1                            Poslovni broj: II Kž-288/2023-5

Poslovni broj: II Kž-288/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj 25 K-4/2023-23 od 14. lipnja 2023. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku kaznenog postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj 25 K-4/2023-23 od 14. lipnja 2023. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku kaznenog postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, ali je predviđeno da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanje nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te da žalba ne zadržava izvršenje rješenja

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku V. G., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "uvaži žalbu i ukine okrivljeniku istražni zatvor, te ga pusti na slobodu uz nalaganje jedne ili više mjera opreza kojima bi se postigao cilj osigurati okrivljenikovu nazočnost u sudskom postupku".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.

 

5.1. Naime, iako prvostupanjski sud pod točkom 8. pobijanog rješenja navodi da u konkretnom slučaju osim općeg uvjeta postoji i poseban uvjet propisan zakonskom odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.(ispravno članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08), navedeno ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, jer se radi o očitoj pogrešci u pisanju, a iz izreke, kao i obrazloženja je u potpunosti jasno da je istražni zatvor određen zbog postojanja opasnosti od bijega.

 

5.2. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, odnosno iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza. Osnovanost sumnje, prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora, utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga su bez značaja navodi žalbe optuženika kojima ističe da u konkretnom slučaju nije izvan razumne dvojbe utvrđeno postojanje osnovane sumnje.

 

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog D. T. nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega.

 

7. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega.

 

8. Tako je ocjena drugostupanjskog suda, u odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji je državljanin R. S., a na teritoriju R. H. nema prijavljeno prebivalište ili boravište niti je osobnim, obiteljskim ili poslovnim vezama vezan za područje R. H.. Stoga, imajući u vidu kako optuženik nije čvrsto vezan uz područje Republike Hrvatske, kao i težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, uz činjenice da se u C. G. koristio lažnom osobnom iskaznicom na tuđe ime skrivajući svoj pravi identitet ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te postati nedostupan pravosuđu R. H. i tako ometati uspješno vođenje ovog kaznenog postupka, a rizik od bijega kod optuženika je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, pa niti kombinacijom mjera opreza kako to u žalbi sugerira žalitelj.

 

8.1. Nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi  optuženika da bi bijegom u Srbiju sebe izložio kaznenom progonu, bio osobno i životno ugrožen te da ne namjerava napuštati teritorij R. H. zbog svog zdravstvenog (psihičkog) stanja.

 

9. Također, nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući da se boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne, jer se time nikako ne iscrpljuju rokovi predviđeni člankom 133. ZKP/08., a uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.