Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj 14 Gž Zk-323/2022-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Velikoj Gorici Ulica Hrvatske bratske zajednice 1 |
Poslovni broj 14 Gž Zk-323/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina suca izvjestitelja i člana vijeća te Jasminke Pavković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, protiv 1. tuženika Ć. M., OIB …, Z., 2. tuženika M. M., OIB …, Z., 3. tuženika V. M., OIB …, Z., 4. tuženika J. M., OIB …, B., Republika S., svi zastupani po punomoćniku J. D., odvjetniku iz S., radi ispravka pogrešne uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-458/2020-15 od 26. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-458/2020-15 od 26. studenog 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadu troška sastava žalbe.
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela u Glini broj Z-11275/2020 od 29. listopada 2020. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku na način da se na nekretninama k. č. br. 63/52 šuma površine 3392 m2, k. č. br. 63/59 šuma površine 396 m2, k. č. br. 63/60 oranica površine 504 m2, k. č. br. 63/67 šuma površine 3381 m2, k. č. br. 63/69 oranica površine 2662 m2, k. č. br. 63/70 šuma površine 324 m2, k. č. br. 63/71 šuma površine 6830 m2, k. č. br. 63/72 oranica površine 486 m2, k. č. br. 63/73 oranica površine 1388 m2, k. č. br. 452/37 šuma površine 3309 m2, k. č. br. 452/39 šuma površine 1151 m2, k. č. br. 627/15 pašnjak površine 4525 m2, k. č. br. 628/15 oranica površine 453 m2 i k. č. br. 627/34 pašnjak površine 2888 m2, sve upisano u zk. ul. 426 k. o. H. uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela u Glini broj Z-11275/2020 od 29. listopada 2020., te da se odredi uknjižba brisanja prava vlasništva tuženika Ć. M., M. M., V. M., J. M., uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske na navedenim nekretninama, u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica Republika Hrvatska (dalje: tužiteljica) u kojoj ističe sve zakonom predviđene žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženici Ć. M., M. M., V. M. i J. M. (dalje: tuženici) osporavaju žalbene navode, predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravkom upisa u zemljišnoj knjizi koji zahtjev je postavljen u smislu odredbe čl. 197. st. 1. alineja 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK). Tužiteljica u tužbi tvrdi da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zk. ul. 426 k. o. H., pobliže opisanima u izreci, u korist tuženika, koji je izvršen u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku vođenom pred prvostupanjskim sudom. Tvrdi da je ona na tim nekretninama stekla vlasništvo koje je pravo i upisano tijekom 2005. i 2006. u zemljišnim knjigama na temelju čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP). Prije "prelaska" istih na Republiku Hrvatsku da su iste bile upisane kao vlasništvo zemljišne zajednice H.. S obzirom da su predmetne nekretnine imovina koja je temeljem Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina ("Narodne novine", broj 36/47, 13/47) proglašene općenarodnom imovinom bez naznaka prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja to da su temeljem čl. 388. st. 2 ZVDSP postale vlasništvo Republike Hrvatske.
6. Osim što tužiteljica samo nominalno ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne navodi određeno u čemu bi se ta povreda zakona sastojala. Stoga je ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ispitao da li je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti pa je utvrdio da ove povrede zakona sud nije počinio.
7. Suprotno paušalno iznesenim žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja je, nakon pravilno provedenog postupka, valjanom ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite odluke o predmetu spora. Žalbenim navodima tužiteljica u stvari niti ne osporava bitne činjenice koje je sud prvog stupnja utvrdio.
8. Sud prvog stupnja je tako utvrdio:
- da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnih nekretnina tijekom 2005. odnosno 2006. u zemljišnoknjižnim postupcima u kojima je udovoljeno njezinim prijedlozima za uknjižbu zasnivanim na odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP,
- da su u zemljišnoknjižnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Glini poslovni broj Z-11275/20 (747/20, 11616/19, 5741/2019, 1071/18) ovdje tuženici kao predlagatelji podnijeli prijedlog za provođenje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u zk. ul. 426 k. o. H. i to u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora (čkbr. kao k. č. br. 63/52 šuma površine 3392 m2, čkbr. 63/59 šuma površine 396 m2, čkbr. 63/60 oranica površine 504 m2, čkbr. 63/67 šuma površine 3381 m2, čkbr. 63/69 oranica površine 2662 m2, čkbr. 63/70 šuma površine 324 m2, čkbr. 63/71 šuma površine 6830 m2, čkbr. 63/72 oranica površine 486 m2, čkbr. 63/73 oranica površine 1388 m2, čkbr. 452/37 šuma površine 3309 m2, čkbr. 452/39 šuma površine 1151 m2, čkbr. 627/15 pašnjak površine 4525 m2, čkbr. 628/15 oranica površine 453 m2 i čkbr. 627/34 pašnjak površine 2888 m2),
- da je u navedenom postupku udovoljeno prijedlogu predlagatelja, ovdje tuženih, te je 29. listopada 2020. doneseno rješenje kojim se određuje brisanje uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama sa Republike Hrvatske te dopušta upis tog prava u korist ovdje tuženika,
- da su predmetne nekretnine najmanje 100 godina prije drugog svjetskog rata bile u posjedu prednika tuženika (pokojni L. M., djed oca stranaka, prema izvatku matice umrlih umro je ….),
- da su od tada do danas predmetne nekretnine u kontinuiranom posjedu prednika tuženika pa potom u posjedu tuženika, a koji su nekretnine uživali kao svoje i da ih nitko u tom korištenju nije ometao,
- da iz katastarske evidencije proizlazi da je od 1988. do danas, kao posjednik predmetnih nekretnina upisan Lj. M., otac stranaka (rođen … umro ….) s time da je dio arhive uništen u ratu.
9. Na temelju navedenih utvrđenja, a s obzirom na činjenicu da su predmetne nekretnine bile u kontinuiranom nesmetanom posjedu predaka tuženih najmanje 100 godina prije drugog svjetskog rata, sud prvog stupnja zaključuje da su tuženici stekli pravo vlasništva dosjelošću. Stoga da zahtjev tužiteljice za ispravkom spornog zemljišnoknjižnog upisa kojim su tuženici upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina nema pravnu osnovu.
10. Izneseni stav prvostupanjskog suda, odnosno primjenu materijalnog prava, u bitnom, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Žaliteljica u žalbi ne pobija navedenu bitnu činjenicu trajanja samostalnog i nesmetanog posjeda tuženikovih predaka odnosno tuženika na predmetnoj nekretnini već iznosi pravni stav da taj posjed nije bio pošten iz razloga jer da su tuženici odnosno njihovi pravni prednici morali znati da se radi o tuđoj nekretnini budući da je tužiteljica u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnik odnosno prije toga Zemljišna zajednica sela H.. Stoga da na takvom zemljištu primjenom relevantnih materijalno pravnih normi nije bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću. Osim toga da je tužiteljica predmetnu nekretninu, prije spornog upisa, stekla u dobroj vjeri, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, koje pravo da je zaštićeno u smislu odredbe čl. 122. st. 1. ZVDSP i čl. 8. st. 3. ZZK.
12. Izneseni pravni stav žaliteljice je prema ocjeni ovog suda pogrešan.
13. Na konkretan slučaj, s obzirom na izneseni sklop činjenica koje su u provedenom postupku utvrđene, a koje između stranaka nisu sporne, trebalo je primijeniti izvornu verziju odredbe čl. 388. st. 4. (iz 1996.) ZVDSP. Prema toj odredbi, za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa se i vrijeme posjedovanja prije tog dana. Navedena zakonska odredba bila je na snazi od 1. siječnja 1997. pa sve do 14. prosinca 1999. kada je objavljena odluka Ustavnog suda od 17. studenoga 1999. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997, kojom je ista ukinuta, nakon čega se to vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. više nije moglo uračunavati u rok dosjelosti. Prednik tuženih, njihov pokojni otac Lj. M. (rođen …., umro …) je prema činjenicama koje su u postupku utvrđene u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina bio od rođenja tj. od …. ( naslijedivši taj posjed od svog pokojnog oca) pa do kraja svog života …. Proizlazi da je do stupanja na snagu navedenog Zakona ("Narodne novine", broj 91/96), tj. do 1. siječnja 1997., prošlo više od 40 godina trajanja tog posjeda.
