- 1 -              Rev 431/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 431/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz J., sada u R. Italija, R., OIB ... , koju zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u J., protiv tuženika: 1. I. M. pok. S. iz J., OIB … , 2. S. M. pok. S. iz V., OIB … , 3. C. M. ud. S. iz J., OIB … i 4. tuženice V. H., OIB … i 5. tuženika T. H., OIB … , (4. i 5. tuženici iza pok. M. H. pok. I. iz J., OIB … a tuženike ad 1., ad 2. i ad 3. zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj P-4199/15 od 16. svibnja 2019., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su glavni tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

 

"Utvrđuje se da je tuženica ad 3. kao nasljednica pok. R. N. za trajanja ostavinskog postupka iza navedenog ostavitelja ustupila tužiteljici svoja nasljeđena prava nad nekretninama označenim ako č. zgr. 104 i č. zem .1267 sve K.O. J.

 

Ovlaštena je tužiteljica na temelju ove presude zatražiti i postići upis svog prava vlasništva nad ukupno ½ dijela na nekretninama označenim kao č. zg.r 104. i č. zem. 1267 sve K.O. J., kao i brisanje upisanog prava vlasništva sa imena tuženika ad 1 i 2/, što su tuženici dužni trpjeti.

 

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica prizemne etaže (konobe) na č. zgr. 104 K.O. J. uz koje se etežno vlasništvo vezuje odgovarajući suvlasnički udio od ¼ dijela na toj zgradi kao cjelini te na okućnici označenoj kao č. zem. 1267 K.O. J.

Ovlaštena je tužiteljica ne temelju ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svog prava vlasništva kako je utvrđeno u zemljišnoj knjizi što su tuženici dužni trpjeti.

Nalaže se tuženicima ad 1., 2. i 3. da tužiteljici solidarno u roku od 15 dana, na ime naknade za izgubljeno vlasništvo na nekretninama označenim kao č. zgr. 104. i č. zem. 1267 sve K.O. J., isplate iznos od 1.000.000,00 kn sa zateznom kamatom koja po stopi određenoj posebnim propisom teče od 08.02.2008.g. pa do isplate."(točka 1. izreke).

 

Istom presudom odbijeni su i podredni tužbeni zahtjevi koji glase :

 

"Utvrđuje se da je tuženica ad 3. kao nasljednica pok. R. N. za trajanja ostavinskog postupka iz navedenog ostavitelja ustupila tuženiku ad 4. svoja nasljednička prava nad nekretninama označenih kao č. zgr. 104. i č. zem. 1267 sve K.O. J., s time da je tuženik ad 4. dužan tako stečena prava prenijeti tužiteljici.

Nalaže se tuženicima da tužiteljici izdaju ispravu podobnu za upis njena prava vlasništva nad nekretninama označenima kao č. zgr. 104. i č. zem. 1267 sve K.O. J. za ½ dijela, koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda .

 

Nalaže se tuženicima da tužiteljici izdaju ispravu podobnu za upis njena vlasništva u cijelosti nad prizemnom etažom (konobom) na č. zgr. 104 K.O. J. uz koje se etažno vlasništvo vezuje odgovarajući suvlasnički udio od ¼ dijela na zgradi kao cjelini te na okućnici označenoj kao č. zem. 1267 K.O. J., koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda." (točka 2. izreke)."

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da naknadi tuženicima ad 1.-3. parnični trošak u iznosu od 219.150,00 kn sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka 3. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Hvaru, poslovni broj P-4199/15 od 16. svibnja 2019. u pobijanim dijelovima pod točkama 1. i 2. izreke, kojima su odbijeni njezini glavni i podredni tužbeni zahtjevi.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Hvaru, poslovni broj P-4199/15 od 16. svibnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom 3 izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, na način da se sudi:

 

Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženicima ad 1., ad 2. i ad 3. parnični trošak u iznosu od 68.250,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev za više zatraženi trošak tih tuženika u iznosu od 150.900,00 kuna, odbija kao neosnovan.“

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-212/20-3 od 7. travnja 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

1.              "Postoji li nasljednička zajednica u slučaju oporučnog nasljeđivanja u odnosu na dvoje nasljednika ako jedan po oporuci nasljeđuje jednu stvar, a drugi neki drugi predmet u sastavu ostavine?

