Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz G. U. 51, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnica iz G., protiv, I tuženika N. M. iz R. S., B., R., Č. 003, kao nasljednika Đ. Z. iz U. 72, II tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave dana 10. srpnja 2023. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. Š., odvjetnice iz G., tužitelja D. D., osobno, a u odsutnosi zastupnika I tužene Republike Hrvatske, Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i II tuženika N. M., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku dana, 12. srpnja 2023. godine;

 

p r e s u d i o   j e

             

              I  Utvrđuje se da je tužitelj D. D. iz G. U. 51, OIB: …, vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul.br…. k.o. U. koje se sastoje od čkbr. … sa 1j i 676 čhv, koje su u zemljišnim knjigama upisane na imenu Republika Hrvatska što su I tuženi N. M. iz R. S., B., R., Č. 003, kao nasljednik Đ. Z. iz U. 72 i II tužena R. H. zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru dužni tužitelju priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu.

 

              II Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru upis prava vlasništva na ime i za korist tužitelja.

 

              III Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj D. D., po punomoćniku M. Š., odvjetnici iz G.,  podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika Đ. Z. i Republike Hrvatske,  radi utvrđenja prava vlasništva.

             

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je na nekretninama upisanim u zk.ul.br. … k.o. U. koje se sastoje od čkbr. … sa 1j i 676 čhv, kao vlasnik upisana Republika Hrvatska a u posjedovnom listu broj … k.o. U. upisana je Z. Đ., J., U. 72. Isto tako, tužitelj navodi da je navedene nekretine kupio kao izvanknjižno vlasništvo od Đ. Z. kao izvanknjižnog vlasnika kupoprodajnim ugovorom od 05. svibnja 2014. godine, preuzeo u posjed predmetnu nekretninu isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i istu nesmetano i samostalno koristi  od dana kupnje do danas. Tužitelj navodi da je Đ. Z. predmetnu nekretninu stekla po svome pokojnom suprugu M. Z., D. koji je umro 1977. godine, a M. Z. je te nekretnine stekao po svome ocu D. Z., tako da se tužitelj zajedno sa svojim prednicima nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu nekretnine više od 40 godine, a Republika Hrvatska ni jedinica lokalne samoupravi niti druga prava osoba za vrijeme režima društvenog vlasništva nije posjedovala predmetne nekretnine nakon što je u posjed istih stupio prednik tužitelja D. Z.. Uz navedeno tužitelj u tužbi navodi da  kako su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru radi mirnog rješenja spora no sa svojim zahtjevom je odbijen s obrazloženjem da se u svezi navedene čestice vodi postupak povodom povrata (naknade) oduzete imovine, no da zahtjev E. S. iz A. nije odlučan za rješavanja ovog predmeta vlasništva jer se radi o zahtjevu za povrat odnosno naknadu koju potražuje oštećena strana radi oduzimanja imovine za vrijeme komunističke vladavine pa kako je predmetna nekretnina u zakonitom, savjesnom i istinitom posjedu tužitelja i njegovih prednika od 1953. godine, ista ne može biti predmet povrata već eventualno naknade koju je Republika Hrvatska dužna isplatiti prijašnjim vlasnicima, odnosno dati u zamjenu drugu nekretninu, ali ne i predmetnu, tako da nema pravne zapreke da se utvrdi vlasništvo predmetne nekretnine za korist tužitelja. Tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se utvrđuje da je vlasnik nekretnina koje su navedene u tužbi što su mu tuženi dužni priznati.

