Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž-802/2022-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Dubrovniku Dubrovnik |
Poslovni broj: Gž-802/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednik vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P J iz R, OIB:…, zastupan po A H, odvjetnici iz R protiv tužene P J Š iz R, OIB:…, zastupana po Odvjetničkom društvu V i partneri iz R, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Pn-17/2022-15 od 15. srpnja 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem djelu prihvaća i u pobijanom dijelu – točki I. presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Pn-17/2022-15 od 15. srpnja 2022. se:
a) potvrđuje u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 39.556,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.04.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.05.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.06.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.07.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.08.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.09.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.10.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.11.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.12.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.01.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.02.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.03.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.04.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.05.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.06.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.07.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.08.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.09.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.10.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.11.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.12.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.01.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.02.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.03.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.04.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.05.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.06.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.07.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.08.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.09.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.10.2018.g.
pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."
b) preinačuje:
- u dijelu u kojem je zakonska zatezna kamata određena uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za dodatna dva postotna poena, pored dosuđenih tri postotna poena i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,
- u odluci o troškovima tako da u tom dijelu glasi:
"Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u svoti od 439,48 eura/3.311,24 kune sa zakonskim zateznim kamatama koja se od 15. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 39.556,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.04.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.05.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.06.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.07.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.08.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.09.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.10.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.11.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.12.2016.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.01.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.02.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.03.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.04.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.05.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.06.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.07.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.08.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.09.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.10.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.11.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.12.2017.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.01.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.02.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.03.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.04.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.05.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.06.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.07.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.08.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.09.2018.g.
- na iznos od 1.276,00 kn od 15.10.2018.g.
pa sve do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.948,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.07.2022.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 899,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženica u točki I., zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu ukinuti ili preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da tuženoj naknadi parnične troškove. Žaliteljica traži i naknadu troškova žalbe.
3. Tužitelj je na žalbu odgovorio i predložio je istu odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi troškove žalbenog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, zahtjev je za plaćanjem dijela zakupnine za poslovni prostor koji je tuženica davala u zakup, a koji je u razdoblju za koji se plaćanje traži, bio u suvlasništvu tužitelja. Prethodno je već pravomoćno odbijen zahtjev za plaćanjem dijela zakupnine za poslovni prostor koji je tuženica davala u zakup u prethodnom razdoblju, u kojem tužitelj još nije bio suvlasnik.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tuženica od zajedničke bake parničnih stranaka, ugovorom o darovanju, dobila u vlasništvo nekretninu u kojoj se nalazio poslovni prostor kojeg je, u utuženom razdoblju, davala u zakup za svotu od 11.000,00 kuna mjesečno,
- da je tužitelj, u ostavinskom postupku iza bake, bio upućen na parnicu radi povrata dara zbog povrede nužnog dijela i u tom parničnom postupku pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2629/15 od 6.4.2016. vraćen je u ostavinu dio od 29/250 dijela prava vlasništva nekretnine u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor, a u ostavinskom postupku taj dio dodijeljen tužitelju,
- da su parnične stranke 17.9.2018. zaključile Ugovor o kupoprodaji na temelju kojeg se tuženica uknjižila u zemljišnim knjigama kao isključiva vlasnica 7.11.2018.,
pa je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži isplata dijela zakupnine razmjerno veličini tužiteljevog suvlasničkog dijela za vrijeme od kada je pravomoćno odlučeno da se taj suvlasnički dio vraća u ostavinu pok. bake parničnih stranaka, do kada je tuženica stekla (ponovno) taj dio na temelju Ugovora o kupoprodaji zaključenog s tužiteljem.
6.1. Prvostupanjski se sud pri tom pozvao na odredbe članaka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV) kojima je propisan pravni položaj poštenog (čl.164.) i nepoštenog posjednika (čl.165.) pri povratu stvari, ukazujući da je tuženica nakon pravomoćnosti sudske odluke o vraćanju u ostavinu nužnog dijela tužitelja postala nepošten posjednik, te je znala da joj ne pripada pravo ubirati čitavu zakupninu u smislu odredbe članka 18. stavak 3. ZV-a.
7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žaliteljica.
7.1 Pri tom valja reći kako razlozi zbog kojih žaliteljica tvrdi da je ova povreda počinjena ne bi predstavljali ovu bitnu povredu, već bi se moglo raditi o žalbenom razlogu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešne primjene materijalnog prava.
