- 1 -              Rev 42/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 42/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. P. i L. P. D., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz Z., protiv tuženika M. a. d.o.o. za unutrašnju i vanjsku trgovinu, Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Z. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i P. d.o.o. iz Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1269/2022-2 od 28. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4317/2018-39 od 24. siječnja 2022., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.       

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 8.6.2018.g. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku tužitelja vratiti na rad radi obavljanja poslova Voditelj grupe proizvoda za RX proizvode-iskusni te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku 8 dana". Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije te je tražio trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

8. U dijelu revizijskih navoda kojima revident osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada osporava počinjenje povreda obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret kao i kad tvrdi da su povrede počinjene 2017., valja reći da prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode revidenta nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

9. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju upire revident kada navodi da je onemogućen u raspravljanju jer su odbijeni svi dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje svjedoka. Odredbom čl. 220. st. 2. ZPP propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga time što su nižestupanjski sudovi odbili dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka koje je tužitelj predložio, za što su sudovi dali jasne, razumljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

10. U odnosu na revizijske tvrdnje tužitelja da klijenti tuženika (liječnici) nemaju ovlaštenja davati naloge zaposlenicima tuženika niti zaposlenici imaju ovlasti postupati prema takvim nalozima valja reći da takvi navodi predstavljaju nove činjenice koje je tužitelj po prvi puta iznio tek u žalbi što prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno s obzirom da nije riječ o bitnim povredama odredaba parničnog postupka, a iznošenje novih činjenica nije dopušteno niti u reviziji prema odredbi čl. 387. ZPP. Naime, tijekom postupka tužitelj je tvrdio da od veljače 2018. više nije bio nadležan za poduzimanje bilo kakvih radnji vezano za lijek T. i da stoga nije bio ovlašten bilo što dogovarati vezano za navedeni lijek, ali nije sporio da klijenti tuženika nemaju ovlaštenja davati naloge zaposlenicima tuženika. Stoga sud niti ovakve činjenične navode ovaj sud nije mogao razmatrati u reviziji.

 

11. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika te vraćanje na posao.

 

12. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme obavljao poslove Voditelja grupe proizvoda za RX proizvode,

 

- da je 8. lipnja 2018. tuženik tužitelju dao redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja,

 

- da je odlukom o otkazu tužitelju stavljeno na teret: a) da je u drugom tjednu ožujka 2018. ponovo prekršio poslovnu proceduru tako da se nije držao propisanog postupka u slučaju postavljanja medicinskog upita od strane klijenata, jer je na medicinski upit klijenta odgovorio na način da je kolegici A. A. O. predao telefonski razgovor, odnosno gurnuo telefon u ruku, što ne odgovara propisanoj proceduri, b) da je zbog neodazivanja i posljedično neizvršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika poslodavac izgubio dva potencijalna pacijenta, odnosno da ti pacijenti nisu dobili adekvatnu terapiju, da po pozivu prof. V. B. da posjeti dr. J. (neurologa i ravnatelja bolnice) da se potvrde detalji vezano za medicinsku terapiju, radnik nije kontaktirao niti posjetio dr. J., a na ponovni poziv odgovorio je da za to nije našao vremena pa radnikovo nepostupanje po upitu klijenta predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa zbog čega je tuženiku nastala direktna materijalna poslovna šteta na račun ovog propusta te da to utječe na negativan ugled kompanije kod liječnika i c) da je u pripremi štanda za 6. Hrvatski kongres neurorehabilitacije i restauracijske neurologije koji je trajao u periodu od 6.- do 9. svibnja 2018. zaposlenica A. Ž. zatražila tužitelja važeće rollup-ove, a tužitelj je 29. ožujka 2018. potvrdio da su rollup-ovi koji je proslijedio važeći i ispravni, dok je u procesu kontrole materijala, utvrđeno da rollup-ovi ne važe već od 17. lipnja 2015. i nisu usklađeni sa Kodeksom ponašanja inovativnih proizvođača lijekova,

 

- da je poslodavac Standardnim operativnim postupkom (dalje: SOP 52) detaljno propisano postupanje prilikom zaprimanja upita klijenata,

 

- da je u postupku utvrđeno kršenje procedure (SOP 52) u situaciji prosljeđivanja telefonskog poziva, da tužitelj nije na poziv prof. B. posjetio dr. J. te da je tužitelj proslijedio neispravne i nevažeće rollup-ove koji nisu bili važeći od 17. lipnja 2015. i nisu bili usklađeni sa Kodeksom ponašanja inovativnih proizvođača lijekova,

 

- da je tužitelju 24. siječnja 2018. bilo izrečeno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa,

 

- da tužitelju nije bilo omogućeno pravo na obranu.

