jer navedeni kriteriji ne mogu predstavljati temelj za dosudu nego su isključivo orijentacijske naravi, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su upravo oni bili temelj za dosuđivanje naknade. Navodi da je sud utvrđenje činjeničnog stanja u potpunosti vezao uz nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, a kojega nije ocjenjivao slobodno i kritički, vodeći se i vlastitim zapažanjima i životnim iskustvom, nego bez ikakve kritičke ocjene vještačkog nalaza i mišljenja istome u bitnom dijelu poklonio vjeru. Smatra da dosuđena neimovinska šteta ne odgovara stvarnom stanju jer težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu neimovinske štete u iznosu od 35.395.C0 kn. Tuženik smatra da je isplata iznosa od 20.000,00 kn bila dovoljna satisfakcija tužitelju za nastalu neimovinsku štetu, odnosno da je isti primjeren ozljedama koje je tužitelj zadobio. Također, tuženik je tijekom postupka iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka s obzirom na to da tuženik u cijelosti osporava činjenicu da je tužitelju bila potrebna tuda pomoć i njega, a na koju se odnosi iznos d 2.250,00 kn dosuđene naknade. Tuženik smatra kako navedeni iznos nije ničim opravdan iz razloga što je tužitelju bila imobilizirana lijeva noga te je isti bio samostalno pokretan, doduše uz pomoć štaka. Obzirom na navedeno odnosno činjenicu da su gornji ekstremiteti tužitelja bili funkcionalni tužitelju nije bila potrebna tuda pomoć i njega. Također u odnosu na navedeni iznos ističe kako sud u obrazloženju pobijane presude samo paušalno navodi da je tužitelju na ime tuđe pomoći i njege odredio naknadu u iznosu od 2.250,00 kn (25,00 kn x 90 dana), uopće ne navodeći na koji način je utvrdio tako dosuđeni novčani iznos.

 

Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava da bi tužitelju bila potrebna tuda pomoć kod osobne higijene i odijevanja a osobito ne u tolikom vremenskom periodu jer je isti longetu sa noge skinuo u srpnju 2016., dakle nakon mjesec i pol od štetnog događaja, dok su mu gornji ekstremiteti bili u funkciji zbog čega je mogao sam obavljati osobnu higijenu, kao i odijevanje, a osobito mu zbog prijeloma noge nije bila potrebna pomoć u školskim obvezama. Glede zatraženog iznosa od 13.500,00 kn tuženik ističe kako tužitelj ničim nije dokazao na koji način je došao do tako traženog iznosa, a koji bi opravdavao dosudu istog. Posljedično tome tuženik ističe kako je u postupku nedokazana i ničim utvrđena visina naknade tuđe pomoći i njege s obzirom na to da niti iz jednog dokaza u postupku ne proizlazi da bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju iznos od 2.500,00 kn, a posebno ne iznos od 13.500,00 kn.

 

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

 

Žalbe su osnovane.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11 . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 1 12/99, 88/01 , 1 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/1 1, 148/1 1, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

 

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1 . u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP-a. To zato jer preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom predmetu je svrsishodna jer tužitelj je postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina) koji bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije, pa nedopuštanje preinake tužbe tužitelju, bi samo nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99,14/02,1/06). Pritom treba dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao sa svim odlučnim činjenicama niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje bi uslijedilo odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.

 

Osim toga Izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine 70/19- dalje ZID ZPP/19), stupile su na snagu 1. rujna 2019.

 

Tim Izmjenama i dopunama (čl. 39.) u čl. 190. dodan je novi stavak 2. prema kojem iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

Odredbom čI. 117. ZID ZPP/19 propisano je, da se, među ostalim čl. 39. ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku.

