Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-196/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr.sc. Mirjane Juričić članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz Z., OIB: … , zastupan po opunomoćeniku H. N., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2597/22-19 od 23. studenoga 2022. na sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2597/22-19 od 23. studenoga 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/15-01/846, urbroj: 513-04-19-2 od 9. listopada 2019., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana, klasa: UP/I-410-23/2015-02/00604, urbroj: 513-07-24-10-2015-03 od 24. kolovoza 2015. kojim je tužitelju utvrđen ukupni godišnji dohodak za 2013. godinu u iznosu od 299.273,68 kn, godišnji osobni odbitak u iznosu od 60.480,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 238.793,68 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 89.969,65 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 12.195,47 kn.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj prvenstveno ističe kako se povreda pravila sudskog postupka sastoji u tome što sud u obrazloženju presude nije dao razloge o prigovoru zastare na kojem je tužitelj ustrajao i na ročištu održanom 16. studenog 2021. S obzirom da je prvostupanjsko porezno tijelo u međuvremenu izvršilo povrat pogrešno obračunatog i uplaćenog poraza u rujnu 2021. smatra da je nastupila zastara za obračun i naplatu navodnog poreznog duga iz 2013., a temeljem prvostupanjskog rješenja iz 2015. zbog proteka šestogodišnjeg zastarnog roka. Nadalje tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, te kao i porezna tijela neosnovano izjednačava pojam "primitak" sa specifičnim pojmom "oporezivi primitak", te na taj način pogrešno utvrđuje oporezivi primitak koji je njegova kći ostvarila u 2013. Smatra da se kao oporezivi primitak mogao uzeti samo iznos od 9.360,00 kn koji obuhvaća uplaćen porez i prirez te neto iznos, a nikako i iznos koji bi se odnosio na uplaćene doprinose iz plaće. Stoga smatra kako je njegova kći u 2013. godini ostvarila oporezive primitke iz dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 9.360,00 kn, a koji je iznos bio niži od propisanog. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, te naloži tuženiku da mu naknadi troškove upravnog spora uvećane za troškove žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-zpz-144/2021-8 od 6. srpnja 2022. usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1032/21-2 od 5. svibnja 2021. i presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4465/19-4 od 25. siječnja 2021. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je pogrešno pravno shvaćanje upravnih sudova da je u razdoblju od 2015. do 2019. nastupila relativna zastara naplate poreznog duga sukladno odredbama članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13.) u vezi s člankom 197. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16.). Slijedom navedenog prvostupanjski je sud u obvezi odlučiti o osnovanosti tužbenih navoda tužitelja i donijeti novu odluku.
7. Prvostupanjski je sud nakon održane usmene javne rasprave i nakon uvida u spis tuženika ocijenio zakonitim rješenje tuženika od 9. listopada 2019. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 24. kolovoza 2015. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dohodak jer mu nije priznat odbitak za uzdržavanog člana, kći M. L. koja je u 2013. godini ostvarila primitak od dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 11.700,00 kn, zbog čega se ne može smatrati uzdržavanim članom obitelji.
8. Odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13.) propisano je da se rezidentima ukupni iznos ostvarenog dohotka prema članku 5. ovoga Zakona umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 2.200,00 kn i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez. Prema stavku 4. navedenog Zakona propisano je da se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos peterostrukog osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka, na godišnjoj razini.
9. Odredbom članka 53. stavka 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09 – ispravak, 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13. i 160/13.) propisano je da ako u tijeku poreznog razdoblja uzdržavan član obitelji i/ili dijete za koje porezni obveznik u istom poreznom razdoblju koristi dio osobnog odbitka prema članku 36. stavku 2. Zakona ostvari primitke iz stavka 1. ovoga članka u iznosu većem od 11.000,00 kn godišnje, porezni obveznik koji je po toj osnovi koristio osobni odbitak, obvezan je podnijeti godišnju poreznu prijavu. U tom slučaju, porezni obveznik nema pravo u godišnjoj poreznoj prijavi koristiti osobni odbitak za te uzdržavane članove uže obitelji i djecu, a uzdržavani član uže obitelji i/ili dijete koje ostvari oporezive primitke od kojeg se prema članku 5. Zakona utvrđuje dohodak, može, u skladu s člancima 39. i 40. Zakona podnijeti godišnju poreznu prijavu i koristiti osobni odbitak iz članka 36. Zakona.
10. Slijedom naprijed navedenih odredbi te činjenice da je kći tužitelja u 2013. godini ostvarila primitak od dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 11.700,00 kn, kod poslodavca javnog bilježnika, proizlazi da se na temelju tog ostvarenog primitka u iznosu većem od 11.000,00 kn ne može smatrati uzdržavanim članom obitelji u godišnjoj prijavi poreza na dohodak za 2014. godinu tužitelja.
11. Slijedom naprijed navedenog ne može se ocijeniti osnovanim žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primijeni materijalnog prava kao ni prigovor zastare budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara zbog čega je i prvostupanjski sud bio u obvezi raspraviti osnovanosti tužbenih navoda tužitelja u pogledu utvrđene porezne obveze, što je prvostupanjski sud i učinio.
12. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovani, pa je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS) odlučiti kao u izreci.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravnu naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković