- 1 -              Rev 562/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 562/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K.1, K.2 i P. iz R., protiv 1. tuženika S. R. iz Z., OIB: ..., i 2. tuženika P. M. iz Z., OIB: ..., oba zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & P. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1279/2020-2 od 6. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-779/2016-52 od 14. listopada 2020., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1279/2020-2 od 6. travnja 2021. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-779/2016-52 od 14. listopada 2020., i tužba tužitelja se odbacuje.

 

II. Nalaže se tužitelju da, u roku od 15 dana, naknadi tuženicima na ime troškova parničnog postupka iznos od 4.672,19 eura/35.202,60 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika na isplatu iznosa od 62.509,30 kn s zateznim kamatama od 22. travnja 2016. do isplate te u odnosu na 1. tuženika na isplatu iznosa od 63.374,99 kn s zateznim kamatama od 22. travnja 2016. do isplate, kao i u dijelu kojim je određeno da tuženici naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.569,50 kn. U preostalom dijelu zateznih kamata tužbeni zahtjev je odbijen, kao i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-3889/2021-2 od 21. rujna 2021., tuženicima je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude, uz obrazloženje da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u odnosu na materijalnopravna pitanja:

 

„1. Postoji li objektivni identitet, odnosno istovjetnost presuđenog pravnog odnosa između istih stranaka u istim procesnim ulogama i u pogledu iste činjenične i pravne osnove, ako je u ranijem, pravomoćno okončanom sporu, odbijen tužbeni zahtjev postavljen na obvezu solidarne isplate tuženika, a u tužbenom zahtjevu kasnijeg spora je izostala solidarnost na pasivnoj strani?

 

2. Ima li mjesta primjeni odredbe čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odnosno odbačaju kasnije tužbe između istih stranaka u istim procesnim ulogama i u pogledu iste činjenične i pravne osnove ako je raniji spor okončan pravomoćnom presudom kojom je odbijen tužbeni zahtjev postavljen na obvezu solidarne isplate tuženika, a u tužbenom zahtjevu kasnijeg spora je izostala solidarnost na pasivnoj strani?“

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženici su podnijeli reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlažu ukinuti pobijane odluke i odbaciti tužbu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa temeljem stjecanja bez osnove.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena pa stoga, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi:

 

- da je tuženicima, temeljem nepravomoćne presude prvostupanjskog suda broj P-2023/2000 od 1. ožujka 2010., iz sudskog pologa osnovanog rješenjem istog suda broj R1-361/2011 od 23. ožujka 2012., isplaćen iznos od 821.812,75 kn,

 

- da je presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1656/2010 od 18. rujna 2012. u odnosu na dio dosuđene zatezne kamate (za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 1. siječnja 2008.) djelomično preinačena presuda P-2023/2000 od 1. ožujka 2010. i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen,

 

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka slijedom toga 1. tuženiku više isplaćen iznos od 62.509,30 kn, a 2. tuženiku iznos od 63.374,99 kn,

 

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-1472/2013 od 6. listopada 2014. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja B. d.d. protiv istih tuženika, da mu tuženici solidarno isplate iznos od 119.841,95 kn s zateznom kamatom od 18. rujna 2013. do isplate uz obrazloženje da se radi o djeljivoj novčanoj obvezi s više dužnika koji ne odgovaraju na jednake dijelove već svaki odgovara samo za svoj dio duga.

 

8. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev u pogledu glavnice osnovan pozivom na odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. te čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

 

8.1. Pritom su smatrali neosnovanim prigovor presuđene stvari navodeći da u ovom postupku i postupku koji se vodio pod poslovni brojem P-1472/2013 jeste postojao subjektivni ali ne i objektivni identitet spora time da prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže navodeći da se radi o dvije „pravno gledajući potpuno različite stvari neovisno o tome što postoji subjektivni identitet spora te slična, ali ne ista činjenična osnova tužbe“.

 

9. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP, sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

 

10. Dvije parnice su identične ako su u objema sudjelovale iste parnične stranke (što je ovdje nesporno), pa bez obzira na njihovu pravnu poziciju (subjektivni identitet). S druge strane, dvije parnice su objektivno identične ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi.