 

13. Nižestupanjski sudovi, polazeći od utvrđenih činjenica, zaključuju da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) jer je utvrđeno da je tužitelj počinio povrede koje mu se otkazom stavljaju na teret te da postoje okolnosti zbog kojih sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju iznošenje obranu prije otkazivanja ugovora o radu.

 

14. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

15. I prema shvaćanju ovog suda kršenje interne procedure koju je propisao tuženik, nepostupanje po pozivu klijenta tuženika (prof. B.) i prosljeđivanje nevažećih i neispravnih roll-upova za koje je tužitelj tvrdio da su važeći, što sve proizlazi iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova kojima je ovaj sud vezan, predstavljaju opravdane razloge za otkaz ugovora o radu prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.

 

16. U situaciji kada je poslodavac Standardnim operativnim postupkom detaljno propisao postupanje prilikom zaprimanja upita klijenata, svaki radnik, pa tako i tužitelj bio je ga je dužan poštivati upravo zato da bi se izbjegle situacije da radnici sami prosuđuju kako postupiti u pojedinim situacijama, a tužitelj je postupio protivno SOP-u što predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa. Kada se uzme u obzir ukupnost povreda obveza iz radnog odnosa koje je počinio tužitelj te činjenica da je tužitelj u ovom konkretnom slučaju na različite načine i u više različitih situacija kršio obveze radnog odnosa (uz propuštanje postupiti po SOP-u propustio je postupiti po upitu klijentice prof. B. te je potvrdio ispravnost neispravnih roll-upova koji su korišteni u razdoblju od 2015. do 2018. u kojem nisu bili važeći), pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je otkaz ugovora o radu bio opravdan.

 

17. Vezano za navode tužitelja da razlozi za otkaz nisu bili jasno obrazloženi i da mu nije bilo poznato zbog čega mu se otkazuje, valja reći da iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da su sve povrede koje su mu stavljene na teret bile vrlo detaljno opisane te je tužitelj mogao zaključiti zbog čega mu se otkazuje ugovor o radu.

 

18. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

19. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj prije otkazivanja ugovora o radu 24. siječnja 2018. bio pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa čime je poslodavac postupio sukladno čl. 119. st. 1. ZR.

 

20. Iz navedenog pisanog upozorenja proizlazi i da je tužitelj već bio upozoren na kršenje internih procedura (procedure bilježenja troškova), što je bio jedan od otkaznih razloga (ne postupanje po SOP 52 prilikom zaprimanja upita klijenata) pa je neosnovan revizijski navod da tužitelj nije bio upozoren na obveze iz radnog odnosa i da su razlozi za otkaz druge prirode od onih navedenih u pisanom upozorenju.

 

21. U situaciji kada je tužitelj bio pisano upozoren na cijeli niz kršenja obveza iz radnog odnosa (kontinuirano kršenje rokova prema poslovnim partnerima, interno dogovorenih rokova i to bez ikakvog obrazloženja ili opravdanja radnika, kršenje internih procedura, primjerice procedure bilježenja troškova, učestalo kašnjenje na sastanke ili ne pojavljivanja na zakazane sastanke, kontinuirano kršenje dogovora s eksternim suradnicima i partnerima, učestale greške u procesu planiranja) pa potom svega 4 mjeseca nakon toga počini još tri daljnje povrede koje su predmet spornog otkaza, tužitelj je zaista pokazao upornost u kršenju obveza iz radnog odnosa pa je osnovan i zaključak sudova da više nije bilo opravdano od poslodavca očekivati niti da ponovno opomene tužitelja na obveze iz radnog odnosa niti da mu omogući iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu.

 

22. Stoga nije pogrešno primijenjeno niti materijalno pravo iz čl. 119. ZR kada tuženik nije tužitelja ponovno opomenuo na obveze iz radnog odnosa niti mu je omogućio iznošenje obrane.

 

23. Slijedom iznesenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. Z. reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

24. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

 

                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Ivan Vučemil, v.r.