14. Budući da je prednik tuženih njihov otac, pokojni Lj. M. u trenutku stupanja na snagu ZVDSP, tj. …. bio više od četrdeset godina u poštenom, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine (kojeg je naslijedio iza smrti svog oca), on je na temelju dosjelosti postao vlasnikom predmetnih nekretnina u trenutku stupanja na snagu tog Zakona. To pravo vlasništva su naslijedili ovdje tuženici u trenutku njegove smrti (2006.) u smislu odredbe čl. 128. st. 1. ZVDSP.
15. Naime, prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Prema stavku 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog posjedovanja, prema stavku 3. tog članka kojem je posjed barem pošten, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja dok će prema odredbi stavka 4. tog članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave dosjelošću steći pravo vlasništva ukoliko mu je samostalan posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka.
16. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), dok je pošten posjed ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (stavak 3.). Prema stavku 5. tog članka posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno, dakle poštenje posjeda se pretpostavlja.
17. Temeljem odredbe iz čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, a koji je posjed imao obilježja propisana odredbom čl. 159. ZVDSP.
18. Odredbom čl. 388. st. 2 ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni tim Zakonom počeli teći prije njegovoga stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997., tada oni nastavljaju teći sukladno čl. 388. st. 2. ZVDSP, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako bi počeo teći u trenutku njegovoga stupanja na snagu (čl. 388. st. 3. ZVDSP).
19. S obzirom na navedena bitna činjenična utvrđenja, potrebno je ukazati na odluku Europskog suda za ljudska prava (T. protiv Republike Hrvatske broj 35298/04) u kojoj je zauzeto stajalište da je tužitelj u tom predmetu kao pošteni posjednik, posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, posebno kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi. Također treba ukazati i na druge odluke istog suda (R. i drugi protiv Republike Hrvatske broj 37685/10, J. protiv Republike Hrvatske broj 22768/12/10) u kojima je izraženo i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu čl. 388. st. 4. ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999.
20. Slijedom svega iznesenog, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica nije uspjela dokazati činjenične navode u tužbi, odnosno da je predmetni zemljišnoknjižni upis pogrešan. Ovo iz razloga jer su u konkretnom slučaju tuženici vlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem iza svog oca, sada pokojnog Lj. M., koji je to pravo stekao po sili zakona (ex lege), izvanknjižno, dosjelošću, i to u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.). Prednik tuženih je to pravo stekao sukladno njegovom izvornom tekstu (iz 1996.) u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, a sve u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava, na koja se pravilno poziva prvostupanjski sud.
21. S obzirom da su za stjecanje tog prava u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke te da je to pravo stečeno prije upisa tužiteljice u zemljišne knjige kao vlasnice predmetnih nekretnina (2005. odnosno 2006.), neodlučni su žalbeni prigovori kojima se ukazuje na povredu pravila zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Jednako tako, budući da je posjed prednika tuženih na predmetnim nekretninama imao sva potrebna svojstva i trajanje koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, promašeno je pozivanje žaliteljice na odredbe Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina ("Narodne novine" 36/47, 13/47) odnosno tvrdnju da su predmetne nekretnine prije nego su prešle u režim društvenog vlasništva bile u vlasništvu Zemljišne zajednice H.
22. Tužiteljica nije tijekom postupka dokazala svoje paušalne navode, koje ponavlja i u žalbi, da posjed tuženih odnosno njihovih prednika na predmetnim nekretninama nije imao potrebnu kvalitetu tj. da nije bio pošten. Razloge koje u pogledu te odlučne okolnosti u obrazloženju pobijane presude iznosi prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isti su naime argumentirani, kako rezultatima pravilno provedenog dokaznog postupka i pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza, tako i pravilnim pravnim pristupom predmetu spora.
23. Stoga je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za ispravkom spornog zemljišnoknjižnog upisa odbio kao neosnovan.
24. Žalbenim navodima tužiteljica iznosi vlastita pravna shvaćanja koja su subjektivna i nemaju uporišta u navedenim relevantnim materijalno pravnim odredbama odnosno pravnim stajalištima zauzetim u navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava.
25. I odluka o parničnom trošku je zakonita i pravilna, kako po osnovu tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) s time da žaliteljica pobijanu odluku u tom dijelu niti ne osporava konkretnim žalbenim prigovorima.
26. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice je trebalo kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.
27. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tužiteljica u smislu navedenih zakonskih odredaba nema pravo na nadoknadu žalbenog troška budući sa žalbom nije uspjela.
U Velikoj Gorici 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.