1

Poslovni broj: Gž-1599/2021-3

 

Poslovni broj: Gž-1599/2021-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. ž. S. A., S., zastupanog po punomoćnicima V. A. i I. A., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Z. L. (OIB …) iz S., zastupanog po Odvjetničkom društvu D. i P. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-725/2020-96 od 8. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

              I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-725/2020-96 od 8. ožujka 2021., u točki II. izreke.

 

              II. Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-725/2020-96 od 8. ožujka 2021., u točkama I. i III. izreke te sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.138,10 € u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju H. n. b. na dan plaćanja sa zateznom kamatom počevši od 23. kolovoza 1994. god. po stopi koja se plaća od strane Z. b. d.d. na devizne štedne uloge po viđenju za razdoblje do 31. prosinca 2005. god., a nadalje do 31. prosinca 2007. god. po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. god. pa do 31. srpnja 2015. god. prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. god. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 2.389,01 eur [1] / 18.000,00 kn, u roku 15 dana''

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti 6.138,10 EUR u protuvrijednosti kuna s pripadajućom zateznom kamatom, dok je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 5.068,84 EUR s pripadajućom kamatom te je točkom III. izreke određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

              2. Protiv citirane presude, u odnosu na točke II. i III. žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              3. Protiv točaka I. i III. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže u u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu.

              4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

              5. Predmet spora zahtjev je tužitelja, kao nasljednika pok. I. H. za isplatu pozajmljenih iznosa koje se tuženik obvezao vratiti do 1. svibnja 1991.

              6. Prvostupanjski sud, a budući da je tuženik tijekom postupka priznao dug do iznosa od 12.000,00 DEM otklanja prigovor zastare do visine priznatog duga, ističući da je priznanjem duga tuženik prekinuo zastaru.

              7. U preostalom dijelu, pozivom na čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO), kojim je određen opći zastarni rok od 5 godina, odbija tužbeni zahtjev.

              8. U odnosu na istaknut prigovor nedostatka pomanjkanja aktivne legitimacije, prvostupanjski sud ističe da je uvidom u spis Općinskog suda u Samoboru, posl.br. O-700/97 utvrđeno da je rješenjem o nasljeđivanju od 10. prosinca 1997. tužitelju u cijelosti pripalo u rješenju navedeno imovinsko pravo, a koje da se u bitnom odnosi na novčana potraživanja i ušteđevinu kao i sve naznačene pokretnine, dok nije naznačeno i potraživanje koje je predmet ovog spora.

 

              9. Obzirom na ova utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da je rješenje o nasljeđivanju donijeto temelju oporuke ostavitelja od 13. veljače 1991. iz koje da proizlazi da je posljednja volja ostavitelja bila da se sav novac ima upotrijebiti za potrebe tužitelja, osim dijela kojeg je potrebnog potrošiti za pogrebne troškove, uz izričit navod da rodbina ništa ne treba potraživati jer je svima za života dao te stoga zaključuje da je upravo R. ž. S. A. pravni sukcesor odnosno nasljednik, i to jedini u pogledu potraživanja koje je predmet ovog spora i prigovor nedostatka aktivne legitimacije cijeni neosnovanim.

 

              10. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a.

 

              11. Stav o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije ne može se prihvatiti.

 

              12. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju na koje se poziva prvostupanjski sud proizlazi da ostavinsku imovinu pok. I. H. čine nekretnine, pokretnine i imovinska prava te su temeljem oporuke proglašeni njegovi nasljednici – sinovi M. H., F. H. i J. H., sestra M. M., nećakinja N. D. te Ž. u. S. A. S., kojem su rješenjem o nasljeđivanju pripala imovinska prava i to – ušteđevina u stranoj i domaćoj valuti zatečena kod pok. ostavitelja u trenutku smrti i novčana potraživanja prema S. b. d.d. na pet različitih štednih uloga.

 

              13. Dakle tom je oporukom ostavitelj točno naveo koja imovinska prava imaju pripasti tužitelju, a predmetno potraživanje oporukom nije niti obuhvaćeno te je stav prvostupanjskog suda da bi tužitelj bio pravni sukcesor predmetne tražbine, neosnovan.

 

              14. Valja istaknuti da je prvostupanjski sud upravo zbog utvrđivanja kome pripada pravo zahtijevati predmetnu tražbinu, odredio prekid postupka i uputio tužitelja na pokretanje utvrđivanja naknadno pronađene imovine, no niti tužitelj, a niti zakonski nasljednici taj postupak nisu pokrenuli i stoga je prvostupanjski sud nastavio postupak.

 

              15. Obzirom da predmetna tražbina nije citiranim rješenjem o nasljeđivanju prešla na tužitelja, a tužitelj ne spada u red zakonskih nasljednika, dakle onih na koje časom smrti ostavitelja prelazi sva imovina, prigovor nedostatka aktivne legitimacije je osnovan jer tužitelj nije niti zakonski ovlaštenik tog prava, a niti je to pravo rješenjem o nasljeđivanju prešlo na njega.

 

              16. Obzirom na iznesen stav, ostali žalbeni razlozi, bilo tužitelja, bilo tuženika nisu relevantni za donošenje odluke povodom podnesenih žalbi.

 

              17. Budući da je u dosuđujućem dijelu preinačena prvostupanjska presuda te je time tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju dosuđen trošak.

 

              18. Tuženiku je dosuđen trošak primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa) i to za sastav žalbe od 11.11.1999. (2.500,00 kn – Tbr.10.t.1. Tarife, a sukladno zatraženoj visini), zastupanja na ročištima 17.05.2005., 21.12.2005. te 15.02.2006. (2.500,00 kn po ročištu – Tbr.9.t.1. Tarife), a sve navedeno uvećano za PDV 25 % (2.500,00 kn) te zastupanja na ročištima 7.11.2007., 5.12.2019. te 17.02.2020. (2.500,00 kn po ročištu – Tbr.9.t.1. Tarife), ali bez PDV-a na ove radnje, budući da taj trošak nije zatražen.

              19. Tuženiku je dakle priznat trošak postupka u visini od 18.000,00 kn.

              20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog postupka, valjalo je analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbiti budući da nije uspio u tom postupku.

              21. Tuženik nije zatražio trošak ovog žalbenog postupka.

              22. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. srpnja 2023.

            Predsjednik vijeća

                                                                                                                                      Ksenija Dimec, v.r.