 

10.1. U konkretnom slučaju objektivni identitet spora postoji jer se prije svega, tužba temelji na istom činjeničnom osnovu: isplati novčanog iznosa tuženicima, izvršenoj temeljem nepravomoćne prvostupanjske odluke koja je djelomično preinačena, pa je za dio od ukupno isplaćenog novčanog iznosa došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika.

 

10.2. Nadalje, u odnosu na identitet tužbenih zahtjeva, u predmetu broj P-1472/2013 isti tužitelj je zahtijevao od istih tuženika solidarnu isplatu iznosa od 119.841,95 kn, a u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva od 1. tuženika isplatu iznosa od 62.509,30 kn, a od 2. tuženika iznosa od 63.374,99 kn, bez naznake solidarnosti obveze.

 

10.3. Solidarnost podrazumijeva da svaki od solidarnih dužnika odgovara za cijelu obvezu. Prema odredbi čl. 43. st. 1. ZOO, svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Solidarna odgovornost više dužnika za obvezu u pravilu, vjerovniku omogućava veću sigurnost u ostvarivanju njegove tražbine.

 

11. Budući tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje od tuženika manje iznose od iznosa koji je od njih solidarno potraživao u postupku P-1472/2013, a temeljem iste činjenične osnove, to proizlazi da je o njegovom zahtjevu već pravomoćno odlučeno.

 

12. S obzirom na sadržaj gore navedene pravomoćne presude i izreku presude u ovoj pravnoj stvari proizlazi da pravomoćna presuda broj P-1472/2013 od 6. listopada 2014. predstavlja zapreku za vođenje ovog parničnog postupka, što znači da je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari, radi čega je tužbu u ovoj pravnoj stvari valjalo odbaciti u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP.

 

13. Stoga bi odgovor na prvo postavljeno pitanje glasio da postoji objektivni identitet, odnosno istovjetnost presuđenog pravnog odnosa između istih stranaka u istim procesnim ulogama i u pogledu iste činjenične i pravne osnove, ako je u ranijem, pravomoćno okončanom sporu, odbijen tužbeni zahtjev postavljen na obvezu solidarne isplate tuženika, a u tužbenom zahtjevu kasnijeg spora je izostala solidarnost na pasivnoj strani.

 

13.1. U odnosu na drugo postavljeno pitanje odgovor bi glasio da ima mjesta primjeni odredbe čl. 333. st. 2. ZPP, odnosno odbačaju kasnije tužbe između istih stranaka u istim procesnim ulogama i u pogledu iste činjenične i pravne osnove ako je raniji spor okončan pravomoćnom presudom kojom je odbijen tužbeni zahtjev postavljen na obvezu solidarne isplate tuženika, a u tužbenom zahtjevu kasnijeg spora je izostala solidarnost na pasivnoj strani.

 

14. Budući su nižestupanjski sudovi, ne prihvaćajući tuženikov prigovor presuđene stvari, meritorno odlučili o tužbenom zahtjevu tužitelja, time su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, slijedom čega je nižestupanjske odluke valjalo ukinuti i tužbu odbaciti pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. alineja 2. ZPP.

 

15. Budući da je tužba odbačena, to tuženicima temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 117/15 - dalje: OT) pripada zatraženi parnični trošak u dijelu koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu 250 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT, na ime pristupa na ročišta 11. srpnja 2016., 7. studenoga 2018., 14. ožujka i 17. listopada 2019. i 3. rujna 2020. po 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 1., na ime sastav podnesaka od 12. srpnja 2019. i 22. siječnja 2020. po 250 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT, na ime sastava žalbe 312,50 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. OT, te na ime sastava revizije 375 bodova prema Tbr. 10. toč. 6. OT, što uvećano za 10% prema Tbr. 36. i s paušalom i PDV-om, iznosi sveukupno 4.458,66 eura/33.593,75 kn i na ime sudske pristojbe na reviziju 213,53 eura/1.608,84 kn, ili sveukupno iznos od 4.672,19 eura/35.202,60 kn.

 

16. Preračunavanje i zaokruživanje svih iznosa parničnih troškova (primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kn) izvršeno je prema odredbama čl. 14., 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22).

 

17. Stoga je, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke odluke.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.