- 1 -              Rev 3307/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3307/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz S. B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S. B., protiv tuženice M. K. iz S. N., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4864/16-4 od 26. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru br. P-4073/15-19 od 6. svibnja 2016., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati iznos od 286.089,54 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2014. do isplate (toč. I.), kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere (toč. II.). Tužitelj je obvezan tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 21.875,00 kn (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.906,00 kn (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske odluke ukinu i pobijana odluka preinači na način da se u cijelosti usvoji zahtjev za naknadu cjelokupnih troškova postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO) isplati iznos od 286.089,00 kn, a koji je iznos tuženica naplatila, po drugoj ovršnoj ispravi, iz sredstava položenih na račun ovrhovoditelja A. K. u ovršnom postupku br. Ovr.2628/14, a A. K. ih je ugovorom ustupio tužitelj.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se kod Općinskog suda u Zadru vodio ovršni postupak na prijedlog ovrhovoditelja A. K. protiv ovršenice M. K. na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu br. P-14556/06,

 

- da je u tom ovršnom postupku ovršni sud priznao troškove ovrhovoditelja prema ovršenici u iznosu od 149.155,16 kn i da je ovršni sud rješenjem od 19. svibnja 2014. odbio isplatiti razliku ustupljenih troškova ovršnog postupka tužitelju kao odvjetniku,

 

- da je u tom postupku tužitelj zahtijevao isplatu troškova u iznosu od 418.190,56 kn temeljem Ugovora o ustupanju tražbine sklopljenog 4. ožujka 2014. između tužitelja i A. K.,

 

- da je gore navedena odluka ovršnog suda potvrđena rješenjem Županijskog suda u Zadru br. Gž-2500/14,

 

- da je tužena svoje potraživanje koje je imala prema A. K., po drugoj ovršnoj ispravi – presudi Općinskog suda u Zagrebu br. P-3146/98 od 20. rujna 2012. predala na naplatu Financijskoj agenciji u Z. i da je taj zahtjev izvršen iz kupovnine u gore navedenoj ovrsi, a koja su sredstva bila položena na računa ovrhovoditelja A. K. kod E. b. d.d.

 

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud ističe da je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja vraćanje stečenog bez osnove, te da tužitelj utuženi iznos neosnovano potražuje od tuženice. Naime, osnov stjecanja 286.089,00 kn na strani tuženice u vrijeme stjecanja je pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-3146/98 od 20. rujna 2012., te je upravo na temelju te presude izvršena naplata putem Financijske agencije s računa dužnika A. K. Slijedom navedenog drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove, te je radi toga odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da istu podnosi zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, no u samoj reviziji pobliže ne navodi u čemu se ta povreda sastoji, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

 

11. Tužitelj u reviziji ponavlja tvrdnju iznesenu u žalbi da je sklapanjem Ugovora o preuzimanju potraživanja od 4. ožujka 2014. postao vlasnikom novčanih sredstava koji su bili položeni na račun Općinskog suda u Zadru, te da tim novcem više nitko nije mogao raspolagati. Kod toga drugostupanjski sud ističe da sklapanjem Ugovora o preuzimanju potraživanja tužitelj kao preuzimatelj nije stekao novčana sredstva koja su se u tom trenutku nalazila na računu Općinskog suda u Zadru, već je stekao tražbinu ranijeg vjerovnika A. K. prema tuženici. Stoga prema shvaćanju drugostupanjskog suda novčana sredstava na računu A. K. u trenutku kada je tuženica naplaćivala svoju tražbinu prema A. K. nisu bila u vlasništvu tužitelja.

 

12. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i revizijski sud. Naime, sklapanjem ugovora o cesiji tužitelj je stekao tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženici, ali ne i vlasništvo novčanih sredstava koja su prenijeta prema odluci suda na računu ovrhovoditelja (ustupitelja).

 

13. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja, jer je tuženica svoju tražbinu ostvarila na temelju valjane pravne osnove, te prijelaz sredstava s računa A. K. na njezin račun nije bio bez osnove.

 

14. Radi toga revizija nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.