- 1 -              Revd 785/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 785/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. N., odvjetniku u Z., protiv tuženika I.-I. N. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2780/2022-3 od 27. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pr-3282/2019-111 od 23. lipnja 2022., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio sljedeća pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu (napominje se, tužitelj ih nije numerirao pa ih ovaj sud numerira radi olakšavanja razmatranja svakog pojedinog pitanja):

 

„(1.)  - procesno-pravnih posljedica apsolutno bitne procesne povrede iz članka 265., 354. stavka 2. točke 11. i 375. ZPP-a u vidu nedostatka i kontradiktornosti obrazloženja drugostupanjske odluke i/ili izostanku davanja odgovora na sva žalbena pitanja i prigovore (Revr 135/04 od dana 21.04.2004. godine, Revr 669/04 od dana 25.11.2004. godine, Revr 653/07 od dana 30.01.2008. godine, Rev-1011/1979).

 

(2.) - tumačenja i primjene odredbi članka 115. (ranije članka 107.) Zakona o radu u dijelu u kojim se propisuje da «...poslodavac može otkazati ugovor o radu...u slučaju...ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla...» te «... pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika...» i to na način:

 

              (2.a.) da li se prestankom potrebe za obavljanjem «posla», a kako to propisuje zakon, smatra pojedinačno i/ili reorganizacijski uvjetovano ukidanje određenog ranije postojećeg i/ili sistematiziranog radnog mjesta sa njemu pripadajućim opisom poslova ili stvarni prestanak potrebe za obavljanjem svih i/ili nekih poslova koji se nalaze u opisu poslova istog ranije postojećeg pojedinačnog i/ili sistematiziranog radnog mjesta?

 

(2.b.) da li za slučaj ukidanja pojedinačnog i/ili sistematizacijski formiranog radnog mjesta radnika te slijednog prenošenja dijelova poslova iz opisa poslova pripadajućih istom pojedinačnom radnom mjestu i/ili sistematiziranom radnom mjestu na druga postojeća i/ili novoformirana pojedinačna i/ili sistematizacijski formirana radna mjesta postoji obveza poslodavca u formiranju usporedne skupine radnika prema zakonskim kriterijima određenim člankom 115. (ranije člankom 107.) Zakona o radu sa ostalim radnicima poslodavca koji u svojim opisima poslova pojedinačnog i/ili sistematizacijski formiranog radnog mjesta i/ili radnog mjesta formiranog novom sistematizacijom radnika imaju sve ili neke poslove ukinutog radnog mjesta te da li postoji obveza poslodavca, a po formiranju usporedne skupine radnika, izvršiti usporedbu svih radnika iz iste usporedne skupine te donijeti odluku o otkazu onim radnicima iz iste usporedne skupine koji su sukladno navedenim zakonskim i, ukoliko postoje, interno propisanim kriterijima poslodavca, su u nepovoljnijem kriterijskom položaju?

 

(3.) - da li je dopušteno i da li je sud ovlašten sudsku presudu zasnovati na dokazu koji je u sudski spis predan nakon zaključenja prethodnog postupka (članak 299. ZPP-a) te da li je dužan po svojoj odluci o prihvatljivosti takvog dokaza u dokazni supstrat donijeti procesnu odluku i/ili isti stav te razloge za prihvaćanje ili ne prihvaćanje takovog dokaza prinesenog u sudski spis nakon zaključenja prethodnog postupka obrazložiti u presudi odnosno odluci o meritumu?

 

(4.) - da li je za slučaj prigovora jedne parnične stranke o vjerodostojnosti i istinitosti te sastavljaču/potpisniku isprave koju druga parnična stranka prilaže u sudski spis teret dokaza istinitosti i vjerodostojnosti navedene isprave te istinitosti i vjerodostojnosti činjenica koje se u istoj ispravi navode na stranci koja istu ispravu prilaže u spis ili na stranci koja prigovara vjerodostojnosti i istinitosti iste (članak 7. i 8. ZPP-a, Rev-2377/1999, Rev-x 159/2016, Revt-170/2006);

 

(5.) - da li obrazloženje odluke o otkazu ugovora o radu treba sadržavati pored formalnog stipuliranja razloga otkaza kao „gospodarskog razloga“ (npr. organizacijske promjene) i detaljno razloženo te konkretnim podacima potkrijepljeno obrazloženje u pogledu mogućnosti zapošljavanja tužitelja na drugom poslovima, trajanju njegovog radnog staža, starosti, invalidnosti, obvezama uzdržavanja koje ga terete, mogućnosti njegovog obrazovanja ili zapošljavanja na drugom radnom mjestu, odnosno sve one parametre iz kojih se može ispitati opravdanost otkaza ili je u obrazloženju dovoljno formalno stipulirati da je poslodavac o istim kriterijima prilikom otkazivanja vodio računa odnosno uzeo ih u obzir (Revr-525/12)?

 

(6.) - da li propust suda u donošenju odluke parnične stranke po prijedlogu za isključenje javnosti sa glavne rasprave, a uslijed kojeg propusta parnična stranka sukladno posebnim propisima ili, u konkretnom slučaju, internim propisima poslodavca, ne može niti smije predložiti izvođenje dokaza (npr. predati isprave, dati iskaz) ključnih za utvrđivanje činjenica u postupku (u konkretnom slučaju odmazde), predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi sa člankom 308. ZPP-a, uslijed koje se presuda suda ima smatrati nezakonitom?“.

