- 1 -              Rev 104/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 104/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja H. D., OIB ..., iz Č., kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Č., protiv I-tuženika S. I. d.o.o., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u Z., II-tuženika B. G., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u Z., III-tuženika A. G., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetniku u Z., i IV-tuženika D. d.o.o., OIB ... iz K., kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u Z., radi raskida predugovora i isplate, odlučujući o reviziji II-tuženika B. G. i III-tuženika A. G. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4010/2015-2 od 24. travnja 2018. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5787/13-24 od 21. studenoga 2014., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-5787/13-26 od 11. prosinca 2014., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija II-tuženika i III-tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 29. srpnja 2008. između tužitelja i IV-tuženika kojim se IV-tuženik obvezao tužitelju isporučiti dva stana u potkrovlju neizgrađene zgrade u Z., ..., a tužitelj se obvezao IV-tuženiku isplatiti iznos od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti te je naloženo IV-tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2008. do isplate, dok je u točki II. izreke odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika S. I. d.o.o., II-tuženika B. G. i III-tuženika A. G.. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo IV-tuženiku D. d.o.o. nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 31.325,00 kuna (4.157,54 €)[1], prema fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna) s pripadajućom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u točki IV. izreke odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na IV-tuženika za iznos od 14.375,00 kuna (1.907,89 €) s pripadajućom kamatom. Daljnjom je odlukom o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke naloženo tužitelju nadoknadi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kuna (1.907,89 €), II i III-tuženiku solidarno iznos od 26.875,00 kuna (3.566,92 €), dok je u točki VI. izreke odbijen dio zahtjeva I-tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.375,00 kuna (2.040,61 €), te je odbijen preostali dio zahtjeva II- i III-tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 23.125,00 kuna (3.069,21 €). Konačno je u točki VII. izreke odbijen zahtjev IV-tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena žalba IV-tuženika D. d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je IV-tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom. Nadalje je u točki II. izreke preinačena ista presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen 29. srpnja 2008. između tužitelja i IV-tuženika i u tom je dijelu presuđeno da se raskida Predugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 29. srpnja 2008. između tužitelja H. D. kao kupca i IV-tuženika D. d.o.o. kao prodavatelja kojim se tužitelj obvezao isplatiti IV-tuženiku D. d.o.o. kupovninu za dva stana u potkrovlju još neizgrađene zgrade u Z., ..., u ukupnom iznosu od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti, a tuženik D. d.o.o. do 1. ožujka 2009. izgraditi zgradu i predati tužitelju dva stana u potkrovlju navedene stambene zgrade. U točki III. izreke je prvostupanjska presuda preinačena i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev u odnosu na II., III. i IV-tuženika za isplatu iznosa od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom, kao i u dijelu u kojem u odnosu na IV-tuženika nije prihvaćen zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom s ostalim tuženicima i u tome su dijelu obvezani I, II i III - tuženici solidarno s IV-tuženikom isplatiti tužitelju iznos od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. srpnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Odlukom je o parničnom trošku preinačena odluka o trošku postupka sadržana u točkama III., IV., V., VI. i VII. izreke te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak. Ujedno je u točki IV. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak žalbe.

 

