- 1 - Revd 1670/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćnici N. J., odvjetnici iz V., protiv tužene A. B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1079/2022-2 od 17. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovnog broja P-444/2019-35 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Pozvala se i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. toga članka te je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP-a.
O prijedlogu podnesenom u smislu st. 1. čl. 385.a ZPP-a
4. U pogledu prvog pravnog pitanja (naznačenog pod „(i)“), kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018.
5. U pogledu drugog pravnog pitanja (naznačenog pod „(ii)“), koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
6. U odnosu na treće pravno pitanje (naznačeno pod „(iii)“), koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
7. U odnosu na četvrto pravno pitanje (naznačeno pod „(iv)“) je za obrazložiti da se ono ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije.
7.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
7.2. Nadalje, a u pogledu tog pitanja (naznačeno pod „(iv)“), za obrazložiti je da tužena nije na način kako to problematizira u tom pitanju ožalila prvostupanjsku presudu; stoga, o tome se sud niti nije u pobijanoj odluci očitovao pa tako tužena niti ne može u pogledu toga pravnog pitanja, kako ga izlaže u tom pitanju pravnu zaštitu tražiti tek u ovome stupnju postupka. Stoga, to pitanje niti nije utjecajno na odluku u sporu.
8. U pogledu petog pravnog pitanja (naznačeno pod „(v.)“) je za navesti da tužena nije uputila na odluke sudova u smislu čl. 385.a ZPP-a koje bi predstavljale razlog važnosti toga pitanja u smislu te zakonske odredbe.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje tužena smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a
10. Tužena je se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala da je u pobijanoj odluci postupovnim propustima došlo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine -Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst. 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija).
11. Međutim, tužena nije u žalbi na način na koji se poziva u prijedlogu osporila postupovnopravni pristup nižestupanjskog suda. Tako, recimo, nije artikulirano prigovarala činjenici da vještak ne bi bilo usmeno saslušan.
12. Stoga, nije učinjeno vjerojatnim da bi postojala osobito teška postupovna povreda koja bi dovela do povrede Ustavom ili Konvencijom zajamčenih ljudskih prava.
13. Čak i ako se prethodno zanemarilo (u pogledu saslušanja vještaka) ni iz preostalog sadržaja prijedloga podnesenog u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a ne proizlazi da bi bilo učinjenim vjerojatnim da je tuženoj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom a osobito takve na koje se stranka već pozivala u nižestupanjskom postupku.
14. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom - valjalo, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
