REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-1778/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo
financija, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu,
protiv tuženika DALMA d.d. u stečaju, Split, Kopilica 5, OIB 64479860853, kojeg
zastupa stečajni upravitelj Mira Hajdić i osporavatelji Ante Giljanović, Kaštel Stari,
Radun 8, OIB 49604606415 i Adria Rijeka d.o.o., Rijeka, Užarska 29, OIB
07638053150, a njih zastupaju punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u
Splitu, Livio Vidučić, odvjetnik u Splitu i Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja
osporene tražbine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u
Splitu poslovni broj P-357/2021-22 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj

11. srpnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-357/2021-22 od 27. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-357/2021-22 od 27.
siječnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje osnovanom
tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 8.824.071,29 kn kao tražbine prvog
višeg isplatnog reda (točka I. izreke), naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi
troškove parničnog postupka u iznosu od 60.287,68 eura / 454.237,50 kn sa
zateznim kamatama od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale
odnose (točka II. izreke) i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškove parničnog
postupka u iznosu od 86.694,54 eura / 653.200,00 kn sa zateznim kamatama od 27.
siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke).

2. Protiv te presude obje stranke su pravovremeno izjavile žalbu.

3. Tužitelj pobija presudu u točkama I. i II. njene izreke zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi uglavnom ponavlja svoje navode iz ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 65 Pž-1778/2023-3 2

prvostupanjskog postupka o tome što se podrazumijeva pod pojmom plaća u bruto
iznosu, što su doprinosi na plaću i iz plaće, kao i o tome da Porezna uprava provodi
postupak naplate i ovrhe radi naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, a s
obzirom na to da je Porezna uprava upravna organizacija Ministarstva financija,
smatra da je Republika Hrvatska ovlaštena prijaviti tražbine po tim osnovama u
stečajnom postupku u slučaju da ih radnici nisu prijavili odnosno ako stečajni
upravitelj ne sačini popis tražbina radnika u bruto iznosu. Smatra da bi suprotno
postupanje dovelo do oštećenja državnog proračuna, kao i mirovinskog i
zdravstvenog sustava Republike Hrvatske. Zaključno ističe kako je odredba članka

138. Stečajnog zakona izmijenjena 2017. godine s ciljem da se Republici Hrvatskoj
prizna položaj stečajnog vjerovnika prvog višeg isplatnog reda za tražbine proračuna,
zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima o visini pripadajućeg dijela plaće ili
naknade plaće. Zbog toga smatra da je osporena tražbina osnovana i predlaže da
ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni
zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi parnične troškove ili ukine i predmet
vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog
postupka.

4. Tuženik zastupan po osporavatelju Anti Giljanoviću, svojom žalbom pobija
odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude, zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je
prvostupanjski sud propustio navesti sve razloge osporavanja tražbine, pa tako nije
naveo da je osporavatelj Ante Giljanović osporio tužiteljevu tražbinu zbog nedostatka
aktivne legitimacije koji je razlog prvostupanjski sud našao dostatnim za odluku o
odbijanju tužbenog zahtjeva. Poziva se na odredbu članka 48. stavka 3. Stečajnog
zakona iz koje po njegovom mišljenju proizlazi kako osporavatelj preuzima rizik
neuspjeha u parnici i slijedom toga i obvezu snošenja parničnih troškova, pa da zato i
u slučaju uspjeha ima pravo na naknadu parničnih troškova. Smatra da je rješenjem
o upućivanju na parnicu sud osporavateljima dao status sui generis stranke u
postupku i da prema odredbama Zakona o parničnom postupku ima pravo na
parnične troškove koje mu je tužitelj uzrokovao pokretanjem ove parnice budući da
stečajni upravitelj nije osporio tražbinu u iznosu od 5.333,700,90 kuna. U vezi s tim
tvrdi da ne može snositi posljedice propusta stečajnog suda da tužitelja uputi na
pokretanje posebnih parnica protiv osporavatelja i protiv stečajnog upravitelja
svakoga u odnosu na dio tražbine koji su osporili, jer bi u tome slučaju svaki od njih
imao pravo na parnične troškove. Poziva se i na odredbu članka 271. stavak 3.
Stečajnog zakona i tvrdi da pobijanom odlukom sud izlaže tuženika potencijalnom
gubitku jer bi trebao isplatiti svakom od osporavatelja parnične troškove u iznosu od