3. Protiv dijela ove presude, i to točaka II., III. i IV. izreke reviziju iz članka 382. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnose II i III- tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, a drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju, predložio ju je odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Vodeći se sadržajem i pravnim domašajem odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, revizijski je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno navodima revidenata, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Naime, usprkos očitoj pogrešci u pisanju izreke drugostupanjske presude u vezi s odlučivanjem o žalbi protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu za raskid Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. srpnja 2008. između tužitelja i IV-tuženika, koju je pogrešku moguće ispraviti u svako doba u skladu s odredbom 342. stavka 1. ZPP, pobijana presuda ipak nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je drugostupanjski sud, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a stavka 1. ZPP, utvrdio da je spomenuti Predugovor raskinut samom izjavom o raskidu u smislu odredbe članka 366. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO). Utoliko okolnost da je drugostupanjski sud u izreci pobijane presude naveo da preinačuje prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za raskid predmetnog Predugovora i to, kako je navedeno u razlozima presude, zbog toga što je taj Predugovor već raskinut, ali je očitom pogreškom u pisanju propustio u izreci navesti da se taj zahtjev odbija, nema značenje bitne povrede na koju revidenti ukazuju. To stoga što je sud drugog stupnja u razlozima svoje presude obrazložio razloge na temelju kojih je ovaj dio zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava potrebno odbiti. Utoliko opisana proturječnost između izreke pobijane presude i njezina obrazloženja nije rezultat povrede postupovnih prava revidenata, već očite pogreške u pisanju koju drugostupanjski sud može ispraviti u svako doba. Osim toga, kada je drugostupanjski sud utvrdio da su u postupku ostvarene pretpostavke za raskid predmetnog Predugovora u smislu odredbe članka 366. ZOO, čak i neovisno o tome je li Predugovor raskinut ispunjenjem pretpostavki iz članka 366. ZOO ili na temelju sudske odluke, tada već i takvo utvrđenje predstavlja pravnu osnovu za primjenu odredbe članka 368. stavka 2. ZOO o učincima raskida na što se odnosi zahtjev za isplatu. U takvim bi okolnostima ocjena o počinjenju bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju revidenti ukazuju predstavljala pretjerani formalizam koji bi sam sebi bio svrha jer ne bi bio u funkciji zaštite procesnih prava.

 

7.1. Jednako tako, neutemeljeno revidenti ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. stavkom 2. ZPP počinjenu pred drugostupanjskim sudom. Ovom je zakonskom odredbom propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih zbog svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

7.2. Naime, tužitelj je u tužbi i do zaključenja prethodnog postupka, kao dokaz priložio Predugovor o kupnji nekretnine od 29. srpnja 2008., potvrdu IV-tuženika o primitku kupovnine od 29. srpnja 2008., dopis upućen tužitelju od tvrtke S. I. d.o.o., aneks ugovora o ortaštvu između B. G., A. G. i D. d.o.o. od 20. prosinca 2007. te zahtjev tužitelja za sporazumni raskid Predugovora od 9. studenoga 2012. Pritom se u tužbi pozvao i na tri ugovora o ortaštvu, i to od 11. prosinca 2007., 20. prosinca 2007. i 4. ožujka 2008., ali ih nije dostavio, dok način navođenja ovih podatka u tužbi upućuje na tužiteljevu nemogućnost pribave ovih dokaza. Naknadno je, nakon zaključenja prethodnoga postupka, priložio i Ugovor o ortaštvu od 11. prosinca 2007. zaključen između II-tuženika B. G., III-tuženika A. G. i IV-tuženika D. d.o.o., aneks IV Ugovora o ortaštvu od 26. siječnja 2011., Diobni ugovor o podjeli imovine ortaštva temeljem ugovora od 11. prosinca 2007. i uspostavi prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine sklopljen između B. G. i A. G. kao Prvog ortaka, D. d.o.o. kao Drugog ortaka i S. I. d.o.o. kao Trećeg ortaka od 26. siječnja 2011. Međutim, sud prvog stupnja predložene dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka nije cijenio smatrajući da za to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 299. stavka 2. ZPP.

 

7.3. Naime, sud je drugog stupnja ocijenio neprihvatljivim takav zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da je tužitelj dokazao da prije zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje nije mogao doći do isprava koje je priložio nakon njegova zaključenja zato što on nije bio stranka Ugovora o ortaštvu sklopljenog između tuženika, niti Diobnog ugovora sklopljenog između tuženika te da je do navedenih dokaza mogao doći tek nakon pokušaja nagodbe s tuženicima nakon ročišta 5. svibnja 2014. i nakon što je u zemljišnim knjigama izvršio uvid u zbirku isprava.

 

7.4. Iz navedenog slijedi da je sud drugog stupnja, ocjenjujući postupanje tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka u vezi s (ne)postojanjem krivnje zbog predlaganja novih dokaza u fazi glavne rasprave, cijenio ne samo sadržaj, već i pravni domašaj odredbe članka 299. stavka 2. ZPP, povezujući dostavu dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka s njihovim sadržajem i objektivnim mogućnostima tužitelja da ih dostavi prije zaključenja prethodnog postupka, posebno s obzirom na činjenicu da su pojedine od tih isprava od ranije bile dio zbirke isprava, što znači da nisu bile vidljive iz sadržaja glavne knjige.