 

Slijedom navedenog imajući u vidu navedenu izmjenu iz čl. 190. ZPP-a, te  njezinu obveznu primjenu na postupak u tijeku, prema stajalištu ovog suda preinaka je pravilno dopuštena, odnosno o osnovanosti tužbenog glede visine odlučeno prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U odnosu na na navedeno izjasnio se Ustavni sud RH u odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čI. 354. st. 2. toč. 2, 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je tuženik vlasnik kč.br. .... u k.o. B., u naravi kuća, dvor i oranica S., ukupne površine 507 m2, te da je tužitelj upao u zdenac koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, pri čemu je zadobio višestruke frakture,

 

-da je čitanjem spisa Općinskog suda u Osijeku posl. broj K-144/2017, utvrđeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, 30. studenoga 2016. podignulo optužnicu protiv 1-okrivljenika S. K. i II-okrivljenika K.       d.o.o. B., što su iz nehaja, opće opasnom radnjom izazvali opasnost za život i zdravlje ljudi uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda jedne osobe, čime su počinili kaznena djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. Kaznenog zakona,

 

-da je nakon provedenog kaznenog postupka, sud oba okrivljenika proglasio krivima i izrekao im novčane kazne, da se protiv te presude žalilo Općinsko državno odvjetništvo te oba okrivljenika, ali je Županijski sud u Splitu presudom poslovni   broj Kž-292/2018-6 od 16.listopada 2018., sve žalbe odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu,

 

-da je provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom donjeg okrajka lijeve potkoljenice, natučenje i oguljotinu lijevoga lakta te natučenje prsišta, zbog kojih ozljeda je tužitelj bio na bolničkom liječenju tijekom kojeg je učinjena repozicija prijeloma potkoljenice u općoj anesteziji i nakon čega je bio podvrgnut velikom broju pregleda i dijagnostičkih postupaka (RTG, CT i fizikalne terapije), te je morao za hod koristiti štake,

 

-da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, a pretrpio je tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te tzv. sekundarni strah i to jaki 2 dana, srednji 15 dana i laki 30 dana,

 

-da je je trajna posljedica zadobivene ozljede smanjenje pokretljivosti lijevog nožnog zgloba u lakšem stupnju uz povremeno oticanje, što predstavlja smanjene životne aktivnosti od 5%,

 

-da je tužitelju bila potrebna tuda pomoć nestručne osobe nakon izlaska Iz bolnice 60 dana po 6 sati dnevno a potom 60 dana po 3 sata dnevno, u obavljan,u svih životnih aktivnosti, osobito higijene, odijevanja, pomoć u školskim obvezama, odlasci na kontrole i slično,

 

-da je vještak očitujući se na primjedbe tuženika istakao da je tužitelj po izlasku iz bolnice imobiliziran potkoljeničnim gipsom, na kontrolnom pregledu 26. srpnja 2016. skinuta mu je imobilizacija, ali još uvijek je hodao uz pomoć štaka s nepotpunim opterećenjem ozljeđene noge, nakon toga je uslijedila fizikalna terapija, ali bez punog opterećenja uz uporabu do lakatnih štaka, na kontrolnom pregledu kod fizijatra 2. rujna 2016 (više od 90 dana od ozljede) samostalno je pokretan, ali se preporuča pošteda od punog oslonca na lijevu nogu, dok na zadnjem kontrolnom pregledu kod kirurga 15. rujna 2016. iako je funkcionalni nalaz nožnog zgloba uredan još uvijek nije dopušteno puno opterećenje lijeve noge, a preporuča se i pošteda od tjelesnih aktivnosti, pa je vještak ostao kod svog mišljenja da je tužitelju bila potrebna tuda pomoć i njega za sve vrijeme oporavka i rehabilitacije.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, kao vlasnik zemljišta - neograđene parcele na kojoj se nalazi bunar obrastao niskim raslinjem tj. bršljanom, nedržavane i zapuštene, bez upozorenja na opasnost od bunara čiji otvor je bio pokriven samo trulim daskama, zbog kojih propusta je tužitelj upao u bunar, zadobio tjelesne ozljede. Sukladno navedenom na temelju odredbe čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. , 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15:dalje ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev.

 

U skladu s naprijed navedenim činjenicama, sud prvog stupnja zaključuje da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1 100. st. 1. ZOO. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja je uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha i stupanj trajnih posljedica, kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ocijenio primjerenom novčanom naknadom po kriteriju fizičkih bolova iznos od 17.310,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos d 9.210,00 kn i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 6.625,00 kn, a imajući u vidu da je kod tužitelja zaostala smanjena pokretljivost lijevog nožnog zgloba u lakšem stupnju uz povremeno oticanje.

