- 1 - Revd 1950/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L., OIB: ..., i Đ. L., OIB: ..., oboje iz I.-G., koje zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u I.-G., protiv tuženika O. b. d.d., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Z., i tuženika D. L., OIB: ..., iz I.-G., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-1159/2022-2 od 26. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, broj P-105/2022-4 od 6. rujna 2022., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelji podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-1159/2022-2 od 26. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, broj P-105/2022-4 od 6. rujna 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4.1. Naime, naznačujući prvo pitanje („Da li se troškovi postupka dosuđuju strankama sukladno omjeru uspjeha u sporu? Da li stranci koja je uspjela u 2 toč. tužbenog zahtjeva (od ukupno 4 točke) dosuđuje trošak postupka sukladno njezinom uspjehu u sporu?“), koje pitanje inače ovisi o okolnostima pojedinog slučaja, tužitelji polaze i od pogrešne pretpostavke, budući da je drugostupanjski sud preinačujući odluku o troškovima postupka, računajući trošak postupka prema polovini naznačene vrijednosti predmeta spora, zapravo tuženiku dosudio razmjerni dio troška postupka.
4.2. Obrazlažući važnost drugog pitanja („Da li savjesnost treće osobe ima prednost pred savjesnosti stvarnih vlasnika nekretnine koji nisu znali niti mogli znati za raspolaganje nekretninom od strane osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine?“), uz tvrdnju o nejedinstvenosti sudske prakse, tužitelji se pozivaju na presudu ovog suda broj Revt-42/2013 od 13. ožujka 2013. i presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1079/2013 od 31. listopada 2013.
4.3. Suprotno tvrdnji revidenata, u navedenim odlukama nije izraženo shvaćanje o tome kome se u konkurenciji savjesnosti izvanknjižnog vlasnika i savjesnosti stjecatelja stvarnog prava daje prednost, stoga nema proturječnosti u izraženim shvaćanjima, niti je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.4. Konačno valja reći da prema ustaljenoj praksi ovog suda prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige (npr. Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013., Rev-x 446/2018-2 od 1. ožujka 2022., Rev-872/2019-2 od 1. veljače 2022.).
5. Slijedom iznesenog pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
Ivan Vučemil, v.r.