 

7.5. Ocjenjujući osnovanost revizijskog razloga bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. stavkom 2. ZPP, uz razloge koje je iznio sud drugog stupnja, a koje prihvaća i revizijski sud, valja posebno imati na umu da je tužitelj činjenicu postojanja ugovora o ortaštvu istakao već u tužbi, upućujući neizravno, ali ipak jasno, da nije u mogućnosti te dokaze priložiti, pa zaključak suda drugog stupnja prema kojem tužitelj nije bez svoje krivnje mogao priložiti spomenutu dokumentaciju prije zaključenja glavne rasprave nije protivan svrsi odredbe članka 299. stavka 2. ZPP. To stoga što je tužitelj već i spomenutim činjeničnim navodima tužbe te dostavom aneksa Ugovora o ortaštvu dao okvir za koncentraciju postupka upravo u pravcu raspravljanja pravnih odnosa između stranaka u vezi s predmetom spora čiji su dio ortački ugovor i njegovi aneksi, a na što se odnose kako dokazi koji su priloženi do zaključenja prethodnog postupka, tako i oni dostavljeni u tijeku glavne rasprave.

 

7.6. Ta je okolnost odlučna zbog toga što je odredba članka 299. stavka 2. ZOO unesena u domaći procesnopravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 25/13) s ciljem ustrajanja u koncentraciji postupka i podizanja stupnja učinkovitosti postupka, kako se navodi u Obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (PZ 216), Klasa: 740-08/12-01/01 Urbroj: 65-13-07 od 4. veljače 2013. U takvim okolnostima, tumačenje revidenata prema kojem je dostavljanje naprijed navedene dokumentacije nakon zaključenja prethodnog postupka bilo protivno odredbi članka 299. stavka 2. ZPP, po ocjeni revizijskog suda, nije prihvatljivo. To stoga što bi ono u okolnostima konkretnog slučaja ograničavalo pravo tužitelja na pristup sudu kao jednom od aspekata konvencijskog i ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), kao i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), i to zato što bi takvo tumačenje bilo pretjerano strogo. Revizijski sud, naime, ocjenjuje da forma propisana zakonom treba omogućiti ostvarivanje cilja kojeg je zakonodavac imao namjeru postići određenom odredbom ili propisom, a ne biti svrha sama sebi. Kako opisano postupanje tužitelja u vezi s iznošenjem činjenica i predlaganjem dokaza vodi k ostvarenju cilja odredbe članka 299. stavka 2. ZPP kako ga je definirao zakonodavac, revizijski sud ocjenjuje da drugostupanjski sud nije počinio ni relativno bitnu povredu na koju revidenti ukazuju.

 

7.7. Slijedom navedenog, valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za raskid Predugovora sklopljenog 29. srpnja 2008. između tužitelja i IV-tuženika, te povrat isplaćenog iznosa od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom po osnovi povrata plaćene kupoprodajne cijene za dva stana u potkrovlju neizgrađene zgrade u Z., ... kao posljedice raskida Predugovora.

 

9. U provedenom je postupku sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj s IV-tuženikom sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine 29. srpnja 2008., da se IV-tuženik obvezao izgraditi objekt i predati tužitelju dva stana u potkrovlju do 1. ožujka 2009., da je tužitelj istog dana, 29. srpnja 2008., isplatio IV-tuženiku kupoprodajnu cijenu, da do podnošenja tužbe, a i nakon toga IV-tuženik nije ispunio svoju obvezu iz predmetnog predugovora, iako ga je tužitelj u više navrata pozivao na ispunjenje ugovora, a nakon toga je od IV-tuženika zatražio sporazumni raskid Predugovora, te da IV-tuženik sve do danas nije vratio tužitelju iznos od 60.437,00 € u kunskoj protuvrijednosti kojeg je tužitelj isplatio IV-tuženiku po osnovi kupoprodajne cijene za dva stana.

 

9.1. Imajući na umu naprijed navedene činjenice utvrđene na temelju dokaza koje su stranke predložile do okončanja prethodnog postupka, sud je prvog stupnja ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na IV-tuženika, a neosnovanim u odnosu na ostale tuženike, posebno imajući na umu činjenicu da II i III-tuženici nisu bili sudionici obveznog odnosa na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev u ovoj pravnoj stvari.

 

10. Drugostupanjski je sud, pak, u primjeni odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP, ocijenio i dokaze dostavljene na glavnoj raspravi, i na taj način utvrdio slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je u članku 1. predmetnog Predugovora navedeno da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu I i II-tuženik upisani kao suvlasnici nekretnina na kojima je investitor, tvrtka G., iz K., ishodio lokacijsku dozvolu za gradnju stambene zgrade u kojoj tužitelj kupuje stan broj 7 površine 30,55 m² i stan broj 8 površine 15,94 m²,

- da je 12. prosinca 2007. potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika Ugovor o ortaštvu, a 20. prosinca 2007. potpisan je i aneks Ugovora o ortaštvu ovjeren kod javnog bilježnika,

- da su članovi ortaštva, uz IV-tuženika, bili II i III-tuženik,

- da je aneksom IV Ugovora o ortaštvu od 26. siječnja 2011. ortaštvu pristupio i I-tuženik kao punopravni član,

- da je člankom 8. aneksa Ugovora određeno da sva prava i obveze zajednički i solidarno s drugim ortakom preuzima i treći ortak,

- da je člankom 7. stavkom 2. ugovoreno da su ortaci suglasni da će sve poslove vezane za ostvarenje svrhe ortaštva odnosno za izgradnju predmetnih stambenih objekata, vođenje ortaštva i predstavljanje ortaštva prema trećima za ortake voditi, obavljati i izvršavati isključivo drugi ortak tj. D. d.o.o.,

- da je na temelju Diobnog ugovora o podjeli imovine ortaštva temeljem Ugovora od 11. prosinca 2007. i uspostavi prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine sklopljenim 26. siječnja 2011., prestalo ortaštvo te je zajednička imovina međusobno podijeljena između ortaka, pri čemu su posebni dijelovi nekretnine u objektu B na koji se referirao Predugovor pripali I-tuženiku tj. trećem ortaku S. I. d.o.o.,

- da navedeni dijelovi nekretnine odnosno stanovi koji su bili predmet kupoprodaje nisu nikada preneseni u vlasništvo tužitelja,

-da je tužitelj tuženicima ostavio naknadni rok za ispunjenje obveze,

- da je direktorica IV-tuženika D. d.o.o. obećala ispunjenje, ali do ispunjenja nije došlo,

- da je tužitelj saznao da je nekretnina opterećena hipotekom te da je IV-tuženika obavijestio o raskidu ugovora, a nakon toga je podnio tužbu.

 

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski je sud ocijenio da su se ortaci Ugovorom o ortaštvu od 11. prosinca 2007., a kojem je Ugovoru kasnije pristupio i I-tuženik, suglasili da će sve poslove vezane za ostvarenje svrhe ortaštva odnosno za izgradnju predmetnih stambenih objekata, vođenje i predstavljanje ortaštva prema trećima za ortake voditi, obavljati i izvršavati isključivo drugi ortak, a to je D. d.o.o. To, prema ocjeni drugostupanjskog suda, znači da su ortaci zastupanje i poslovodstvo prenijeli na D. d.o.o. zbog čega je baš ovaj subjekt s tužiteljem sklopio predmetni Predugovor o kupoprodaji, i to kao ovlaštenik sklapanja ugovora u ime i za račun svih ortaka slijedom čega za obveze ortaštva solidarno odgovaraju svi ortaci.

 

12. Imajući na umu da je tužitelj sklapanjem Predugovora o kupoprodaji nekretnina ispunio svoju obvezu tj. platio kupoprodajnu cijenu isti dan kada je potpisao Predugovor, dok tuženici kao obveznici iz ugovora nisu stanove predali gotove i useljive do 1. ožujka 2009., niti do podizanja tužbe, a niti u tijeku postupka iako su u više navrata pozivani na ispunjenje te obveze, drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu i obvezao sve tuženike na solidarnu isplatu utuženog iznosa tužitelju s pripadajućom zateznom kamatom od 29. srpnja 2008. do isplate, i to na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP.

