- 1 -              Rev 877/2022-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 877/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. (OIB: ...) iz R., zastupane po punomoćnicima B. G., odvjetniku iz R. i M. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. & P. iz R., protiv tuženika I. m. s. d.o.o. (OIB: ...) Z., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. p. d.o.o. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-463/2021-5 od 25. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2019-12 od 22. veljače 2021., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 30. lipnja 2017. nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove prodavača na maloprodajno mjesto regije Rijeka (točka I. izreke). Ujedno je naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tuženik se u reviziji poziva na počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer smatra da odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te jer drugostupanjski sud nije cijenio sve žalbene navode.

 

7.1. On takvim navodima sadržajno ukazuje i na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, počinjene po drugostupanjskom sudu time što taj sud nije odgovorio na sve žalbene navode.

 

7.2. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.3. Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

7.4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u sporu. Slijedom navedenog nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

7.5. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženikova odluka o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 30. lipnja 2017. nedopuštena, da radni odnos tužiteljice nije prestao te za vraćanje na rad na poslove prodavača na maloprodajno mjesto R. R.

 

9. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu zaključenog 1. veljače 2016. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodavač na maloprodajnom mjestu u regiji R.,

 

- da je tužiteljica 23. prosinca 2011. kao radnica I. - I. n. d.d. Z. zaposlena na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji C., doživjela drugu oružanu pljačku u vezi čega je I. - I. n. d.d. Z. sastavila prijavu o ozljedi na radu,

 

- da je tužiteljica bila neprekidno na bolovanju zbog opisane ozljede na radu od prosinca 2011., pa nadalje,

 

- da je tužiteljica bila na bolovanju u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu,

 

- da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 10. srpnja 2017.,

 

- da je pravovremeno 17. srpnja 2017. tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio te da je tužiteljica pravovremeno 14. kolovoza 2017. podnijela predmetnu tužbu sve u smislu odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR),

 

- da se u odluci o otkazu kao otkazni razlog navodi da tužiteljica ne udovoljava zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada za radno mjesto prodavač na maloprodajnom mjestu u Regiji R. što je tuženik utvrdio na temelju svjedodžbe (uvjerenja) specijalističke ordinacije medicine rada o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 30. ožujka 2017.,

 

- da je odluka o otkazu donijeta na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR (osobno uvjetovani otkaz),

 

- da tužiteljica tvrdi da je u izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad – spriječenosti za rad za siječanj, veljaču i ožujak 2017. nezakonito navedeno da je uzrok privremene spriječenosti bolest AO, a ne ozljeda na radu,

 

- da je tužiteljica pred Upravnim sudom u Rijeci pod brojem Usl-1399/2017 pokrenula postupak radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured R. od 3. srpnja 2017. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje dijagnoze posttraumatski stresni poremećaj šifra F43.1 posljedičnom dijagnozom uzrokovanom ozljedom od 23. studenog 2011. te joj nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljeda na radu,

 

- da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci od 17. lipnja 2019. koja je potvrđena rješenjem Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4383/19 poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalni ured R. od 6. listopada 2017. kao i rješenje HZZO od 3. srpnja 2017. te je tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB – U F43.1 priznata posljedicom ozljede na radu koja je nastala 23. prosinca 2011. te su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu te je naloženo HZZO Regionalni ured R. da u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude donose odgovarajuće rješenje,

 

- da je HZZO Regionalni ured R. rješenjem od 23. rujna 2011. tužiteljici dijagnozu posttraumatski stresni poremećaj, šifra F43.1, priznao kao posljedičnu dijagnozu uzrokovanu ozljedom od 23. studenog 2011. uz uputnu priznatu dijagnozu reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe te su tužiteljici priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu od 28. travnja 2017.,

 

- da je tužiteljica u parničnom postupku vođenom pod brojem Pr-663/18 protiv I.-I. n. d.d. Z., kao tuženika, na temelju pravomoćne presude od 10. svibnja 2019. ostvarila pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu-štetnog događaja od 23. studenog 2011.

 

10. Prvostupanjski je sud, nakon utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da je u upravnom postupku pravomoćno riješeno prethodno pitanje o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, pa polazeći od činjenice da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu (30. lipnja 2017.) bila na bolovanju zbog ozljede na radu od 23. studenog 2011., zaključio da tuženik u smislu odredbe čl. 38. ZR tužiteljici nije mogao zakonito otkazati Ugovor o radu te je zbog toga odluku o otkazu ocijenio nezakonitom. U odnosu na okolnost koju je isticao tuženik da je tužiteljica ozljedu na radu od 23. studenog 2011. doživjela kao radnica društva I.-I. n. d.d. Z., sud je uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika utvrdio da je I.-I. n. d.d. Z. jedini osnivač tuženika, kao i njegov 100%-ni vlasnik te da se s obzirom na ovu okolnost radi o kontinuitetu radnog odnosa tužiteljice kod istog trgovačkog društva. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši ga osnovanim.

 

11. Drugostupanjski sud, preispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika potvrđuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, također ocijenivši tužbeni zahtjev osnovanim

 

12. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava problematizira pravilnu primjenu odredbi čl. 38. ZR pri donošenju osporene odluke smatrajući da tužiteljica u vrijeme donošenja osporene odluke nije bila privremeno nesposobna za rad već trajno.

 

12.1. Nadalje problematizira i ocjenu suda da se radi o kontinuitetu radnog odnosa tužiteljice kod društva I.-I. n. d.d. Z. i tuženika.

 

13. Odredbom čl. 38. ZR propisano je da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

 

14. Prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) pod privremenom nesposobnošću za rad za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede odnosno drugih okolnosti radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom. Početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad utvrđuje izabrani doktor.

 

15. Polazeći od činjenice da je tužiteljica bila neprekidno na bolovanju zbog opisane ozljede na radu od prosinca 2011., pa nadalje te tako i u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu, bez obzira na činjenicu što joj je liječnik medicine rada izdao uvjerenje o zdravstvenoj nesposobnosti od 30. ožujka 2017., jer nesposobnost za rad koju utvrdi liječnik medicine rada za pojedini posao ne mora značiti da je ta nesposobnost trajna i neotklonjiva, i ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 38. ZR kada su zaključili da tuženik nije mogao zakonito otkazati Ugovor o radu tužiteljici.

 

15.1. Nadalje, i po ocjeni ovoga suda, polazeći od utvrđene činjenice da je I.–I. n. d.d. Z. jedini osnivač i 100%-ni vlasnik tuženika te da tuženik jest tvrtka kćer I.-I. n. d.d. Z., pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se radi o kontinuitetu radnog odnosa tužiteljice kod društva I.-I. n. d.d. Z. i tuženika.

 

16. Ostalim revizijskim navodima, tužitelj u biti osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog jer se, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti.

 

17. Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju sukladno odredbi čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.