 

              3. Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi između ostaloga tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom od 05. svibnja 2015. godine, kao izvanknjižno vlasništvo od  tužene Đ. Z. a koja je istu stekla nasljeđivanjem iza pokojnog M. Z., a on po svome ocu D. Z. tako da je tužitelj zajedno sa pravnim prednicima istu stekao dosjelošću jer je njegov posjed zakonit, istinit i pošten te da tvrdi da upravni postupak koji se vodi kod Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Ispostava G. nije od utjecaja na rješavanje pitanja vlasništva i donošenja odluke u ovome postupku u korist tužitelja no da se tužena protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je predmetna nekretnina temeljem pravomoćne odluke Komisije za konfiskaciju imovine pri Kotarskom narodnom odboru u D. od 17. listopada 1945. godine oduzeta A. Š. i uknjiženo je pravo vlasništva u korist države, a obzirom na činjenicu konfiskacije posjed tužitelja a ni njegovih pravnih prednika nije pošten kako se to u tužbi navodi, pa slijedom toga nisu ispunjene niti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

 

4. Tužena Đ. Z. u odgovoru na tužbu navodi da priznaje  tužbu i tužbeni zahtjev jer je sve točno što u tužbi piše i da je ona zemlju iz tužbe prodala D. D. u 5. mjesecu 2015. godine i on je njoj isplatio cijenu time da je ona tu zemlju stekla po svome mužu M. Z. a on po svome ocu D. Z. i nikada oni nisu imali problema sa zemljom i šumom već su sve čistiti i održavali, malo sadili johe i bagrema i nitko im nije prigovarao niti od njih tražio jer je to od uvijek bilo njihovo.

 

              5. Tijekom postupka na suglasan prijedlog stranaka rješenjem broj P-237/16-4 od 08. ožujka 2016. godine određen je prekid ovog postupka do donošenja odluke Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo u Zagrebu po žalbi podnositelja zahtjeva u predmetu Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava G. broj: UP/I-945-05/02-01/10.

 

              6. Rješenjem ovoga suda P-237/16-14 od 03. listopada 2022. godine ovaj parnični postupak je nastavljen.

 

              7. U tijeku postupka utvrđeno je da je tužena Đ. Z. umrla te je rješenjem ovoga suda P-449/2023-2 od 17. svibnja 2023. godine određen prekid postupka i odlučeno je da će isti biti nastavljen kada nasljednici ili skrbnik ostavine preuzmu postupak. Rješenjem ovoga suda broj P-449/2023-5 od 14. lipnja 2023. godine pozvan je nasljednik pokojne Đ. Z., da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je rješenjem ovoga suda broj P-449/2023-7 od 29. lipnja 2023. godine postupak nastavljen.

 

              8. Tuženi N. M. je u spis dostavio podnesak kojim izričito navodi da je kao nasljednik pokojne Đ. Z. iz U. 72  primio rješenje kojim ga se poziva da preuzme postupak te da on navodi da preuzima postupak te se očituje da ne osporava tužitelju pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet tužbe jer u odnosu na tu nekretninu ne polaže vlasnička niti druga prava samo traži da sve troškove za vođenje sudskog postupka plati tužitelj, te navodi da mu je poznato da je predmetnu čkbr. … k.o. U. pokojna Đ. Z. prodala tužitelju 2014. godine i o tome postoje ugovori.

 

              9. II-tužena Republika Hrvatska je podneskom od 03. srpnja 2023. godine izvijestila sud da predlaže da se provede dokazni postupak, zaključi glavna rasprava i odluka donese na temelju stanja spisa.

 

              10. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoke Z. I., Z. Š., ispitao je tužitelja D. D. kao stranku, izvršio je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5), u izvod iz katastarskog plana (list 5), u prijepis posjedovnog list .. k.o. U. D. P. ured za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina G. U.:541-16-03-01/2-15-3 od 19. ožujka 2015. (list 6), u preslik kupoprodajnog ugovora zaključenog između Đ. Z. i D. D. 05. lipnja 2014. (list 7-8), u preslik zemljišne knjige (list 9-14), u preglednik ARCOD-a (list 15-16), u povijest promjena na kat česticama … k.o. U. D. P. ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G. U.: 541-16-03-01/4-14-2 od 20. svibnja 2014. (list 21-22), u preslik dopisa Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko prave poslove Ispostava G. 2103-03-08-15-40 od 14. travnja 2015. (list 23), u potvrdu o povijesti promjena na čkbr. … upisane u zk.ul.br. … k.o. U. ovoga suda broj 7838/15 od 10. travnja 2015. (list 24-25), u dopis Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko prave poslove Ispostava G. U.: 2103-03-08-15-46 od 27. srpnja 2015. (list 36-37), u dopis Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko prave poslove Ispostava Garešnica URBROJ: 2103-03-08-16-53 od 14. siječnja 2016. (list 51), u dopis Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko prave poslove Ispostava G. 2103-03-08-16-56 od 28. studenog 2016. (list 63), u dopis Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko prave poslove Ispostava G. U.: 2103-03-08-17-58 od 04. srpnja 2017. (list 66), u dopis PP G. broj … (list 68), u preslik rješenja Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravni odjel za poslove državne uprave, Odsjek za imovinsko pravne poslove URBROJ: 2103/1-22-22-84 od 10. lipnja 2022. (list 74-82), u podatke JRO (list 92-97), u preslik rješenja o nasljeđivanju donesenog po Javnom Bilježniku M. B. iz G. kao povjereniku Općinskog suda u Bjelovaru broj: O-3041/2022-13 UPP/OS-280/22 od 29. ožujka 2023. (list 98-99, 106-107) te u cjelokupan spis.

 

11. Na temelju tako izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

 

              12. Tijekom postupka, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, utvrđeno je da su nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. U. i to čkbr. … sa 1j i 676 čhv, u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika Republike Hrvatske.

 

              13. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama … k.o. U. D. geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G., Urbroj-541-16-03-01/4-14-2 od 20. svibnja 2014. godine, utvrđeno je da navedenim Državna geodetska uprava izvješćuje da je čkbr. …  od 1971. godine bila upisana u posjedovnom listu 224 na posjedniku M. Z., D., a 1991. godine navedena čkbr. mijenja podoznaku u … šuma landon drlež površine 1j 676 čhv i upisana je u posjedovnom listu … na posjedniku M. Z. dok 1993. godine cijeli posjedovni list … mijenja naslovnu stranu i glasi na Đ. Z., G. U. 72 (popis promjena 30/93), a 2004. godine temeljem rješenja Općinskog suda u G., zemljišnoknjižni odjel Z-737/04 čkbr. … prelazi iz posjedovnog lista … u posjedovni list … na Republiku Hrvatsku, vlasnik i Z. Đ.-ostalo korisnik.

 

              14. Iz potvrde o povijesti promjena na katastarskim česticama … upisanim u zk.ul.br. … k.o. U., Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj … od 10. travnja 2015. godine (list 24), između ostalog proizlazi da je temeljem pravomoćne odluke Komisije za konfiskaciju imovine pri Kot. N. o. u Daruvaru od 17. listopada 1945. broj 59/45 uknjiženo pravo vlasništva na dio nekretnina A. Š. (čkbr. … šuma u landon drlež sa 1 rali i 676 čhv upisane u zk.ul.br. … k.o. U.) za korist države, a temeljem pravomoćne odluke Kot. komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Daruvaru od 09. prosinca 1946. broj … uknjiženo je  pravo vlasništva na čkbr. … šuma u landon drlež sa 1rali i 676 čhv na dio nekretnina države i dio nekretnina S. E. za korist zemljišnog fonda Agrarne reforme i kolonizacije (prije čkbr. … šuma u landon drlež sa 1 rali i 676 čhv, sada čkbr. … šuma u landon drlež sa 1rali i 676 čhv) promjena izvršena temeljem PL-Z-1263/92 u zk.ul.br. … k.o. U.. Isto tako iz navedene potvrde proizlazi da je na temelju prijedloga Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, građansko upravi odjel broj Ip-DO-146/04 od 14. lipnja 2014. godine i uvjerenja Ureda državne uprave u Bjelovarsko- bilogorskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Garešnica od 28. svibnja 2014. godine uknjiženo pravo vlasništva na čkbr. 2238/184 u korist Republike Hrvatske.

 

15. Iz iskaza svjedoka Z. Š., Z. I. i tužitelja D. D., između ostalog proizlazi da  znaju gdje se nalaze nekretnine koje su predmet postupka i da one u naravi predstavljaju šumu veličine 1,5 jutro te da predmetna šuma u jednome dijelu međaši sa šumom tužitelja koja je tako i upisana i zajedno a tom šumom čini jednu cjelinu, s jedne strane međaši sa šumom D. I., a s druge strane s nekretninom B. Ž. iz D. a sa četvrte strane međaši sa šumom Z. Š. koji je iste darovao sinu N. Š.. Isto tako iz njihovih iskaza proizlazi  da se predmetne nekretnine  nalaze u G. U. i do istih se dolazi  na način da se prolazi cestom kroz G. U. a zatim se na raskrižju skrene lijevo na poljski put kojim se ide otprilike 1 km i onda se u odnosu na taj poljski put predmetne nekretnine nalaze s desne strane. Uz navedeno iz njihovih iskaza proizlazi da šuma koja je predmet postupka sada je vlasništvo tužitelja i on je uživa kao vlasnik oko 9 godina jer ju je otprilike prije 9 godina odnosno 2014. godine kupio od Đ. Z.,  isplatio kupoprodajnu cijenu za tu šumu i  od tada ju uživa  kao vlasnik i to ju je obilazio te rušio i izvozio drva iz nje za ogrjev, a prije tužitelja je te nekretnine uživala Đ. Z. time da je u početku to činila sa suprugom M. Z. do njegove smrti, a on je umro negdje 1977. godine, a nakon njegove smrti tu šumu je nesmetano sve do prodaje tužitelju uživala Đ. Z. i da nitko nikada niti tužitelju niti Đ. i M. Z. nije priječio niti branio posjedovanje tih nekretnina. 

 

16. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku M. B. iz G. kao povjereniku Općinskog suda u Garešnici broj O-3041/2022-13 UPP/OS-280/22 od 29. ožujka 2023. godine, utvrđeno je da je pokojna Đ. Z. umrla 19. studenog 2022. godine, a kao nasljednika iza sebe ostavila N. M., nećaka a koji je proglašen njezinim nasljednikom u cijelosti.

 

17. Uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen između Đ. Z. kao prodavatelja s jedne strane i D. D. kao kupca s druge strane dana 05. svibnja 2014., utvrđeno je da istim prodavateljica prodaje te u vlasništvo i posjed predaje kupcu svoju cjelokupnu nekretninu upisanu u zk.ul.br. … k.o. U. koja se sastoji od čkbr. … šuma u landon drležu sa 1j i 676 čkv kao izvanknjižno vlasništvo sve sa svim pravima i pripadnostima s tim nekretninama spojenim za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 7.000,00 kn  a koju kupoprodajnu cijenu je kupac isplatio u cijelosti prodavatelju, što prodavatelj potvrđuje svojim potpisom na ugovoru te izričito dozvoljava da si kupac odmah bez njezinog daljnjeg pitanja i odobrenja temeljem toga ugovora na predmetnim nekretninama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, odnosno poduzme pravne radnje pred sudom radi sređenja zemljišnoknjižnog stanja. Isto tako, uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da u čl. 4. prodavatelj izričito navodi da je predmetnu čkbr. stekla po svome suprugu M. Z. a koji je umro 27. ožujka 1977. godine, od kada je prodavateljica u samostalnom i nesmetanom posjedu nekretnine, a M. Z. je te nekretnine stekao po svome ocu D. Z..

 

18. Kao što je naprijed navedeno tužitelj u tužbi tvrdi da je nekretnine koje su predmet postupka i to čkbr. … k.o. U. stekao temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora sa Đ. Z. 05. svibnja 2014. godine, a koja je iste nesmetano i samostalno posjedovala od 1977. godine kada ih je naslijedila iza svog supruga M. Z. a koji ih je naslijedio iza svoga oca D. Z., te tužitelj tvrdi da navedene nekretnine zajedno sa svojim prednicima nesmetano i samostalno posjeduje unazad više od 40 godina.

 

19. Iz iskaza ispitanih svjedoka i tužitelja između ostalog proizlazi da čkbr. …. k.o. U. zajedno sa susjednom čkbr. koja je upisana kao vlasništvo tužitelja čini jednu cjelinu odnosno jedan kompleks zemljišta tako da ne postoje vidljive razlike uživanju predmetne nekretnine i njoj susjednih nekretnina koje zajedno sa istom čine jednu cjelinu odnosno jedan kompleks zemljišta.

 

20. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama čkbr. … k.o. U. D. geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G., nedvojbeno proizlazi da je čkbr. … od 1971. godine bila upisana kao posjed M. Z., supruga Đ. Z., a zatim je od 1993. godine upisana kao posjed Đ. Z. koja je umrla, a čiji je nasljednik tuženi N. M.. Kao što je navedeno tužitelj je sa Đ. Z. koja je bila upisana kao  posjednik predmetnih nekretnina dana 05. svibnja 2014. zaključio kupoprodajni ugovor temeljem kojega je kupio predmetnu nekretninu isplatio kupoprodajnu cijenu za istu i stupio u posjed istih i od tada ih nesmetano i samostalno posjeduje ka vlasnik.

 

21. Odredbom članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim Zakonom nije drukčije određeno, dok u smislu odredbi stavka 2. istog članka stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga  Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Po ocjeni ovoga suda u periodu posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih prednika  u pogledu stjecanja vlasništva na nekretninama dosjelošću bilo je na snazi više propisa i to do 30. kolovoza 1980. godine Opći građanski zakonik, od 01. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a od 01. siječnja 1997. godine Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

22. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ br. 6/80 i 36/90 dalje ZOVO), koji je stupio na nagu 01. rujna 1980. godine, na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, no donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN. 53/91.) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO koja nije dopuštala stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96 dalje ZVDSP) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine, odredbom članka 159. stavak 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina. Vezano uz članak 159. ZVDSP, člankom 388. stavak 4. bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. godine (NN br. 137/99), ukinuta je navedena odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. godine i to odredbom članka 2. određeno je da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana. Odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP iz 1996. godine, koja je stupila na snagu 01. siječnja 1997. godine, ukinuta je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske zbog njezinih retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji su ta prava stekli na temelju odredbi drugih Zakona. Dakle, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila je prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarivale na temelju drugih Zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se Republika Hrvatska ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv RH od 11. lipnja 2009. godine, zahtijev br. 35298/04.). Slijedom navedenog ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP/96 bila je na snazi i u primjeni od 01. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. godine i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Opravdano je pravne učinke navedene odredbe priznati posjedniku čijem pravu je suprotstavljeno samo pravo države, jer je pogreškom državnih tijela donesena navedena neustavna zakonska odredba jer rizik takvih pogrešaka može ići samo na teret države, a učinci takve pogreške ne mogu se ispravljati na štetu pojedinca jer se time krše njegova prava na mirno uživanje vlasništva, a što je u suprotnosti s člankom 1. Protokola broj 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima u prijelaznim i završnim odredbama nije propisao što u slučajevima kada je dosjedanje počelo teći prije stupanja na snagu toga Zakona pa tu situaciju uređuje načelni stav zauzet na Zajedničkoj sjednici Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15. prosinca 1983. godine kojim je određeno da se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli rokovi propisani ranije važećim Zakonom. Kod toga, primjena Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima dolazi u obzir ako je njime propisan kraći rok, a u slučaju da je na dan stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima preostalo kraće vrijeme od roka propisanog Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, rok dosjedanja istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom. Kao što je naprijed navedeno tužitelj tvrdi da je predmetne nekretnine stekao temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora sa Đ. Z. dana 05. svibnja 2014. godine, a koja je te nekretnine stekla nasljeđivanjem iza svoga supruga M. Z., a koji su oboje pri Državnoj geodetskoj upravi bili upisani kao posjednici istih i to M. Z. od 1971. godine, a  Đ. Z. od 1993. godine, i koja ih je uživala i posjedovala i ranije tako da tužitelj navedene nekretnine uživa i posjeduje kao vlasnik od 2014. godine a prije njega su to činili njegovi prednici M. Z. i Đ. Z.. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka Z. I. i Z. Š. koji su nezainteresirani za ishod postupka i upozoreni su na posljedice davanja lažnog iskaza. Dakle, prednici tužitelja su počeli posjedovati predmetne nekretnine u vrijeme kada su se primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika, a odredbama pravnog Paragrafa 1472 Općeg građanskog zakonika propisano je da se na nekretninama u vlasništvu države ili općine, a koje u javnim knjigama nisu upisane na posjedniku, dosjelošću vlasništvo stječe kroz 40 godina posjedovanja, no proširena opća sjednica Saveznog Vrhovnog suda dala je načelno mišljenje broj 3/60 dana 04. travnja 1960. godine prema kojem su rokovi određeni u pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika predugi i odlučila da je rok dosjedanja na nekretninama 20 godina te da onaj tko se u sporu protiv ranijeg vlasnika poziva na rok dosjelosti od 20 godina nije, osim da mu je posjed pošten dužan dokazivati da mu je posjed i zakonit. Odredbom Pravnog pravila Paragrafa 326. Općeg građanskog zakonika propisano je da onaj tko vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova pošten je posjednik, a onaj tko zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa nepošten je posjednik, a ako se je prevario u pogledu samog dijela ili ne poznaje Zakon to ga samim time ne čini nepoštenim posjednikom. U smislu odredbi Pravnog pravila Paragrafa 1463. Općeg građanskog zakonika nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svoga posjeda.

 

23. Imajući u vidu navedeno te činjenice koje proizlaze iz ovog postupka da je tužitelj sa svojim prednicima sigurno od 1971. godine u samostalnom i poštenom posjedu nekretnina koje su predmet spora, a kako to nedvojbeno proizlazi iz podataka Državne geodetske uprave, nema naznaka da je bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini i da je te nekretnine netko drugi posjedovao, tužitelj  odnosno njegovi prednici su stekli pravo vlasništva dosjelošću jer im je vrijeme dosjedanja isteklo. Ovakovo stajalište izraženo je u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2935/2012.-2. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelju bilo suprotstavljeno pravo nekog trećeg. Stoga je ocjena ovoga suda da je tužitelj odnosno njegovi prednici stekao pravo vlasništva dosjelošću ukoliko u vrijeme važenja odredbe 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima to jest u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. godine imao razloga smatrati da je na temelju do tada važećih propisa stekao dosjelošću pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Imajući u vidu vrijeme dosjedanja od 1969. godine, tužitelj je imao razloga smatrati da je do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. godine njegov prednik stekao pravo vlasništva dosjelošću i to temeljem odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO-a, kojom odredbom je bilo propisano da savjestan posjednik nekretnine stječe pravo vlasništva neprekidnim posjedovanjem nekretnine/razdoblje od 20 godine. Takovo stajalište  izraženo je u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj  Gž-420/2017-2. od 3. siječnja 2019. godine i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1043/2021. od 06. prosinca 2021. godine. Isto tako imajući u vidu sve navedene činjenice koje proizlaze iz ovoga postupka tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj preko svojih prednika od prije 1971. godine nesmetano i samostalno posjeduje i uživa nekretnine koje su predmet postupka, to je stekao pravo vlasništva dosjelošću na navedenim nekretninama, a koje nekretnine nesmetano i samostalno kao pošteni, savjestan posjednik posjeduje od 2014. godine dok su tužiteljevi prednici navedene nekretnine posjedovali sigurno od 1971. godine. Naime, za tužiteljevo dosjedanje (uračunavajući i vrijeme pravnih prednika) na predmetnim nekretninama prema naprijed navedenim propisima bilo je potrebno da protekne rok od 40 godina poštenog posjedovanja. Po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka ničim nije dokazano da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici morali misliti da su predmetne nekretnine tuđe, odnosno da on ili njegovi pravni prednici ne bi bili pošteni posjednici te da ne bi imali pravo posjedovati i uživati predmetne nekretnine. Isto tako, po ocjeni ovoga suda na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno je da je takav tužiteljev posjed zajedno s prednicima neprekidno trajao kroz period duži od 40 godina. Dakle, po ocjeni ovoga suda tužitelj je navedene nekretnine uživao kao pošteni posjednik budući da u trenutku stjecanja posjeda istih nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer su i njegovi prednici navedene nekretnine nesmetano i samostalno uživali što mu je bilo osobno poznato, a kako to potvrđuju i ispitani svjedoci tijekom postupka. Naime, u smislu odredbe članka 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Kao što je naprijed navedeno tužitelj je znao da upravo osoba od koje je temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora stekao nekretnine tj. da je Đ. Z. uživala predmetne nekretnine, a koja ih je naslijedila od svoga supruga M. Z. koji je bio i upisan kao posjednik tih nekretnina pri Državnoj geodetskoj upravi i koja ih je dugi niz godina posjedovao to jest tužitelj je znao da su njegovi prednici te nekretnine uživali i posjedovali kao vlasnici to je po ocjeni ovoga suda tužitelj bio pošteni posjednik predmetnih nekretnina, a isto tako i njegovi prednici  koji su dugi niz godina iste uživali, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka Z. I. i Z. Š., a koji imaju neposrednih saznanja o tim činjenicama te su  nezainteresirani za ishod postupka.

 

              24. S obzirom na sve naprijed navedeno po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je dokazano da tužitelj zajedno sa svojim prednicima nesmetano uživa  nekretnine koje su predmet ovoga spora  u cijelosti neprekidno više od 40 godina te da je tužitelj  navedene nekretnine stekao kupnjom od Đ. Z. koja ih je stekla nasljeđivanjem svog pokojnog supruga koji ih je uživao kao vlasnik, te da uživanje istih tužitelju kao niti njegovim prednicima nitko nije priječio, to je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti valjalo udovoljiti. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je kao samostalni posjednik čiji je posjed pošten, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme koje su njegovi  prednici neprekidno posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici nekretnine koje su predmet spora, stekao vlasništvo na nekretninama upisanim u zk. ul. br. … k.o. U. i to čkbr. …, a koje se u zemljišnim knjigama vode kao vlasništvo Republike Hrvatske, dosjelošću, to je tužbenom zahtjevu istog valjalo u cijelosti udovoljiti. 

 

              25. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka  Z. I. i Z. Š. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi, a zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavljaju jednu logički zaokruženu cjelinu, a radi se o nezainteresiranim svjedocima koji su upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza.  Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja D. D. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima. Sud je odlučio da neće provesti očevid na licu mjesta uz nazočnost geodetskog vještaka te da neće ispitati tuženika N. M. budući je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno a stranke su predložile da sud donese odluku temeljem stanja spisa.

 

              26. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici a troškove postupka nije potraživao, a tuženi je izgubio parnicu te bi bio dužan naknaditi tužitelju troškove postupka no budući ih tužitelj nije potraživao sud je odlučio da je svaka stranka dužna snositi svoje troškove postupka. 

 

              27. Obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

 

U Garešnici, 12. srpnja 2023. godine.

 

 

                                                                                                         S u d a c :

                                                                                          Jarmilka Kučera-Slivar v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja
2. Zakonskom zastupniku tuženika
3. N. M.