 

13. Neutemeljeno revidenti prigovaraju pravilnosti primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva ističući da oni nisu ugovorne stranke Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. srpnja 2008. na kojemu je utemeljen tužbeni zahtjev i da Predugovor ne stvara prava i obveze za njih, već samo za ugovorne stane.

 

14. Spomenutim prigovorom revidenti, iako ne zaobilaze u postupku utvrđenu činjenicu postojanja ortačkog odnosa među strankama, ipak zaobilaze cjelovit sadržaj Ugovora o ortaštvu kojeg su zaključili s ostalim tuženicima. Naime, revidenti ističu da Ugovorom o ortaštvu nije preneseno ovlaštenje za prodaju izgrađenih stanova, već samo za izgradnju objekta, što nije točno jer je drugostupanjski sud utvrdio da su se ortaci sporazumjeli da će sve poslove vezane uz ostvarenje svrhe ortaštva odnosno za izgradnju predmetnih stambenih objekata, vođenje ortaštva i predstavljanje ortaštva prema trećima za ortake voditi, obavljati i izvršavati isključivo drugi ortak D. d.o.o. s kojim je tužitelj upravo i zaključio predmetni Predugovor. U tom smislu nije utemeljena tvrdnja revidenata da na D. d.o.o. nije preneseno ovlaštenje za prodaju izgrađenih objekata zato što je odredbom članka 643. stavka 1. ZOO propisano kad je ugovorom o ortaštvu ovlaštenje za vođenje poslova preneseno na jednog ili više ortaka tada se oni smatraju opunomoćenicima. To znači da činjenicu opunomoćenja jednog ortaka u okolnostima prijenosa ovlaštenja na vođenje poslova ortaštva na tog ortaka ZOO u spomenutoj zakonskoj odredbi presumira. Utoliko neutemeljeno revidenti ukazuju da bez specijalne punomoći na sklapanje Predugovora od 29. srpnja 2008. njih ne obvezuju odredbe Predugovora.

 

15. Bez utjecaja je i tvrdnja revidenata da na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ima utjecaja sadržaj odredbe članka 7. točke 4. Ugovora o ortaštvu prema kojoj su tuženici II i III kao Prvi ortak u potpunosti isključeni od bilo kojeg oblika odgovornosti za štetu prema trećima koja bi mogla nastati uslijed radnji ili poslovodstva Drugog ortaka D.. d.o.o. koji odgovara za svaki oblike naknade štete prema trećima. To stoga što se tužbom ne traži naknada štete u smislu odredbe članka 368. stavka 1. ZOO, već se traži povrat (putem isplate) onog što je tužitelj dao po osnovi ispunjenja raskinutog Predugovora što je jedan od učinaka raskida Predugovora u smislu odredbe članka 368. stavka 2. ZOO.

 

16. Isto tako, nisu utemeljene tvrdnje da na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva utječe i sadržaj odredbe članka 7. točke 3. Ugovora o ortaštvu prema kojem su ortaci suglasni da revidenti kao Prvi ortak ne sudjeluju u eventualnom gubitku ortaštva ni na koji način, odnosno da svaki eventualni gubitak ortaštva ide na teret Drugog ortaka D. d.o.o. zato što se tužbeni zahtjev ne odnosi na gubitak ortaštva, već na učinke raskida Predugovora, a za obveze ortaštva nastale raskidom Predugovora odgovaraju solidarno svi ortaci u skladu s odredbom članka 648. stavka 4. ZOO jer u postupku nije utvrđeno da bi s vjerovnikom bilo drugačije ugovoreno.

 

17. Kada je drugostupanjski utvrdio da je tužitelj izvršio svoju obvezu iz Predugovora, a tuženici svoju obvezu nisu izvršili te da je Predugovor raskinut, pravilno je primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 368. stavaka 2. i 5. te članka 648. stavka 4. ZOO, kada je solidarno  obvezao tuženike na povrat plaćenog po osnovi raskinutog Predugovora sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja do isplate.

 

18. Slijedom naprijed navedenog, valja zaključiti da u postupku nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je II i III tuženika valjalo odbiti kao neosnovane na temelju odredbe članka 393. ZPP radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

20. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pa je stoga taj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                Jasenka Žabčić, v.r.