 

2.              Da li pravni posao nasljednika iz čl. 149. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN/71) odnosno čl. 145. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN/03) s osobom koja nije s njime u nasljedničkoj zajednici ili koja uopće nije nasljednik ostavitelja, podliježe obvezatnoj formi koja je propisana za ustup nasljedstva unutar nasljedničke zajednice po čl. 149. st. 2. ZN/71, odnosno čl. 145. st. 2. ZN/03?

 

3.              Veže li pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju oporučnog nasljednika koji je učestvovao u ostavinskom postupku na način da je nasljedničkom izjavom priznao oporuku ostavitelja i prihvatio se nasljedstva na temelju takve oporuke, ako je tako on naslijedio jedan predmet ostavine, a drugi oporučni nasljednik neki drugi predmet ostavine, na način da bi time izgubio važnost (odnosno da su prestali učinci) pravnog posla iz čl. 149. st. 2. ZN/71, odnosno čl. 145. st. 2. ZN/03, kojim je jedan od njih drugome prije davanja nasljedničkih izjava ustupio predmet iz ostavine, a koju je po oporuci naslijedio te da li takav pravni učinak može imati pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju i za osobu koja nije uopće nasljednik ostavitelja i koja nije uopće učestvovala u ostavinskom postupku?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, sa prijedlogom da revizijski sud pobijanu odluku ukine.

 

5. U odgovoru na reviziju 1.-3. tuženici osporavaju navode iz revizije tužiteljice te predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

6. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

7. Predmet ovoga spora je prvi (glavni) zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tuženica ad 3. kao nasljednica pok. N. R. za trajanja ostavinskog postupka iza navedenog ostavitelja ustupila tužiteljici svoja naslijeđena prava nad nekretninama označenim ako č. zgr. 104 i č. zem .1267 sve K.O. J., zahtjev za ovlaštenje da na temelju presude zatraži i postigne upis prava ½ dijela tih na nekretninama na svoje ime, zahtjev da je vlasnica prizemne etaže (konobe) na č. zgr. 104 K.O. J. uz koje se etažno vlasništvo vezuje odgovarajući suvlasnički udio od ¼ dijela na toj zgradi kao cjelini te na okućnici označenoj kao č. zem. 1267 K.O. J., zahtjev za upis toga prava u zemljišnoj knjizi, kao i zahtjev da joj solidarno tuženici ad 1., ad 2. i ad 3. na ime naknade za izgubljeno vlasništvo na tim nekretninama isplate iznos od 1.000.000,00 kn sa zatraženim kamatama.

 

7.1. Također je predmet spora i drugi (podredni) tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženica ad 3. kao nasljednica pok. N. R. za trajanja ostavinskog postupka iz navedenog ostavitelja ustupila tuženiku ad 4. svoja nasljednička prava nad nekretninama označenih kao č. zgr. 104. i č. zem. 1267 sve K.O. J., a tuženik ad 4. da je dužan tako stečena prava prenijeti tužiteljici, kao i zahtjev da izdavanje tabularne isprave, ako se utvrdi da ne bi bili osnovani navedeni prvi (glavni) tužbeni zahtjevi.

 

8. Nižestupanjski sudovi su nakon provedenog postupka utvrdili sljedeće činjenično stanje:

 

- da je tužiteljica kći tuženika ad 4. M. H., dok je tuženica ad 3. C. M. sestra prednika tuženika ad 4. i 5. M. H., i majka tuženika ad 1. i ad 2. te teta tužiteljice,

 

- da iz spisa poslovni broj O-173/05 (ranije O-53/91) formiranom iza pok. N. R., proizlazi da je doneseno rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-173/05 od 13. prosinca 2005., kojim je pod točkom II. kao njegovom nasljednicom na temelju oporuke od 10. listopada 1981. proglašena C. M. ž. S. iz J. (tuženica ad 3. u ovom postupku),

 

- da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako je N. R. umro 1991. na otoku U. gdje je bio smješten kao socijalno ugrožena i osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, da je u trenutku smrti imao u vlasništvu nekretnine opisane pod I. izreke rješenja, a koje je vlastoručnom oporukom sačinjenom 10. listopada 1981. rasporedio u korist nesrodne C. M. ž. S. iz J., dok je istom oporukom svoju pokretnu imovinu ostavio M. H. pok. I. iz J. (predniku tuženiku ad 4. i 5.), a oba oporučna nasljednika zadužio da Š. M. "vrate dug" odnosno isplate iznos od tadašnjih 10.000,00 dinara,

 