 

U odnosu na imovinsku štetu utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuda pomoć nakon izlaska iz bolnice u trajanju d 90 dana po 1 sat dnevno ( pomoć kod osobne higijene, odijevanja, odlazaka na kontrolne preglede). Stoga, na ime tuđe pomoći i njege, tužitelju je  dosudio naknadu u iznosu od  2.250,00  kn  (25.00 kn x 90 dana).

 

Na dosuđene iznose tuženika obvezuje platiti i zateznu kamatu od 29. listopada 2016. godine,  budući da se tužitelj sa pisanim zahtjevom obratio tuženiku nakon dovršenog liječenja, dana 28. listopada .2016. godine. ( čl. 1103. ZOO ) Pri tome je visina stope zatezne kamate određena sukladno čl. 29. stavkom 2. ZOO-a.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju.

 

Naime, prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca  vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-144/2017 od 9.veljače 2018. tuženik kao vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi zapuštena vikend kuća s neograđenim dvorištem, te bunar dubine 40 m, koji nije bio valjano osiguran i koji je bio neprimjetan jer je zarastao u raslinje, oglašen krivim jer je propustio osigurati i označiti bunar uslijed kojeg propusta mlt. I.L., krečući se navedenim zemljištem za psom, nije uočio bunar te je stao na trule daske bunara obrasle raslinjem zbog čega su daske pod njegovom težinom pukle te je on propao u bunar i od pada na dno bunara zadobio višekratni prijelom potkoljenice lijeve noge koja ozljeda je teške naravi. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.

 

Naime, parnični sud je vezan opisom štetnog događaja iz izreke kaznene presude, pa tvrdnja tuženika da se događaj dogodio na način kako tvrdi u žaIbi suprotno je obilježju kaznenog djela zbog čega je tuženik proglašen krivim. U parničnom postupku moguće je dokazivati postojanje podijeljene odgovornosti i doprinosa samog oštećenika nastanku događaja ili štete. Međutim, tuženik tijekom  ovog parničnog postupka nije predlagao dokaze na navedene okolnosti. Naprotiv, tuženik je nakon pravomoćnosti kaznene presude priznao tužbeni zahtjev u iznosu od 20 000,00 kn navodeći da je navedeni iznos primjeren ozljedama koje je tužitelj zadobio, te je sukladno takvoj dispoziciji tužitelja donesena djelomična presuda na temelju priznanja poslovni broj Pn-3221/19 od 9. listopada 2019 iz koje ne bi proizlazilo postojanje suodgovornosti odnosno doprinos oštećenika štetnom događaju.

 

Tuženik u žalbi u osnovi osporava opis štetnog događaja iz pravomoćne kaznene presude, a kojim je prvostupanjski sud vezan, pa takvi žalbeni navodi niti nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

Točan je žalbeni navod tuženika da sud prvog stupnja nije saslušao zakonskog zastupnika tuženika, međutim tuženik takav dokazni prijedlog nije niti predložio, a prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

Pravilno je sud prvog stupnja cijenio težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja.

Naime, prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Prvostupanjski sud je cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i način liječenja, neugodnostima kojima je tužitelj bio izložen, operacijskom zahvatu u vidu repozicije prijeloma potkoljenične kosti, korištenje štaka za hod, višekratnim pregledima, RTG i drugim pretragama, fizikalnoj terapiji, trajanju intenziteta fizičkih bolova, trajanju intenziteta straha i stupnju smanjenja životne aktivnosti u vidu ograničenja pokretljivosti lijevog nožnog zgloba u lakšem stupnju uz povremeno oticanje, a imajući u vidu da je tužitelj ozljedu zadobio u dobi od 13 godina, pravilno ocijenio da pravičnu novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova predstavlja iznos od 17.310,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 9.210,00 kn i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 6.625,00 kn, dakle ukupan iznos od 33.145,00 kn.

