1

 

Poslovni broj: Gž-871/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-871/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R., OIB: …, iz Z., W. u. .., kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O. d. M. G. V. u Z., protiv 1. tužene N. I. H., OIB: …, iz Z., V. .., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z. i 2. tuženika M. H., OIB: …, iz Z., V. .., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u O. d. V. & p.u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1487/2022 od 21. rujna 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023. 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1487/2019 od 21. rujna 2022. se potvrđuje.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice N. I. za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja G. R., OIB: …, koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima N. I. H., iz Z., V. .., OIB: … i M. H., iz Z., V. .., OIB: …, solidarno isplatiti tužitelju G. R. (R.) iz I., S. .., M., broj putovnice: …, OIB: …, iznos od 3.197,71 EUR (slovima: tri tisuće sto devedeset i sedam eura i sedamdeset jedan cent), u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate a koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koja kamata teče od dana 3. runa 2018. godine pa sve do isplate, i to sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki od dužnih iznosa u skladu s člankom 29. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 8 (osam) dana."

 

II Nalaže se tužitelju G. R., OIB: …, naknaditi 1. tuženoj N. I. H., OIB: …, parnični trošak u iznosu 7.812,50 kuna/1.036,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III Nalaže se tužitelju G. R., OIB: …, naknaditi 2. tuženiku M. H., OIB: …, parnični trošak u iznosu 8.125,00 kuna/1.078,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

 

3. Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je za povratom dijela svote koju je tužitelj, kao najmoprimac, platio tuženicima, kao najmodavcima, na ime garantnog depozita, s obzirom da je najam prestao, a tužitelj priznao pravo tuženika zadržati samo dio, a ne i cijelu svotu depozita.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj kao najmoprimac i tuženici kao najmodavci 4. siječnja 2018. sklopili ugovor o najmu peterosobnog stana s nusprostorijama neto korisne površine 125,59 m2,

- da je Ugovor o najmu (dalje: Ugovor) prestao sporazumnim raskidom 3. rujna 2018.,

- da je prilikom sklapanja Ugovora tužitelj tuženicima isplatio 3.750,00 eura garantnog depozita,

- da su tuženici zadržali cijeli depozit,

- da je tužitelj, u zahtjevu za vraćanje pologa, priznao tuženicima pravo zadržati svote od 2.000,00 kuna/269,54 eura (po tečaju od 7,42 na dan 9. siječnja 2019.) na ime čišćenja stana, troškove kemijskog čišćenja kauča u dnevnoj sobi u iznosu od 898,00 kuna/121,03 eura, te popravka kotača mramornog stola u iznosu od 1.200,00 kuna/161,72 eura, dakle ukupno 4.098,00 kuna/552,29 eura,

- da je u stanu, osim štete koju tužitelj priznaje, nastala i druga šteta i to mrlje na mramoru u kuhinji i hodniku sanacija koje iznosi 5.500,00 kuna te oštećenja blagovaonskih stolica i potpunog uništenja blagovaonskog stola zbog čega su tuženici nabavili novu garnituru a što ih je stajalo 16.384,00 kuna,

- da je trošak popravka kotača mramornog stola stajao 206,25 kuna više od svote koju je tuženik za tu štetu priznao,

- da je tuženik ostao dužan i režije i to za plin 2.346,62 kune, za struju 1.474,14 kuna te za vodu, čistoću, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda u ukupnom iznosu od 807,75 kuna (dakle ukupno 4.628,51 kuna),

pa budući ukupna svota tako utvrđene štete i neplaćenih režija premašuje svotu garantnog depozita, to je odbio tužiteljev zahtjev za povrat dijela depozita. 

 

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a na koju žalitelj u pretežitom dijelu žalbe ukazuje ocjenjujući dokaze drugačije nego to čini prvostupanjski sud. Protivno žalbenim navodima ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud valjano cijenio sve provedene dokaze i na temelju ocjene svih tih dokaza, kako pojedinačno, tako posebno i u međusobnoj vezi, pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno utvrdio kakva je sve šteta na stanu tuženika nastala za vrijeme dok je stan bio iznajmljen tužitelju, kao i činjenicu da tužitelj nije podmirio sve režijske troškove koje je po Ugovoru bio dužan podmiriti.

 

8. U vezi žalbenih navoda kojima se osporava pravo tuženika zadržati bilo kakav daljnji iznos osim onog koji im je tužitelj prije i prilikom tužbe sam priznao, valja prije svega ukazati da je i sam tužitelj, osim te štete, tijekom postupka priznao potrebu sanacije mrlja na mramoru u kuhinji, kao i to da sve režijske troškove nije podmirio.

 

8.1. Neosnovan je žalbeni navod da su tuženici, ako su imali novčano potraživanje prema tužitelju na temelju štete, trebali isto naplatiti iz garantnog depozita obrazloženim prijebojem, pa budući nisu istakli niti materijalnopravni niti procesnopravni prijeboj to prvostupanjski sud nije imao osnove utvrditi da tuženici nisu dužni izvršiti povrat depozita. To stoga što je među parničnim strankama ugovoreno pravo tuženika naplatiti štetu i neplaćene najamnine i režije, pa nikakav prijeboj nije bio potreban, a obrazloženje zbog čega su tuženici smatrali da imaju pravo na zadržavanje cijele svote depozita proizlazi iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku. Da tužitelju i prije parnice nije bilo nepoznato radi čega sve tuženici smatraju da imaju pravo depozit zadržati, proizlazi već i iz činjenice da je tužitelj određeno priznao tri stavke (čišćenje stana, kemijsko čišćenje kauča, popravak noge mramornog stola), ne samo po stavkama, već i po visini, pri čemu samo razlika u priznatom (1.200,00 kuna) i zatraženom, stvarnom (1.406,25 kuna) trošku popravke noge stola ne dovodi u pitanje ovakav zaključak.  

 

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da je potraživanje tuženika prema tužitelju veće od danog depozita. Prema ranije navedenom ono iznosi ukupno 30.816,76 kuna, od čega na ime neplaćenih režija 4.628,51 kuna, što, po tečaju kojeg je naveo tužitelj (1 EURO – 7,42 kune) iznosi 4153,20 eura, a to premašuje svotu danog depozita od 3750 eura, dakle 27.825,00 kuna. To ujedno znači i da plaćenim depozitom ne bi ni bila podmirena sva potraživanja tuženika, kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, dakle ni naknađena vrijednost blagovaonske garniture po cijeni nove, nekorištene garniture, već po oko 18% manjoj vrijednosti (razlika između danog depozita i ukupno utvrđenog potraživanja tuženika je neznatno manja od 3.000,00 kuna što u odnosu na vrijednost novog blagovaonskog seta iznosi oko 18%), pa je, vodeći računa i o tome i o pravu suda na slobodnu ocjenu dokaza (članak 223. ZPP-a), po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. 

 

10. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

11. Kako tužitelj nije uspio u žalbi, a odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje spora, to je o zahtjevima stranaka odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi 154. i 155. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 12. srpnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

          Đorđo Benussi v.r.