- da su navedenu oporuku priznali istinitom i pravovaljanom C. M., M. H. i M. Š. (kao legatar), te su se prihvatili svog oporučnog dijela,

 

- da iz spisa poslovni broj O-87/79 formiranog iza smrti pok. M. A. kao i rješenja o nasljeđivanju O-87/79 od 10. prosinca 1984. proizlazi da je istog na temelju oporuke naslijedio sin N. R. u cijelosti,

 

- da iz spisa poslovni broj Z-1486/06, kao i rješenja pod istim poslovnim brojem od dana 11. ožujka 2008., proizlazi kako je odbijen prijedlog predlagateljice M. H. M. iz J. (tužiteljice u ovom postupku) za uknjižbu prava vlasništva na č. zgr. 104 z.ul. 665 i č. zem. 1267 z.ul. 1936 K.O J. u vrhu ½ temeljem ugovora o kupoprodaji od ožujka 2006. i dodatka ugovora o kupoprodaji od 17. srpnja 2006., jer je na navedenim nekretninama kao vlasnik upisan M. A. pok. F.,

 

- da iz rješenja poslovni broj O-54/11 od 28. veljače 2011., proizlazi da je odbijen prijedlog C. (C.) M. ud. S. od 1. veljače 2008. za raspored naknadno pronađene imovine pok. M. A.,

 

- da iz prijedloga za upis, poslovni broj Z-464/08, kao i rješenja pod istim brojem od 28. veljače 2011., proizlazi da je odbačen prijedlog predlagateljice M. H. M. iz J., radi uknjižbe rješenja o nasljeđivanju O-87/79 u z.ul. 665 i 1936 KO J., z. ul. 321 KO P. i z.ul. 903 KO V.,

 

- da iz spisa poslovni broj Z-465/08, kao i rješenja pod istim brojem od 1. ožujka 2011., proizlazi kako je odbačen prijedlog M. H. radi uknjižbe rješenja o nasljeđivanju ovog suda O173/05 u z.ul. 665 i 1936 ko J., z. ul. 321 K.O. P. i z. ul. 903 K.O .V.,

 

- da iz spisa poslovni broj Z-756/06, kao i rješenja pod istim brojem od 3. ožujka 2008. proizlazi da se odbija provedba rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-173/05 od 13. prosinca 2005., dok iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako ostavitelj N. R. pok. M. nije upisan kao vlasnik niti suvlasnik na nekretninama koje se navode u rješenju o nasljeđivanju, već je upisan M. A. pok. F.,

 

- da iz spisa, poslovni broj P-234/08 u pravnoj stvari tužiteljice C. M. iz J. protiv tužene M. H. iz J., radi utvrđenja ništetnosti, proizlazi kako je u tom predmetu donesena presuda od 5. veljače 2010. pod poslovnim brojem P-234/08, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene te je utvrđen ništetnim ugovor o kupoprodaji zaključen između tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca ovjeren kod javnog bilježnika J. P. 6. travnja 2006., kao i dodatak tog ugovora ovjeren kod javnog bilježnika 18. srpnja 2006., s time što je istom presudom odbijen i tužbeni zahtjev tužiteljice na poništenje navedenog ugovora o kupoprodaji i dodatka, kao što je odbijen i protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice,

 

- da iz presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-644/10 od 14. travnja 2011. proizlazi kako je odbijena žalba tuženice-protutužiteljice te je potvrđena navedena presuda poslovni broj P-234/08 od 5. veljače 2010., a Vrhovni sud RH presudom i rješenjem, poslovni broj Rev-2426/11 od 27. siječnja 2016. odbio je kao neosnovanu reviziju tuženice u dijelu pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, dok je rješenjem odbacio reviziju kao nedopuštenu u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice,

 

- da iz spisa, poslovni broj P-429/08 u pravnoj stvari tužitelja I. M. i dr. protiv tuženika M. H. i dr., radi predaje u posjed, proizlazi kako je rješenjem od 18. siječnja 2012. prekinut ovaj postupak do donošenja odluke o reviziji u predmetu P-234/08 te do pravomoćnog okončanja parnice P-237/08, a koje rješenje je povodom izjavljene žalbe tužitelja potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžmal-338/2012 od 22. siječnja 2014.,

 

- da iz spisa poslovni broj P-350/01 (P-52/97) u pravnoj stvari tužitelja J. R. J. protiv tuženice C. M. i dr., radi poništenja oporuke, proizlazi kako je sud 19. veljače 2003. donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi nevaljanost pismene oporuke J. ,. 1. koju je sačinio pok. N. R., a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1581/03 od 27. svibnja 2005.,

 

- da iz izjave C. M. pok. I. iz J. od 3. travnja 1996., proizlazi da ista u točci 1. navodi kako je njoj poznato da je sada pok. N. R. pok. A. još 15. kolovoza 1981. njenom bratu M. H. usmeno darovao svoju polovicu konobe u prizemlju istočnog dijela obiteljske kuće M., te nadalje navodi da prihvaća svu nepokretnu imovinu koju joj je pismenom oporukom od 10. listopada 1982. ostavio N. R., u koju je uključen i onaj dio što ga je on već ranije bio darovao njenom bratu M. H., te istovremeno ustupa svojoj nećakinji M. H. u znak posebne pažnje prema njoj kao i zbog svega što je njen otac učinio za pok. N. R. i njegova oca A. M.,

 

- da iz izjave C. M. pok. I. i M. H. pok. I. sačinjene u J. 3. travnja 1996., proizlazi da istom C. M. izjavljuje pod A. identično kao u svojoj Izjavi "u J. 03. 04.1996." pod točkom 1. i 2., dok pod točkom 3. izjavljuje kako prihvaća svu nepokretnu imovinu koju joj je N. R. ostavio u nasljedstvo pismenom oporukom od 10. listopada 1982. u kojoj je uključen onaj dio što ga je on već ranije bio darovao njenom bratu, te mu istovremeno svu ovako naslijeđenu imovinu u cijelosti ustupa u vlasništvo i korištenje. Pod B. izjave M. H. prihvaća ustup nekretnina od sestre C. M. te izjavljuje da svu tu imovinu u koju su uključene i one nekretnine što mu ih je već ranije usmeno darovao N. R., u cijelosti daruje svojoj kćerki M. H.,

 

- da iz neformalnih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi kao je u z.ul. 665 K.O. J. upisana č. zgr. 104 kuća površine 68 m2 za po 1/4 na P. B., P. D., M. S. (tuženika ad 2.) i M. I. pok. S. (tuženika ad 1.),

 

- da iz z. ul. 1936 K.O. J. proizlazi kako je č. zem. 1267, vrt pov. 816 m2 upisan na ime M. A. za 2/4 te na ime M. S. pok. i M. I. pok. S. za po 1/4 dijela prava vlasništva,

 

- da je tužiteljica u svom iskazu kazala kako joj je otac (prednik tuženika ad 4. i 5.) pričao da je pok. N. R. za života njenom ocu rekao da mu za sve dobro što je učinio za njega želi ostaviti konobu, a što da je i ona osobno čula, ali joj nije poznato kako je došlo do toga da je kuću ostavio C. M., tuženici ad 3.,

 

- da je prednik tuženika ad 4. i 5. kazivao kako mu je konobu poklonio pok. A. M. zvan L., N. otac, 1969., riječima "konobu ti ostavljam",

 

- da su u svojim stranačkim iskazima tužiteljica i njezin pok. otac prednik tuženika ad 4. i 5. iskazivali sasvim oprečno što se tiče činjenice tko bi bio osoba darovatelja, tako i vremena darovanja,

 

- da iz izjava 3. travnja 1996. proizlazi kako se kao datum usmenog darovanja navodi 15. kolovoza 1981., a predmet darovanja da je bila polovina konobe N. R. u prizemlju te uz to jedan mali dio zemljišta s pravom prolaza uz glavna vrata do konobe i natrag,

 

- da iz spisa poslovni broj IR-23/80 proizlazi kako je pok. N. R. sa ostalim suvlasnicima predmetnih nekretnina 6. listopada 1981. zaključio sudsku nagodbu kojom je izvršena dioba kuće i okućnice, na način da je N. R. u vlasništvo pripao posebni dio tih nekretnina na skici označen slovom "B" te da je isti bio u posjedu pripalih mu posebnih dijelova tih nekretnina,

 

- da je 10. listopada 1981., N. R. vlastoručnom oporukom napisao:

"Vlasnik sam ½ kuće u J. koji dio sam naslijedio nakon smrti pok. mi oca A. M.. Isti dio nalazi se sa istočne strane kuće, a u vještačkom nalazu označen sa "B". Dotičnom dijelu kuće pripada1/2 vrta također sa istočne strane kuće. Voćke koje se nalaze na tom dijelu vrta također su moje vlasništvo", te da je svu nepokretnu imovinu ostavio C. M., a pokretnu imovinu M. H.,

 

- da su tuženici ad 1. i ad 2. upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina, i to na temelju zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 7. veljače 2008. sa svojom majkom tuženicom ad 3., a predmet kojeg su i sporne nekretnine.