 

Međutim, osnovano tužitelj prigovara pravilnosti presude suda prvog stupnja po osnovi, tuđe pomoći i njege. To iz razloga jer je u postupku na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuda pomoć nestručne osobe nakon izlaska iz bolnice 60 dana po 6 sati dnevno i potom 60 dana po 3 sata dnevno za obavljanje svih životnih aktivnosti (održavanje higijene, odijevanje, pomoć u školskih obvezama, odlasci na kontrolne preglede i sl.). Pritom je vještak, očitujući se na primjedbe tuženika naveo da je tužitelju na kontrolnom pregledu 26. srpnja 2016. skinuta imobilizacija, ali još uvijek hoda uz pomoć štaka s nepotpunim opterećenjem ozljeđene noge, da slijedi fizikalna terapija, ali bez punog opterećenja uz uporabu dolaktnih štaka, da je na kontrolnom pregledu fizijatra 2. rujna 2016. utvrđeno da je samostalno pokretan ali se preporuča pošteda do punog oslonca na lijevu nogu, da je na zadnjem kontrolnom pregledu kod kirurga 15. rujna 2016. funkcionalni nalaz nožnog zgloba uredan, međutim još uvijek nije dopušteno puno opterećenje lijeve noge a preporučena je i pošteda od tjelesne aktivnosti. Stoga je vještak mišljenja da je tuđa pomoć i njega bila potrebna tužitelju za sve vrijeme oporavka i rehabilitacije.

Dakle, postojanje potrebe tuđe pomoći i njege, obim iste te u čemu se ona sastojala utvrđena je medicinskim vještačenjem. Stoga sud prvog stupnja bez novog provođenja dokaza medicinskim vještačenjem nije mogao samostalno utvrđivati obim tuđe pomoći osobito što tuda pomoć tužitelju nije bila uvjetovana trajanjem školske godine, već je bita potrebna vezano za druge životne aktivnosti.

 

Zbog toga pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1 . ZOO-a i odredbe čI. 223. ZPP-a tužitelju s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 13.500,00 kn a uzimajući u obzir vremensko razdoblje i opseg u kojemu je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna, kao i činjenicu da se radilo o potrebi tzv. nestručne pomoći druge osobe. Prema tome kako je tužitelju bila potrebna tuda pomoć ukupno 540 sati (360 + 180) te 25,00 kn koliko iznosi cijena sata takve usluge, tužitelju pripada naknada u zatraženom iznosu od 13.500,00 kn. Iznos cijene tuđe pomoći i njege od 25,00 kn po satu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio prema svojoj slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a, te je isti u skladu s važećom sudskom praksom.

Prema tome, tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete pripada ukupan iznos od 45.645,00 kn, a koji je umanjen za iznos od 20.000,00 kn (dosuđen djelomično presudom na temelju priznanja) te iznos od 15.395,00 kn dosuđen presudom poslovni broj Pn-21/19 od 29. travnja 2021., pa je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.360,41 eur/10.250,00 kn.

 

Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata i zatezna kamata od 29. travnja 2021. u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

Naime, zatezna kamata na dosuđenu imovinsku nenovčanu štetu s osnove tuđe pomoći i njege koju oštećenik, ovdje tužitelj nije plaćao trećim osobama, a visina koju je sud očito utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, teče od donošenja sudske odluke tj. od 29. travnja 2021.

 

Radi navedenog, presuda suda prvog stupnja je preinačena u dijelu u kojem je zatezna kamata na iznos od 2.250,00 kn s osnove tuđe pomoći i njege  dosuđena za razdoblje od 29. listopada 2016. do 29. travnja 2021. te zahtjev tužitelja u navedenom dijelu  je odbijen kao neosnovan.

S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, uspjeh tužitelja, pa mu je valjalo dosuditi i daljnji parnični trošak u iznosu od 666,30 eur/5.020,20 kn budući da puni iznos tog troška iznosi 15.998,50 kn, a tužitelju je pravomoćno već dosuđeno 10.978,30 kn.

 

Tužitelju je dosuđen trošak žalbenog postupka, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje Tarifa ) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) što iznosi 41,48 eur/312,50 kn i daje ukupan iznos od 207,38 eur/1.562,50 kn. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na žabu u iznosu od 41,73 eur/314,38 kn.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da zbog dijela kojim je uspio nije nastao poseban trošak.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki  I. izreke osim u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata na iznos od  2.250,00 kn za razdoblje od  29. listopada 2016. do 29. travnja 2021. i točki II. izreke, a kako je odlučeno u točki l. izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 368 st. 1. ZPP-a. Istovremeno je uvaženjem žalbe tužitelja i tuženika presuda suda prvog stupnja preinačena u točki I. izreke u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata na iznos od  2.250,00 kn za razdoblje od  29. listopada 2016. do  29. travnja 2021. i točki III. izreke, a kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci 12. srpnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan