- 1 -              Rev 2757/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2757/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, OIB: ..., koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž R-30/2017-2 od 7. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-2419/12-43 od 23. studenog 2016., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužene i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž R-30/2017-2 od 7. ožujka 2019., a predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              II. Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 19.188,49 kuna sa zateznim kamatama (toč. I. izreke), nakaditi mu trošak postupka u visini 13.675,00 kuna sa zateznim kamatama (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosu suđenom točkom I. izreke (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska u točkama I. i II. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje u tekstu: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022), podnijela tužena zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je preinačiti, podredno ukinuti pobijanu odluku. Zahtijevala je trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Predmet ovoga spora, a u okviru spornog, odnosno osporenog revizijskim pitanjem, je način obračuna prekovremenih sati u slučaju dežurstva, odnosno straža, a u razdoblju po stupanju na snagu Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/2009), dakle, nakon 1. listopada 2009.

 

9. Drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Iz utvrđenja suda na temelju nalaza i mišljenja vještaka prema evidentiranim prekovremenim satima rada tužitelja za koje nije iskoristio slobodne dane, tužitelju pripada iznos od 12.311,67 kn za razdoblje od 1. ožujka 2009. do 30. rujna 2009., a za razdoblje od 1. listopada 2009. do 31. siječnja 2012. u iznosu od 6.876,78 kn, obzirom da tuženik nije na pravilan način obračunao dodatke za prekovremeni rad u utuženom razdoblju prema tada važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i primjenom Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, kao i Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate plaće, te primjenom Zakona o službi u oružanim snagama (NN br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04. i 76/07.,), te Zakona o radu (NN br. 149/09.).

 

Tuženik u žalbi neosnovano osporava obračun i isplatu za evidentirane slobodne dane s osnova ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja.

 

              Naime, suprotno žalbenim navodima valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je za prekovremene sate u predmetnom razdoblju koristio evidentirane slobodne dane, niti da je izvršio preraspodjelu radnog vremena iz kojeg bi bilo vidljivo za koje je prekovremene sate iz utuženog razdoblja izvršena preraspodjela, time je postupio suprotno odredbi čl. 44. st. 13. Kolektivnog ugovora, jer je za isto bio dužan izdati pismeno rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren, a iz priložene evidencije proizlazi da je mjesečni zbroj prekovremenih sati kontinuirano znatno veći od redovnih fonda sati što upućuje da tuženik nije vršio preraspodjelu radnog vremena u tekućem mjesecu.“.

 

10. Nastavno na tako izraženo pravno shvaćanje tužena je u reviziji, kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, postavila sljedeće pravno pitanje:

 

              „da li djelatne vojne osobe unatoč donesenoj Odluci i Pravilniku iz 2009. (koje su za djelatne vojne osobe lex specialis) imaju pravo na isplatu prekovremenih sati , a sukladno primjeni Kolektivnog ugovora koje ne reguliraju prava državnih službenika i namještenika, na kojem propisu su sudovi temeljili presude“.

 

11. Kao na razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužena se, osim na brojne odluke drugostupanjskih sudova, poziva i na odluke revizijskog suda poslovnih brojeva Revr 1845/2012, Revr 1795/2012 i Revr 1902/2012, a revizijski sud primjećuje nepodudarnost pravnog shvaćanja izraženog u pobijanoj odluci sa onim izraženim u navedenim odlukama, pa reviziju ocjenjuje dopuštenom.

 

12. Naime, revizijski je sud u navedenim odlukama izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

 

(…) „nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću u osnovi prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima (…).

 

13. Stoga, obrazloženje drugostupanjskog suda koji pravno shvaćanje temelji na odredbama Kolektivnog ugovora, sagledavajući to pravno shvaćanje upravo onako kakvo je navedeno u samoj odluci (cit. u toč. 9.), ukazuje se neusklađenim sa citiranim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

 

14. Drugostupanjski sud će u ponovnom odlučivanju predmet sagledati u svjetlu izraženog pravnog shvaćanja revizijskog suda i za svoju odluku dati jasne i dostatne razloge.

 

15. Pritom revizijski sud naglašava da u ovom stupnju postupka ne daje sud o meritornoj osnovanosti samoga tužbenog zahtjeva niti o pravilnosti prvostupanjske odluke, nego ovu odluku temelji na manjkavosti pristupa drugostupanjskog suda da ukaže na korelaciju svoga pravnog shvaćanja sa onim u smislu izraženog u revizijskim odlukama pod toč. 12.

 

16. Odluka pod toč. II. izreke utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

             

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.