 

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužbene zahtjeve tužiteljice.

 

10. Sporno je u revizijskom stupnju, prema sadržaju revizijskih pitanja tužiteljice, pitanje da li je između tužiteljice, 3. tužene i prednika 4. i 5. tuženika postojala nasljednička zajednica, postoji li obvezatna forma ugovora o prijenosu nasljednog dijela te da li pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju ima pravni učinak i na oporučne nasljednike i na treće osobe i njihove pravne poslove učinjene prije davanja nasljedničkih izjava kojima su se oporučni nasljednici prihvatili nasljedstva.

 

11. Odredbom čl. 149. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 47/78, 53/91 – dalje: ZN) propisano je:

 

„Svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio potpuno ili djelomično samo na sunasljednika.

Ugovor o prijenosu nasljednog dijela mora biti sudski ovjeren.

Ugovor nasljednika sa osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela samo obavezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio saugovorniku; njime saugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.“

 

12. Nižestupanjski sudovi pravilno obrazlažu svoje odluke navodeći da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. N. R. 3. tužena utvrđena kao jedina nasljednica na temelju oporuke na svim nekretninama ostavitelja, dok je 4. tuženik (sada prednik 4. i 5. tuženika) bio oporučni nasljednik samo na pokretninama te stoga među istima nije bilo nasljedničke zajednice.

 

12.1. Pravilno drugostupanjski sud navodi da u odnosu na tvrdnje tužiteljice da bi za vrijeme trajanja ostavinskog postupka 3. tužena pravnim poslom ustupila vlasništvo stečeno nasljeđivanjem na predmetnim nekretninama tužiteljici, odnosno predniku 4. i 5. tuženika, a da to proizlazi iz izjava od 3. travnja 1996. jedna potpisana samo po 3. tuženoj, a druga potpisana po 3. tuženoj i predniku 4. i 5. tuženika, kao i iz njihovog zajedničkog podneska od 29. siječnja 1997. i 13. veljače 1997. te raspravnog zapisnika od 31. siječnja 1997., tužiteljica niti ne tvrdi da postoji konkretan dvostrani pravni posao (ugovor) kojim bi bio izvršen na zakonit način ustup, dok navedene izjave nižestupanjski sudovi ocjenjuju kao privatne isprave koje po svojoj naravi nisu ugovor iz odredbe članka 149. stavka 2. ZN-a.

 

13. Nadalje odredba čl. 231. ZN glasi:

 

„Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.“

 

14. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na konobi i okućnici navodeći da je 3. tužena priznala okolnost da je pok. N. R. još za života dio predmetnih nekretnina i to konobu i okućnicu poklonio njenom bratu, ocu tužiteljice, predniku 4. i 5. tuženika, a da se on obvezao tu imovinu dati tužiteljici.

 

15. Kod činjeničnog utvrđenja da je iza pok. N. R. doneseno rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-173/05 od 13. prosinca 2005., kojim je pod točkom II. kao njegovom nasljednicom na temelju oporuke od 10. listopada 1981. proglašena 3. tužena C. M., da je vlastoručnom oporukom sačinjenom 10. listopada 1981. rasporedio nepokretnu imovinu u korist nesrodne C. M., dok je istom oporukom svoju pokretnu imovinu ostavio M. H. (predniku tuženika ad 4. i 5.), te da su navedenu oporuku priznali istinitom i pravovaljanom C. M., M. H. i M. Š. (kao legatar), te su se prihvatili svog oporučnog dijela, pravilno nižestupanjski sudovi navode da je to rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, te obzirom da je prednik 4. i 5. tuženika sudjelovao u tom postupku, sukladno odredbi iz čl. 231. ZN to rješenje predstavlja presuđenu stvar između njega i 3. tužene obzirom da u svojim iskazima nisu spominjali navodno darovanje konobe i okućnice njemu od strane prednika pok. N. R., ali također i u odnosu na tužiteljicu obzirom da tužiteljica svoje pravo vlasništva temelji na navodnom pravu vlasništva svog oca.

 

16. To su ujedno i odgovori na postavljena pitanja.

 

17. Radi svega navedenog valjalo je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. srpnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr.sc. Jadranko Jug, v.r.