240.030,00 kuna / 31.857,46 eura, iako mu je sud priznao parnične troškove samo u
iznosu od 454.237,50 kuna / 60.287,68 eura. Zaključno navodi kako je stečajni sud
uputio vjerovnika na utvrđivanje integralne tražbine protiv stečajnog upravitelja i
oboje osporavatelja i obvezao ih na pojedinačno nastupanje u okviru istog parničnog
postupka, pa smatra da je sud trebao i preostalim osporavateljima priznati parnične
troškove u cijelosti u skladu s načelom pravičnosti koje sud može primijeniti prilikom
odmjeravanja troškova parničnog postupka. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači
pobijani dio presude tako da naloži tužitelju da tuženiku zastupanom po
osporavatelju Anti Giljanoviću nadoknadi troškove postupka prema „popisu troškova

Poslovni broj: 65 Pž-1778/2023-3 3

svih osporavatelja“ ili da tu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na
ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Nijedna stranka nije podnijela odgovor na žalbu protivne stranke.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavak 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,
89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi,
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu
materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku
u iznosu od 8.824.071,29 kuna kao tražbine prvog višeg isplatnog reda koja je
osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom.

9. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu razvidno je da je
stečajni upravitelj tuženika djelomično priznao tužiteljevu tražbinu u iznosu od

5.333.700,55 kuna, a osporio u preostalom dijelu, dok su vjerovnici Ante Giljanović i
Adria Rijeka d.o.o. osporili tužiteljevu tražbinu u cijelosti, te da je rješenjem stečajnog
suda poslovni broj St-156/2012 od 24. svibnja 2021. tužitelj, kao vjerovnik osporene
tražbine za koju ne postoji ovršna isprava, upućen na parnicu protiv stečajnog
dužnika, kao tuženika, radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine i određeno da
u toj parnici stečajnog dužnika zastupa stečajni upravitelj za osporeni dio tražbine, a
osporavatelji za cijelu tražbinu.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je
riječ o tražbini po osnovi doprinosa za mirovinsko osiguranje, kamata na porez i
prirez na dohodak, doprinosa za zdravstveno osiguranje, doprinosa za zaštitu
zdravlja na radu, kamate za doprinos za zdravstveno osiguranje te kamate za
doprinos za zaštitu zdravlja na radu, pa je pozivom na odredbu članka 71. stavka 1.
Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03,
82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: Stečajni zakon iz 1996.) u vezi s člankom 441.
Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: Stečajni
zakon iz 2015.) zaključio da tužitelj nije ovlašten prijaviti predmetnu tražbinu kao
tražbinu prvog višeg isplatnog reda, jer to mogu učiniti isključivo radnici i prijašnji
dužnikovi radnici. Na temelju takve činjenične i pravne osnove prvostupanjski sud je
odbio tužbeni zahtjev, ne upuštajući se u ispitivanje osnovanosti prigovora zastare,
kao i prigovora da je predmetna tražbina već prethodno priznata radnicima tuženika.

11. Tužitelj u žalbi ne dovodi u pitanje utvrđene činjenice ni primjenu
navedene odredbe Stečajnog zakona iz 1996. s obzirom na činjenicu da je stečajni
postupak pokrenut prije stupanja na snagu Stečajnog zakona iz 2015. Žalitelj samo
smatra da bi se zbog kasnijeg drukčijeg zakonodavnog rješenja u vezi ovlaštenja za
podnošenje prijave tražbina po osnovi poreza i doprinosa iz plaće i na plaću, trebalo
uvažiti razloge zbog kojih je izmijenjena odredba članka 138. Stečajnog zakona iz

Poslovni broj: 65 Pž-1778/2023-3 4

2015. Zakonom o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj
104/17) i priznati tužitelju ovlaštenje za podnošenje prijave tih tražbina, u slučaju
kada to nisu učinili radnici ili kada stečajni upravitelj nije dostavio popis tražbina
radnika po osnovi bruto plaća.

12. Takvo tužiteljevo stajalište nema uporišta u odredbama oba Stečajna
zakona, budući da je odredbom članka 441. stavkom 1. Stečajnog zakona iz 2015.
jasno propisano da će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog
Zakona dovršiti prema odredbama Stečajnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme
njihova pokretanja i u odnosu na odredbu članka 71. stavka 1. Stečajnog zakona iz

1996. nije propisana iznimka od toga pravila.

13. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije bio
vjerovnik tražbine po osnovi poreza i doprinosa na plaće i iz plaće radnika i prijašnjih
radnika stečajnog dužnika i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanom te
tražbine.

14. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tužiteljeva žalba
odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. njene izreke.

15. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja
istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka
pogrešna u dijelu kojim je zahtjev tuženika za naknadu troškova priznat i tužitelju
naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove. Taj dio odluke o troškovima
postupka tužitelj pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka
potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u
skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja
ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.

16. Neosnovana je i tuženikova žalba podnesena po osporavatelju Anti
Giljanoviću protiv dijela odluke kojim je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen
kao neosnovan. Naime, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je u ovoj
pravnoj stvari tuženik samo jedan i da okolnost što ga zastupaju tri različite osobe, ne
znači da svaka od njih ima pravo na naknadu troškova kao da je riječ o tri osobe koje
sve imaju svojstvo stranke ili umješača u postupku.

17. Pitanje je li stečajni sud trebao uputiti tužitelja u dvije odvojene parnice radi
utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine, s obzirom na to da je stečajni upravitelj
jedan dio tražbine priznao, nije relevantno za odluku suda u ovoj pravnoj stvari jer je
rješenje o upućivanju u parnicu postalo pravomoćno, protekom roka za žalbu.

18. Na ovaj konkretan slučaj ne može se primijeniti ni pravilo da se nagrada za
zastupanje više stranaka u parnici određuje uvećanjem osnovne nagrade kako je to
propisano Tbr. 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) jer je u ovoj
parnici tuženik samo jedna osoba - stečajni dužnik kojeg osporavatelji tražbine

Poslovni broj: 65 Pž-1778/2023-3 5

zastupaju u njegovo u ime i za njegov račun (članak 178. stavak 2. Stečajnog zakona iz 1996.).

19. Zaključno valja istaknuti, kako ni Zakon o parničnom postupku, a ni
Stečajni zakon ne predviđa mogućnost naknade troškova svakom od zastupnika
stečajnog dužnika. Prema odredbi članka 181. stavka 3. Stečajnog zakona iz 1996.
vjerovnici koji su vodili parnicu bez sudjelovanja stečajnoga upravitelja mogu
zahtijevati naknadu svojih troškova iz stečajne mase ako je vođenje parnice bilo
korisno za masu.

20. Prema tome, svoje pravo na naknadu troškova postupka vjerovnici
(osporavatelji tražbine drugog stečajnog vjerovnika) ne mogu ostvarivati samostalno
u parnici radi utvrđivanja osporene tražbine, nego u okviru stečajnog postupka, ako
su za to ispunjene propisane pretpostavke.

21. Neosnovano se ovaj žalitelj poziva na odredbu članka 48. stavka 3.
Stečajnog zakona, prije svega zato što je riječ o odredbi iz Stečajnog zakona iz 2015.
koji se ne primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, a uz to se odnosi na predstečajni
postupak koji nije bio uređen Stečajnim zakonom iz 1996. Isto vrijedi i za odredbu
članka 271. stavka 3. Stečajnog zakona iz 2015., s tim da ta odredba po svom
sadržaju odgovara odredbi članka 181. stavka 3. Stečajnog zakona iz 1996.

22. Zaključno valja dodati, da bi bilo nepravično naložiti tužitelju da svakom od
zastupnika tuženika nadoknadi posebne troškove koje su oni imali sudjelujući u ovoj
parnici i angažirajući posebne odvjetnike za poduzimanje parničnih radnji, samo zato
što su njegovu tražbinu u stečajnom postupku osporili stečajni upravitelji i dva
vjerovnika. Također valja dodati da razlozi zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen nisu
bitni za odlučivanje o troškovima postupka. Bitno je da je tužitelj izgubio ovaj spor i
da je prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan nadoknaditi tuženiku
parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1.
ZPP-a).

23. Zato su na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a obje žalbe protiv
odluke o troškovima postupka odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda u
tome dijelu potvrđena.

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3085a-5ffb1

Kontrolni broj: 08432-a216b-daecc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.