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na taj prijedlog.

 

4. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

5. U pogledu numeriranog pod brojem (1.) je prvenstveno za primijetiti da ono ni gramatički ni po sintaksi nije koncipirano kao pitanje; dakle, ne radi se ni o kakvom pa ni o pravnom pitanju. No, za nadodati je da je, razmatrajući sveukupni smisao tog dijela rečenice, za zaključiti da se ti navodi svode na upiranje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a te se to i s te osnove nikako ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

 

5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

 

6. Numerirano pod rednim brojem (2.) se ne može samo po sebi kvalificirati ni kao kakvo pitanje (isto kao prva rečenica toč. 5. ovoga obrazloženja), pa se na njega ne može niti dati odgovor. Tek ga sagledavajući zajedno sa potpitanjima koje je ovaj sud numerirao sa „2.a.“ i „2. b.“ se nazire smisao navoda pod rednim brojem 2. Stoga se ovaj sud nije mogao upustiti u davanje odgovora isključivo na drugo pravno pitanje, nego ga je, dakle, sagledavao kroz potpitanja 2.a. i 2.b.

 

7. U pogledu pravnog pitanja 2.a. je za obrazložiti da se u odlukama na koje se tužitelj poziva, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja sagledavajući ga upravo onako kako je ono postavljeno i u okviru činjeničnog supstrata podudarnim sa ovopredmetnim, čime nije dokazan razlog važnosti tog pitanja u smislu navedene odredbe.

 

8. U pogledu pravnog pitanja 2.b. je za obrazložiti da se tužitelj, kao na razloge važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, poziva na odluke revizijskog suda koje su donesene u okviru drugačijeg činjeničnog, sa ovopredmetnim slučajem nepodudarnog supstrata te pravno shvaćanje nije izraženo u okviru zakonske regulacije ovdje primjenjive - Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/2009, 61/2011, 82/2012 - dalje: ZR). Osobito je za naglasiti da  je u ovopredmetnom slučaju (po utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a ovaj, revizijski sud ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja kakvog su ga utvrdili nižestupanjski sudovi i nema ovlast to činjenično stanje preispitivati) došlo do potpunog ukidanja organizacijske jedinice za rad u kojoj je tužitelj sklopio ugovor o radu, kao i svih radnih mjesta u njoj sistematiziranih, a samo se dio (a nikako glavnina - bar to nije utvrđeno) radnih zadataka i dalje obavlja kod tuženika i to sve u regulaciji ZR-a, što nije kumulativno bio slučaj u usporednim odlukama. Dakle, nije dokazan razlog važnosti tog pitanja u smislu navedene odredbe.

 

9. Za treće i šesto postavljeno pravno pitanje, tužitelj nije dostavio odluke sudova u smislu čl. 385.a ZPP-a u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje u tom smislu pa tako, a ni na nikoji drugi način, također nije dokazan razlog važnosti tih pitanja u smislu navedene odredbe.

 

10. U pogledu četvrtog pravnog pitanja je za primijetiti da njime tužitelj propituje metodu utvrđivanja vjerodostojnosti prijepiske između tužitelja i ovlaštene osobe tuženika, a sve radi dokazivanja činjenice postojanja ugovora o radu iz studenog 2012. Međutim, utvrđivanje te činjenice, (ne)postojanja tog ugovora o radu, nižestupanjski su sudovi utvrdili mnogo sveobuhvatnijim pristupom, sukladno ovlaštenju iz članka 8. ZPP-a - a osobito činjenicom da ni sam tužitelj nije potvrdio činjenične navode koje navodi u tužbi u pogledu te činjenice te stoga što je i sam tužitelj u zahtjevu za zaštitu prava naveo ugovor od 1. svibnja 2012., a ne 1. studenog 2012. - a ne zauzimanjem pravnog shvaćanja o teretu dokazivanja vjerodostojnosti isprave protivnog onom kakvog ga se implicira u postavljenom pitanju.

 

10.1. Proizlazi da odgovor na to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, a, također, uzimajući u obzir navode iz prethodne točke obrazloženja, proizlazi i da odluke sudova koje tužitelj dostavlja kao razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a nisu donesene u okviru iste činjenične pa niti činjenično pravne situacije. Stoga, a ni na ikoji drugi način, nije dokazan razlog važnosti tih pitanja u smislu navedene odredbe.

 

11. U pogledu pitanja pod rednim brojem 5. je za navesti da je u odluci na koju se tužitelj poziva kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a pravno shvaćanje izraženo u okviru činjeničnopravne situacije drugačije od ovopredmetne. Naime, tamo se radilo o otkazivanju ugovora o radu u kojem ugovoru nije bio specificiran naziv radnog mjesta niti poslovi koje radnik ima obavljati i to kod poslodavca koji nije imao sistematizaciju radnih mjesta pa tako niti ustrojbene jedinice koje su ukidane u cijelosti i u situaciji u kojoj nije napravljen plan zbrinjavanja viška radnika niti je provedeno savjetovanje u tom smislu.  Stoga, a ni na ikoji drugi način, nije dokazan razlog važnosti tog pitanja u smislu navedene odredbe.

 

12. Konačno, iako se tužitelj u prijedlogu, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, poziva na promjene u pravnom sustavu uvjetovanih novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije, on takve promjene (niti odluke) ne konkretizira.

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                        dr. sc. Jadranko Jug, v.r.