- 1 -              Rev 408/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 408/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u M., protiv tuženika P. d.o.o., M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1181/14 od 15. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-975/11 od 1. kolovoza 2014., na sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika pod 1) P. d.o.o. M. koji glasi:

 

I Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska vlasnik nekretnine označene kao dio čest. zem. 135/4 u površini od 226 m2 upisane u zk. ul. 2052 KO M.- M., baš onog dijela te nekretnine prikazanog kao čest. zem. 315/16 na kopiji katastarskog plana, list 10 kat. plana od 27. lipnja 2012. godine koja je sastavni dio geodetskog elaborata u predmetu broj 257/12, izrađenog od strane V. I. ing. geod. iz M. pa je tuženik pod 1) P. d.o.o. dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati opisanu nekretninu tužitelja.

 

II Nalaže se tuženiku P. d.o.o. da na ime troškova parničnog postupka plati tužitelju iznos od 76.500,00 kuna u roku od 15 dana“

 

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana, pri čemu u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.

 

6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna; ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. ZPP.

 

7. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP s obzirom na to da je vrijednost predmeta spora iznos od 423.750,00 kuna. Naime, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-6249/2021 od 4. svibnja 2023. ukinuta je ovosudna odluka kojom je odbačena revizija tuženika.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed i to u odnosu na nekretninu pobliže opisanu u odlomku 1. obrazloženja ove odluke (dalje: predmetna nekretnina).

 

9.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, s pravom korištenja Šumskog gospodarstva u M., da se je Programom gospodarenja šuma i šumskog zemljišta makarskog užeg područja za razdoblje od 1982. do 1991. predmetna nekretnina nalazila u programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem makarskog užeg područja krša, a također je ušla i u gospodarsku osnovu prema Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem makarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. Prema prostornom planu Općine M. iz 1985. nekretnina označena kao čest. zem. 315/4 k.o. M. M. nalazila se unutar granica građevinskog zemljišta, a na dan 16. listopada 1990. bila je unutar granica građevinskog područja gradova i naselja gradskog karaktera.

 

9.2. Povezujući tako utvrđeno činjenično stanje s odredbama materijalnog prava nižestupanjski sudovi zaključuju da, kako se predmetna nekretnina nalazila u šumsko - gospodarskoj osnovi na dan stupanja na snagu Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 54/83., 32/87., 47/89., 41/90., 52/90., 5/91., 9/91., 61/91., 26/93., 76/93., 29/94., 76/99., 8/00., 13/02., 100/04. i 160/04., dalje: ZŠ), da je postala vlasništvo Republike Hrvatske 16. listopada 1990. Prostornim planom da se ne može mijenjati status šume i šumskog zemljišta jer da to ne predviđa ni Zakon o šumama kao posebni propis, a niti Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi ("Narodne novine" br. 90/92.). Nadalje, da je irelevantno za ishod postupka što se predmetna nekretnina nalazila unutar granica građevinskog zemljišta. Primjenom odredbe čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) cijene tužbeni zahtjev osnovanim. To jer je pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama koje su do 16. listopada 1990. predstavljale šume odnosno šumska zemljišta izvršena Zakonom o šumama koji određuje u čl. 16. st. 1. da šume i šumska zemljišta, osim šuma i šumskim zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Radi obavljanja djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u državnom vlasništvu, istim je Zakonom osnovano javno poduzeće pod tvrtkom "Hrvatske šume". Pri tome da u postupku nije ni bilo tvrdnji niti je dokazano da je u odnosu na predmetnu nekretninu proveden postupak izdvajanja šumsko gospodarske osnove propisan odredbom čl. 17. ZŠ. Drugostupanjski sud naglašava, u odnosu na žalbene navode tuženika, da iako je Republika Hrvatska temeljem zakona postala vlasnik predmetne nekretnine i upisana u zemljišnu knjigu da ona ima pravni interes za utvrđenje svog prava vlasništva deklaratornom sudskom tužbom u postupku stoga što u konkretnom slučaju ta deklaratorna odluka jest pretpostavka za odlučivanje o zahtjevu za predaju jer tuženik tvrdi da je on izvanknjižni vlasnik.

 

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega drugostupanjski sud cijeni tužbeni zahtjev osnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom, proturječnom ili s drugim neotklonjivim nedostacima.

 

11.2. To što uvodu predmetnih odluka nisu u cijelosti navedeni određeni odgovarajući podaci (OIB, aktualna adresa) u smislu odredbe čl. 338. st. 2. ZPP, ne predstavlja postupovnu povredu od utjecaja na pravilnost i zakonitost sudske odluke. Zatim, nižestupanjski sudovi nisu postupili suprotno odredbi čl. 394.a ZPP. To iz razloga jer je ranija odluka u ovoj pravnoj stvari ukinuta zbog toga što nije sadržavala razloge o odlučnoj činjenici je li u konkretnom slučaju riječ o šumi odnosno šumskom zemljištu, a što je u ponovljenom postupku utvrđeno i obrazloženo. Nisu počinjene ni ostale povrede na koje se podnositelj poziva, jer kraj činjenice da je ukinuta pravomoćno sudska odluka u ovom predmetu, odlukom ovog suda na koju se podnositelj i poziva u reviziji, onda je otpala i pravna osnova, pa i zbog toga tužitelj ima pravni interes za odlučivanje o tužbenom zahtjevu kako ga je naznačio. Stoga nema ni povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP niti iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP jer nema nedopuštenog raspolaganja tužitelja sa zahtjevom, a sve kako tuženik prigovara. Tužitelj je naznačio deklaratorni preambul, kao nužnu logičku pretpostavku kondemanatornog zahtjeva. Pored toga o tom prigovoru je drugostupanjski sud dao iscrpne razloge. Konačno, nije prekoračen tužbeni zahtjev jer podnositelj revizije svojim pravnim pristupom tu povredu pogrešno interpretira u procesnoj situaciji na koju se poziva.

 

12.1. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno te nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Ona postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

12.2. Odredba čl. 6. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZŠ ("Narodne novine" br. 41/90., dalje: ZIDZŠ) glasi:

 

„Član 18. mijenja se i glasi:

 

"Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.“

 

13. S obzirom da je u postupku utvrđeno da se predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZIDZŠ, 16. listopada 1990., nalazila u društvenom vlasništvu te da je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, to je ista postala vlasništvo tužitelja na temelju samog zakona 16. listopada 1990. Pravilno sudovi ističu da činjenica radi li se o građevinskom ili negrađevinskom zemljištu nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

 

14. U kontekstu izloženog nisu ostvareni revizijski razlozi koje ističe podnositelj revizije pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. izreke.

 

15. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

 

                                                  Predsjednik vijeća:

                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v.r.