7.2. Naime, kada žaliteljica ukazuje na ovu bitnu povredu, ukazuje na to da se u spisu, od ročišta 9.3.2020., nalazi ugovor o ustupu ugovora o zakupu od 12. 1. 2014., po kojem je tuženica ustupila ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora novom zakupodavcu, D V, te zakupac (više) nije plaćao zakupninu njoj nego D V, pa je pogrešan zaključak suda da je u njenu imovinu ušlo bilo što od imovine tužitelja.
7.3. Prvostupanjski je sud u odnosu na ovaj ugovor o ustupu naveo da je sama tuženica navela kako je ovaj ugovor zaključen s ciljem izbjegavanja blokade njezinog računa, da je ona ubirala zakupninu koja je isplaćivana na račun njezinog sina D V koji je 100% invalid, da na njegovom računu ona ima punomoć i sredstvima njezin sin nije samostalno raspolagao već su ista trošena na način na koji bi bila trošena i da su dolazila na njezin račun, te da se utužena naknada ima procijeniti prema odredbama članaka 164. i 165., a ne prema odredbama o stjecanju bez osnove iz članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO).
7.4. Dakle, u odnosu na navedeni dokaz a s obzirom na obrazloženje prvostupanjskog suda, nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
8. Ukazujući na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žaliteljica ponavlja iste one navode koje je iznosila i kod bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno da ona nije u utuženom razdoblju ostvarila nikakvu korist od zakupnine jer je zakupodavac bio njezin sin, a prvostupanjski je sud utvrdio i životno logično obrazložio da predmetni ugovor o ustupu nije imao nikakva utjecaja na koristi koje bi tužiteljica imala da tog ugovora o ustupu nije bilo, odnosno da su koristi za tužiteljicu bile jednake i s i bez ugovora o ustupu. Nije, dakle, ostvaren niti ovaj žalbeni razlog.
9. I žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava žaliteljica temelji na istim tvrdnjama o tome da nije stekla nikakvu imovinsku korist, a sve zbog toga što je ugovor o zakupu ustupila svom sinu, a koje je sve tvrdnje u potpunosti pravilno otklonio prvostupanjski sud, dajući za to jasne i dostatne razloge kojima se nema što dodati.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo je djelomično preinačiti pobijanu odluku u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, jer tužitelju, kao vjerovniku, a na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, pripada uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu samo za tri, a ne pet postotnih poena, radi čega je bilo pravilno tužbeni zahtjev odbiti za zatraženo uvećanje od 2 postotna poena povrh pripadajućeg uvećanja za tri postotna poena. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.b) podstavak prvi ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.
11. U odnosu na odluku o troškovima postupka osnovano žaliteljica ukazuje na pogrešan zaključak suda o postotku uspjeha parničnih stranaka. Ne može se, s obzirom na predmet spora, smatrati da je tužitelj uspio s osnovom 100%, već se njegov postotak uspjeha u ovom slučaju ima mjeriti samo prema visini, a to je 56%, što znači uspjeh tuženice 44%, pa kad se od većeg odbije manji proizlazi da je tuženica dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 12% troškova, a isti se odnose na troškove zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe, podnesaka od 23.7.2019., 28.2.2020. i 22. 2. 2022., zastupanja na ročištima 12. 2., 9. 3., 25. 6. 2020., 3.6.2022., svaka radnja po 1.000,00 kuna, zastupanja na ročištima 2. 12. 2019. i 7. 4. 2022., po 500,00 kuna svako, te sastav žalbe od 27. 7. 2020. u svoti od 1.250,00 kuna, sveukupno 10.250,00 kuna, čemu treba dodati 25% PDV-a odnosno 2.562,50 kuna, što čini svotu od 12.812,50 kuna. 12% od navedene svote čini 1.537,50 kuna čemu treba dodati troškove sudske pristojbe koji, po izračunu prvostupanjskog suda, iznose ukupno 1.773,74 kune, dakle 3.311,24 odnosno 439,48 eura. Budući je žaliteljica u žalbi uspjela samo u pogledu sporedne tražbine (troškova), a u pogledu glavne stvari nije uspjela, to njezin zahtjev za naknadom troškova žalbe nije osnovan.
11.1 Tužiteljev trošak odgovora na žalbu nije za parnicu bio potreban.
12. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom u pogledu odluke o glavnoj stvari radi čega je u tom dijelu odlučeno kao u točki I.a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkama I.b) i II. na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 1. i 2. ZPP-a.
Dubrovnik, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi v.r.